Miroslav Trifunović

Miroslav Trifunović (Dronja; 18941945) je bio general u vojsci Kraljevine Jugoslavije i četnički komandant Srbije u Jugoslovenskoj vojsci u Otadžbini tokom Drugog svetskog rata.

Miroslav Trifunović
{{{opis}}}
{{{opis}}}
{{{opis}}}
Karijera
Čin brigadni general

Borio se u sadejstvu sa Nemcima i kvislinškom vladom protiv partizana.

Predratna biografija uredi

Rođen je u Kragujevcu 1894. godine.

U Prvom svetskom ratu se kao omladinac borio na položajima oko Kajmakčalana i posle rata je odlikovan ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Vojnu akademiju je završio u Beogradu 1925.

U čin brigadnog generala unapređen 1938. godine. Završio je i generalštabnu pripremu. Prije rata radio jedno vrijeme i na Vojnoj akademiji kao predavač. Držao je predmete "Taktika" i "Pešadijska obuka". Napisao nekoliko značajnih knjiga o pješadijskom načinu ratovanja.

Pred početak rata odlikovan je Karađorđevom zvezdom sa mačevima II stepena.

Drugi svetski rat uredi

U Aprilskom ratu, bio je intendantski komandant u 3. armiji pod komandom generala Milana Nedića. Po zauzeću Skoplja, povlači se pravcem Niša, a po kapitulaciji krio se u oblasti Toplice.

Komandant četnika u Srbiji uredi

U leto 1941. Trifunović se stavlja pod komandu pukovnika Draže Mihailovića i dobija zadatak da organizuje prostor Srbije. Nakon naimenovanja Draže Mihailovića za armijskog generala, general Trifunović dobija direktivu da uspostavi organizaciji JVuO na prostoru Trstenika i Vrnjačke Banje.

Po organizaciji prvih korpusa, general Trifunović je postavljen za delegata Štaba Draže Mihailovića u Srbiji oktobra 1942. i istovremeno je naimenovan za komandanta Srbije sa ovlašćenjem da rešava pitanje svih korpusa. Na dužnosti komandanta Srbije koristio je sledeća konspiratvna imena: Tajfun, Asen, Čika Marko, Blac, Doktor Onja, Ditrih, Titanik i Hans, prilikom slanja šifrovanih radio-poruka.

Za vreme boravka Vrhovne Komande u Crnoj Gori u leto 1942. general Trifunović je uspeo da organizuje 35 korpusa i 4 velike grupe korpusa koje su se tada nalazile u Srbiji. Legalizovao se kod kvislinške vlade Milana Nedića još početkom 1942. i ostao je legalizovan sve do partizanskog proboja u Srbiju.

Krajem 1943. dobio je široka oblašćenja od Draže Mihailovića. Protiv njega su Nemci jula 1943. preduzeli operacije "Heinrich" i "Trajbjagd", koje su bile usko povezane sa operacijom "Schwarz" u Crnoj Gori. Namera je bila da se general Trifunović i čitav njegov štab zarobe.[nedostaje referenca]

Bitka za Srbiju uredi

Po naređenju Draže Mihailovića su u toku aprila i maja 1944. godine je održan niz sastanaka između četničkog komandanta Srbije generala Trifunovića, Živka Topalovića i Predraga Rakovića, s jedne strane, i gestapovca Rudolfa Šterkera, Milana Aćimovića i Dimitrija Ljotića, Ilije Mihailovića, s druge strane, u selima Vranići, Trbušane i Brđane na kojim je došlo do sporazuma o vođenju zajedničkih operacija protiv partizana i liferovanju oružja četnicima od strane Nemaca.[1]

U jednom njemačkom dokumentu, datiranom 11. aprila 1944, ukazuje se na razgovor između generala Hansa Felbera i specijalnog izaslanika Ministarstva inostranih poslova za Jugoistok, Hermana Nojbahera.[2] U dokumentu se navodi:

Trifunović [DM-ov kdt Srbije] stavio Neubacheru do znanja da se DM mora udružiti s Nijemcima. On tvrdi da bi DM, u slučaju sklapanja sporazuma, mogao glatko mobilisati 50.000 ljudi.[3]

