Muhamed Ali as-Senusi
Muhamed Ali as-Senusi (1787., selo Tursh pored Mostaganema - 7. septembar 1859., Džagbub, Kirenajka) bio je sjevernoafrički islamski teolog, poznat kao osnivač borbenog misticističkog pokreta Sanusi, koji je pomogao Libiji da postane nezavisna polovicom 20. vijeka.[1]
| Muhamed Ali as-Senusi | |
|---|---|
Fotografija Muhameda Alija | |
| Rođenje | 1787. Mostaganem (Alžir), Osmansko Carstvo |
| Smrt | 7. septembar 1859. Džagbub (Libija), Osmansko Carstvo |
| Poznat/a po | osnivanju Sanusijskog reda |
| Vjeroispovijest | islam |
| Roditelji | Sejid Ali as-Senusi(otac) |
Biografija uredi
U vrijeme dok se kao mladić formirao kao ličnost u svojoj rodnoj zemlji, koja je tad bila dio Osmanskog Carstva, Muhamed Senusi je promatrao korumpiranost osmanskih upravitelja. Kako bi nastavio svoje teološko obrazovanje - 1821. otišao je u marokanski Fès. Maroko je tad bio nominalno nezavisan, ali je zapravo bio Francuska kolonija. Iskustvo koje je tamo stekao uvjerile su ga da islamske zemlje trpe pod tuđinskom vlašću, uz činjenicu da se to događa zbog urođene slabosti islamskih zemalja, zbog tog je smatrao da treba revitalizirati islamsku Ummu.[1]
Nakon hadža u Mekku 1828. as-Senusi je posjetio Egipat. Kako su ga još od Maroka privlačili misticistički pokreti i bratsva poput sufijskih, u Egiptu se pridružio raznim redovima, sa nadom da će otkriti što više o njihovoj organizaciji i doktrini. Za boravka u Hidžazu (danas dio Saudijske Arabije) - 1837. osnovao je svoj vlastiti red, koji je kasnije postao poznat kao Sanusija. Svoje je aktivnosti ograničio na beduinska plemena u tom kraju, i nije se osudio dirati u njihovu plemensku hijerarhiju niti u religijska uvjerenja.[1]
Osmanske vlasti protjerale su ga iz Hidžaza pa se 1843. preselio u libijsku Kirenajku, gdje se koristio istom taktikom širenjem utjecaja među plemenima, kako bi stvorio pouzdan instrument za rušenje postojeće strukture moći.[1]
Negdje oko 1856. preselio je svoje bratstvo u još zabačeniji Džagbub, također u Kirenajki, ali što podalje od osmanske i egipatske kontrole, ali dovoljno blizu sjevernoafričkih karavanskih puteva prema Supsaharskoj i Istočnoj Africi. Jer mu je ta lokacija nudila izvrsne mogućnosti da i nadalje širi utjecaj među plemenima.[1]
Njegovo Sanusijsko bratvo postalo je naročito popularano u Kirenajki, ono je početkom 20. vijeka predvodilo oslobodilački pokret protiv talijanske kolonizacije. Njegov unuk Idris I postao je 1951. kralj Ujedinjene Kraljevine Libije i vladao njome sve do 1969. kad je svrgnut državnim udarom.[1]