Monfalcone (slovenski: Tržić, bizjaški: Mofalcòn, furlanski: Monfalcòn, njemački: Falkenberg) je grad i općina (comune) u okviru autonomnoj regiji Furlanija-Julijska krajina u Sjevernoj Italiji. Monfalcone po popisu stanovnika iz 2009. ima 28.035 stanovnika[1] i peto je naselje po veličini u regiji. Centar je kraja Bisiacaria i veliki industrijski centar (brodogradnja, avio industrija, tekstil, kemijska industrija, rafinerija). Grad je dobio ime po Sokolovom brdu (monte = brdo, falcone = soko).

Monfalcone
Tržič
Panorama Monfalconea
Panorama Monfalconea
Panorama Monfalconea
Koordinate: 45°48′N 13°32′E / 45.800°N 13.533°E / 45.800; 13.533
Država  Italija
Regija Furlanija-Julijska krajina
Četvrti Archi, Aris, Bagni, Cima di Pietrarossa, Crosera, La Rocca, Lisert, Marina Julia, Marina Nova, Panzano, Pietrarossa, San Polo, Schiavetti, Serraglio, Via Romana-Solvay
Vlast
 - Gradonačelnik Anna Maria Cisint
Površina
 - Ukupna 20,5 km²
Visina 7 m
Stanovništvo (31. decembar 2003)
 - Grad 28.035[1]
 - Gustoća 1358 km²
Poštanski broj 34074
Pozivni broj 0481
Službene stranice
Monfalcone
Karta
Monfalcone na mapi Italije
Monfalcone
Monfalcone

Geografija uredi

 
Satelitska snimka Monfalconea i rijeke Soče

Teritorij općine Monfalcone nalazi se na krajnjem sjeveru Tršćanskog zaljeva i to je najsjevernija točka Sredozemnog mora. Kod Monfalcona prestaje kraško područje[2] i počinje ravnica Veneta. Kod Monfalconea utječe rijeka Soča u Jadransko more, a njeni aluvijalni nanosi napravili su tu geološku granicu.

Općina Monfalcone graniči sa talijanskim općinama Duino-Aurisina (Devin-Nabrežina), Doberdò del Lago (Doberdob), Ronchi dei Legionari i Trst. Monfalcone ima sljedeća naselja (frazioni): Archi, Aris, Crosera, Lisert, Marina Julia, Marina Vecchia, Panzano, Pietrarossa, La Rocca, San Polo, Schiavetti, Cima di Pietrarossa, Bagni i Serraglio.

Historija uredi

Za predhistorije na teritoriju Monfalconea bilo je nekoliko utvrđenih sela zvanih castellieri. Nakon što su Rimljani osnovali grad Akvileju (181. pne.), izgradili su nekoliko termi Insulae Clarae na brdima iznad grada.

Nakon propasti Zapadnog Rimskog carstva nad tim teritorijem vladaju Ostrogoti, Bizantinci, Langobardi i Franci, od 967 Monfalcone je pod vlašću Akvilejske patrijarhije. Nakon trodnevne opsade 1420. Monfalcone su zauzeli Mlečani i držali ga pod svojom vlašću do 1511. kada je kratkotrajno pao pod francusku vlast. Mlečani su ga nakratko povratili, ali ubrzo izgubili nakon borbi sa trupama habsburgškog cara Maksimilijana I 1513. koji je razorio utvrdu Rocca. Mlečani su ponovno povratili vlast 1521. i zadržali je do propasti Mletačke Republike 1797. Nakon kratkotrajne napoleonske vlasti, Monfalcone je bio dio Austrijskog Carstva.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Monfalcone i rijeka Soča koja ima ušće u gradu bile su prva linija poznatog front]]a na kojem je poginulo hiljade talijanskih i austrougarskih vojnika. Monfalcone su već 1915. zauzele jedinice talijanske vojske, ali su ga austrougarske jedinice povratile nakon Bitka kod Kobarida (24. oktobar19. novembar 1917). Nakon završetka rata 1918. Monfalcone je postao dio Kraljevine Italije. Za Drugog svjetskog rata Monfalcone je bio cilj velikih zračnih napada od 19. marta 1944. Monfacone je bio najzapadniji grad do kog su prodrle jedinice Jugoslavenske armije, one su se u maju tu susrele s jedinicama novozelandske vojske (2. divizija iz britanske 8. armije) i tek nakon 40 dana povukle nakon pregovora iza Morganove linije u Zonu B.

Znamenitosti uredi

 
Venecijanska utvrda Rocca iz 16. vijeka

Privreda uredi

Monfalcone je počeo izrastati od 1908. kad je tu tršćanska porodica Cosulich podigla veliko brodogradilište Cantiere Navale Triestino. Nakon zatvaranja svih tršćanskih brodogradilišta tokom 1990-ih brodogradilište u Monfalconeu Fincantieri je postalo najveće talijansko brodogradilište, spezijalizirano za gradnju mega kruzera. Pored brodogradilišta veliki poslodavac je luka Monfalcone koja je povećala promet za 50% od 2001 do 2007. Na teritoriju gradu ima brojnih tvornica; Ansaldo, Mangiarotti, Terex, A2A, Sbe i velika rafinerija.

Poznati stanovnici uredi

Gradovi prijatelji uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Statistiche demografiche ISTAT, Comune: Monfalcone 31 Dicembre 2009
  2. Franco Cucchi, Santo Gerdol et al.: Der Naturstein aus dem Triester Karst. Camera di Commercio Industria Artigianato e Agricoltura, Trieste 1989, S. 17-18

Literatura uredi

  • Marco Mantini, Silvo Stok: I tracciati delle trincee sul fronte dell'Isonzo. III. Le alture di Monfalcone parte 1a, Gaspari editore Udine, 2009; ISBN 88-7541-153-0; parte 2a, Gaspari editore Udine, 2010; ISBN 88-7541-182-2 Uneseni ISBN nije važeći.

Vanjske veze uredi