U toku partizanskih borbi za oslobođenje Srbije, general Trifunović je 17. maja 1944. učestvovao na sastanku sa Dimitrijem Ljotićem, šefom fašističke organizacije Zbor, i njegovim sekretarom Boškom Kostićem, u blizini Gornjeg Milanovca. Tada je napravljen sporazum za formiranje zajedničkog nacionalnog fronta u Srbiji radi borbe protiv partizana na njemačkoj strani. Razgovori su trajali tri dana.[4] Kao rezultat pregovora Trifunovića i Ljotića, trebao je da usledi sastanak između Mihailovića i Ljotića, ali do njega nikad nije došlo.

Na završnim pregovorima sa ljotićevcima, Miroslav Trifunović je izdejstvovao da se Srpska državna straža i Srpska granična straža transformišu u Srpski udarni korpus (SDK) za borbu protiv partizana. Početkom septembra na sastancima između predstavnika kvislinške vlade i kvislinških vojnih formacija sa predstavnicima JVuO, najpre u Beogradu 2. septembra 1944, potom u Pranjanima pokraj Čačka, doneta je odluka o objedinjavanju svih domaćih antipartizanskih snaga i njihovom ulasku u sastav JVuO.[5] U dogovoru sa generalom Miroslavom Trifunovićem, Mihailovićevim komandantom Srbije, jedinice Srpske državne straže (SDS) i Srpske granične straže (SGS) 6. oktobra 1944. okupile su se u Jagodini. Tu je od tih jedinica formiran Srpski udarni korpus (SUK) sa tri divizije. Ove formacije od 6. septembra 1944. nalaze se pod komandom štaba komandanta Srbije, generala Trifunovića.

Povlačenje u Bosnu uredi

Zajedno sa Nemcima general Miroslav Trifunović se povlačio sa četničkim snagama iz Srbije u Bosnu.[6] Tokom novembra 1944. trupe generala Trifunovića učestvuju u proboju Armijske grupe E kroz Sandžak i istočnu Bosnu. Pravac proboja četničke glavnine išao je od Kraljeva preko Raške, Novog Pazara, Sjenice, Prijepolja i Pljevalja ka Bosni, uz učestale sukobe sa NOVJ i gubitke.[7] 11. novembra Komanda Grupe armija »E« izveštava da se general Miroslav Trifunović s 18.000 četnika kreće u pravcu Foče štiteći bokove njemačkim trupama.[8]

Trifunović sa oko 18.000 četnika Račića i Keserovića, uporedno sa nem. pokretima u rejonu Prijepolje. Pravac marša Foča. U početku učešće u borbenim dejstvima na nemačkoj strani (zaštita bokova). U poslednje vreme samo saputnici. Utisak: dokle god postoje zajednički interesi — uopšte mir. Ako vide mogućnost uspeha, bezuslovno treba očekivati prepade na nemački Vermaht, naročito na odvojene grupe.[9][10]

– Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11. novembra 1944. godine

Takođe, njemački izvori navode da je u tom periodu došlo i do neuspješnih pregovora između generala Trifunovića i albanskog kvislinškog vođe Džafera Deve o bezbjednom prolasku četničkih trupa:

Pregovori generala Trifunovića sa Džaferom Devom (šef Kosova, Albanac) u cilju prolaska četnika kroz Albaniju, osujećeni. Iskrcane jedinice u Splitu i Dubrovniku, nasuprot očekivanjima četnika, nisu nikakve čisto anglo-američke jedinice. Stoga se Trifunović odlučio da drži svoje jedinice u senci nemačkog Vermahta i naredio je potčinjenim četnicima (oko nekih 30.000 ljudi) da odmaršuju u pravcu Čajniča (32 km sz. od Pljevalja — (izvori vodeći četnici).[11][12]

– Dnevno izvješće 34. armijskog korpusa za Armijsku grupu »E« (2.11.44)

U strogo povjerljivom izvještaju upućenom 5. novembra 1944. Borbenoj grupi »Bemer« od strane obavještajnog odjeljenja Armijske grupe »E«, konstatovano je da se sa četnicima vode pregovori o nastavku saradnje:

Pošto nemačka Vrhovna komanda sa opunomoćenicima DM već pregovara, molimo da se generalu Trifunoviću predoči da sačeka uputstva od svog pretpostavljenog starešine. Utvrđivanje neke neutralne zone ist. od Sokolca ne može se dovesti u sklad sa nemačkim planovima.

