Muhamed Hevaji Uskufi Bosnevi
Muhamed Hevaji Uskufi Bosnevi (oko 1600., Dobrinja kod Tuzle - negdje nakon 1651., ?) bio je jedan od prvih južnoslavenskih leksikografa koji 1631.[1] napisao - Magbuli ’ari, bosansko - turski rječnik i to u stihovima.[2]
| Muhamed Hevaji Uskufi Bosnevi | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1600. Dobrinja kraj Tuzle (Zvornički sandžak) - Osmansko Carstvo |
| Smrt | nakon 1651. ? |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pisac |
Biografija uredi
O životu Muhameda Hevaja se vrlo malo zna, čak se nezna ni koje mu je pravo ime, jer se on potpisivao sa Mhmd - bez vokala, a to se može čitati i kao Muhamed ali i Mehmed, Hevaji mu je pjesnički nadimak, koji znači - zračni, a i Uskufi i Bosnevi su samo nadimci. Za Uskufi, se prepostavlja da potječe od zašiljene i pozlaćene kape kakvu su nosili janjičarski oficiri i službenici na sultanovu dvoru. Pa bi to značilo da je i on proveo izvjesno vrijeme na dvoru Murata IV u Carigradu[2], a Bosnevi znači da je iz Bosne[1] što je i on sam isticao u svojim rukopisima. Iako ima i teorija da Uskufi, znači da je bio iz Uskoplja ili možda iz Skopja koje se turski zvalo Üsküp.
Pretpostavlja se da je bio begovski sin, kom su rano umrli roditelji, pa se nakon toga potucao po svijetu[3] i svašta radio i naučio turski, arapski i perzijski.[2]
Neki pretpostavljaju da je za posao koji je obavljao na sultanovu dvoru dobio penziju pa se vratio u svoj rodni Zvornički sandžak, a po drugima je dobio položaj kadije koji je obavljao u istom sandžaku.[2]
Iza sebe je ostavio nekoliko rukopisa, pisanih na arebici (Arapsko pismo - prilagođeno slavenskom jeziku kojim su se služili onovremeni bosanski muslimani). Jedan od njih je moralno- religiozni Tabsirat al-'arifin, napisan dijelomično na turskom, a dijelom na slavenskom kog je on zvao bosanskim (bosança), i nekoliko pjesama među kojima se ističu Ilahi bezeban-i Srb (Oda na srpskom jeziku) i Bera-i da'vet-i iman be zeban-i Srb (Poziv na vjeru na srpskom jeziku).[3][4]
Svoje najznačajnije djelo rječnik - Magbuli-arif (Što se sviđa razumnima), napisao je po uzoru na tadašnji vrlo popularni perzijsko-turski rječnik - Tuhfe-i Šahidi kog je sastavio mehlevija Šahidi İbrahim Dede (1470–1550), zbog tog ga zovu i Potur-Šahidija (Turska šahidija).[2]
To nije rječnik u današnjem smislu već spis od preko 300 stihova o svemu od jela, bilja, do podmitljive vlasti, poredanih bez ikakva sistema u kojima autor tumači više od 700 riječi i izraza.[5] On nije sačuvan u orginalu, već u prijepisima, koji se čuvaju od Sarajeva do Upssale.[2]
Njegov rječnik izdao je još 1868. u Leipzigu Otto Blau pod nazivom Boschnisch-türkische Sprachdenkmaler, a nakon njega i Derviš Korkut 1942. u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, a pjesme su mu objavili Kemura i Ćorović 1912. u vlastitom izdanju u Sarajevu, pod naslovom - Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aust dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert 1912.[4]
Norveški slavist Svein Mønnesland i tuzlanski profesor Ahmet Kasumović objavili su 2011. reprint rukopisa iz Uppsale, sa opširnim predgovorom i objašnjenjima. Knjiga je predstavljena javnosti na svečanosti u Tuzli 1. marta 2012. Knjiga je izazvala pravu malu senzaciju u Bosni, ispalo je da se tad upotrebljavalo puno manje tuđica nego danas, a mnoge od tih riječi žive u narodu još i danas.[5]
U Bosni je to popraćeno i uz političke konotacije kao dokaz kontinuiteta bosanskog jezika, iako neki nezavisni promatrači kao britanski historičar Noel Malcom - taj jezik jednostavno isčitava kao srpskohrvatski odnosno hrvatski ili srpski.[6]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 Sabina Dizdarevič. „Aljamiado and oriental literature in Bosnia and Herzegovina (1463-1878)” (srpskohrvatski). KUD Pozitiv. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-02. Pristupljeno 26. 03. 2015.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Hevāji Uskūfī, Muhamed" (1600. - 1651.)” (hrvatski). Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 26. 03. 2015.
- ↑ 3,0 3,1 „Muhamed Hevaj "Uskufi" (1600. - 1651.)” (srpskohrvatski). Istorija Balkana. Pristupljeno 26. 03. 2015.
- ↑ 4,0 4,1 „Hevaji Uskufi Muhamed” (srpskohrvatski). Narodna i univerzitetska biblioteka "Derviš Sušić" Tuzla. Pristupljeno 26. 03. 2015.[mrtav link]
- ↑ 5,0 5,1 „Bosnisk-tyrkisk ordbok fra 1631 ” (norveški). Uio Institutt for litteratur, områdestudier og europeiske språk. Pristupljeno 26. 03. 2015.
- ↑ Noel Malcom (hrvatskosrpski). Povijest Bosne. Baybook, Sarajevo. str. 198. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-10. Pristupljeno 26. 03. 2015.