Mozarapi

Mozarapi (španski: mozárabes, IPA: [moˈθaɾaβes]; portugalski: moçárabes, IPA: [muˈsaɾɐβɨʃ]; katalonski: mossàrabs, IPA: [muˈsaɾəps]; arapski: مستعرب‎ trans. musta'rab, "arabizirani") je izraz koji se koristi za iberijske kršćane koji su u srednjem vijeku živjeli pod muslimanskom vlašću, u području poznatom kao Al-Andalus. Uglavnom su predstavljali potomke domorodaca iz zatečene od Arapa prilikom osvajanja početkom 8. vijeka. Religija im je bila rimokatolička, iako su zbog specifičnih okolnosti umjesto latinskog koristili tzv. španski ili mozarapski obred.

Kršćani su u prvim vijekovima islamske vlasti uživali relativno blag režim; u skladu s islamskim načelima bilo im je dozvoljeno ispovijedati vjeru, iako su bili dužni plaćati posebne poreze i bili izloženi raznim društvenim ograničenjima u odnosu na muslimanske sugrađane. Usprkos toga što su ih se mogli riješiti preobraćenjem na islam, a što su omejadski vladari ohrabrivali, taj je proces bio relativno spor, djelomično i zbog diskriminacije kojoj su preobraćeni domoroci - kasnije poznati kao muladi - u odnosu na arapsku elitu. Islamizacija se intenzivirala tek oko 10. i 11. vijeka, dijelom i zbog dolaska prema kršćanima manje tolerantnih Almoravida, te se pretpostavlja da su tek tada područja al-Andalusa dobila muslimansku većinu.

Za mozarape je bilo specifično da žive u izolaciji u odnosu na druge kršćanske zajednice, te su, usprkos napora da preko religije sačuvaju svoj stari identitet, bili izlagani arabizaciji koja je išla brže u odnosu na islamizaciju. To se prvenstveno može primijetiti na polju jezika, gdje su se od drevnih hispano-romanskih dijalekata pod uticajem arapskog razvili dijalekti koji će kasnije postati poznati kao mozarapski jezik. Od njega su se razvili današnji španski, portugalski i katalonski jezik.

Postepenom nestajanju mozarapa je osim arabizacije i islamizacije, značajno doprinijelo i iseljavanje na sjever u kršćanske države, gdje su od strane tamošnjih vladari kršćanski doseljenici dobivali niz privilegija, posebno kada bi se naselili u graničnim područjima.

Literatura

Mozarapi na Wikimedijinoj ostavi

• Thomas E. Burman, Religious polemic and the intellectual history of the Mozarabs, c. 1050–1200, Leiden 1994.
• P Chalmeta, "The Mozarabs", in Encyclopedia of Islam, 2nd edition, Leiden.
• Ann Christys, Christians in Al-Andalus, 711–1000, Richmond 2001.
• Juan Gil (ed.), Corpus scriptorum Muzarabicorum, Madrid 1973.
• Heinrich Goussen, Die christliche-arabische Literatur der Mozaraber, 1909.
• Mikel de Epalza, "Mozarabs: an emblematic Christian minority in Islamic al-Andalus", in Jayyusi (ed.) The legacy of Muslim Spain (1994), 148–170.
• Hanna Kassis, "Arabic-speaking Christians in al-Andalus in an age of turmoil (fifth/eleventh century until A.H. 478/A.D. 1085)", in Al-Qantarah, vol. 15/1994, 401–450.
• H D Miller & Hanna Kassis, "The Mozarabs", in Menocal, Scheindlin & Sells (eds.) The literature of al-Andalus, Cambridge (2000), 418–434.
• Leopoldo Peñarroja Torrejón, Cristianos bajo el islam: los mozárabes hasta la reconquista de Valencia, Madrid, Credos, 1993
• Rageh Omaar, An Islamic History of Europe. video documentary, BBC Four: August 2005.