Mobilizacija (mobilizovanje) je planski i organizovan prelazak iz mirnodopske organizacije i stanja na ratnu organizaciju, uslove rada i naređeno stanje pripravnosti. Riječ mobilizacija se u vojnom kontekstu prvi put spominje pri opisu priprema Pruske vojske između 1850. i 1860. Od tada su se teorije i tehnike mobilizacije stalno mijenjale. Prije Prvog i Drugog svjetskog rata neke zemlje su razvile složene planove kako bi provele brzu i učinkovitu mobilizaciju u slučaju rata. Suprotno značenje od riječi mobilizacija je demobilizacija.

Mobilizacija je postala važna s primjenom obveze služenja vojnog roka i uvođenjem željeznice u uporabu tijekom 19. stoljeća. Mobilizacija je prvi put institucionalizirala masovno novačenje snaga u vrijeme Francuske revolucije, što je promijenilo osobine rata. Brojne tehnološke i društvene promjene uvjetovale su primjenu bolje organiziranih načina okupljanja vojske. Značajnije inovacije su svakako telegraf, koji je obogućavao brzo prenošenje zapovijedi, željeznica, koja je omogućavala brzu koncentraciju snaga, te obveza služenja vojnog roka, što je osiguravalo uvježbanu pričuvu raspoloživu u slučaju rata.