Ostali predlozi DM već su dostavljeni.

U držanju nemačkog Vermahta, koje je ranije utvrđeno, prema četnicima ništa se nije promenilo. Nemački Vermaht ima nameru da zadovolji potrebe četnika u što većoj meri uzimajući u obzir i pružanje materijalne pomoći.[13]

Operativno odjeljenje Grupe armija »E« iz Sarajeva šalje 26. decembra 1944. naređenje 963. brigadi Wehrmachta da se potčini 5. SS brdskom armijskom korpusu, kako bi u saradnji sa četnicima pod komandom generala Trifunovića zauzela položaje na Drini, u cilju sprječavanja nadiranja snaga NOVJ:

963. tvrđ. brigada krenuće preko Vlasenice i Drinjače u Zvornik sa zadatkom da na odseku Drinjača — Zvornik posedne i drži zapadnu obalu Drine. Zadatak izvršiti uz korišćenje i saradnju četničkih odreda generala Trifunovića, angažovanih u rejonu sev.-ist. od Rogatice. Po dolasku na odsek Drinjača — Zvornik, u prvo vreme biće u pogledu snabdevanja i taktički potčinjena 5. SS-brd. arm. korpusu.[14]

Krajem decembra 1944. general Miroslav Trifunović došao je u Mihailovićev štab u Bosni i u njemu je ostao do kraja. Živorad Božić, divizijski general, komandant pozadine Vrhovne komande JVuO, javlja u depeši od 25. decembra 1944. o dobijanju municije od njemačkih jedinica. Poslove oko ovoga obavio je, sa odobrenjem Draže Mihailovića, četnički obavještajac Ratimir Pavlović preko pukovnika Gojka Borote, komandanta Romanijskog korpusa JVuO:

Naš jedan vešt čovek uspeo je da omogući municiju za srbijanske snage pod đeneralom Trifunovićem, koje su već stigle u dolamu Spreče. Treba da nađete veštog čoveka da ga pošaljete u Doboj pa da dobije veću količinu pešačke municije za našu pušku i municije za teški bacač. Tu municiju bi dovukli kod vas na Ozren u Boljaniće. Od nje bi nešto pešačke municije dali Ozrencima, a ostalu čuvali za srbijanske jedinice po rasporedu koji vam ja budem poslao, jer su oni u dosadašnjim borbama već skoro ostali bez municije.[15]

24. januara 1945. godine general Trifunović je tražio upravo od pukovnika Borote (pseudonim »Maus«) da Njemci dostave četnicima bacače plamena:

Vidite sa Nemcima da li bi mogli da nas snabdu sa bacačima plamena. Ovo bi nam bilo jako korisno u borbi protivu komunista. Za celu moju komandu uputio bih kod Nemaca u Sarajevu jednog višeg oficira za vezu te da se odkloni da svaka jedinica radi za sebe.[16]

I u narednim mjesecima nastaviće general Miroslav Trifunović održavati kontakte sa okupacionim jedinicama, prevashodno u cilju dobijanja municije za borbu protiv Jugoslovenske armije:

D.M. se sa svojim štabom premjestio na prostor 7 km si. od Podnovlja, navodno u cilju prebacivanja na prostor z. od Šamca i uspostavljanju kontakta sa četničkim snagama u širem rejonu Brčkog. Trifunović opet izrazio spremnost za zajedničku borbu nakon isporuke dovoljne količine municije. Četnici sa Ozrena i Rudanke su pokazali istu spremnost za borbu.[17]

– Večernji izvještaj Ic HgE za 17. mart 1945.

Na posleratnom procesu svedok Vojislav Marković je svedočio o zajedničkom maršu četnika i Nemaca:

Pretsednik: Jeste li u to vreme povlačeći se susreli nemačke jedinice pošto su se i one povlačile?
Svedok Marković: Jesmo, na istom drumu su maršovale.
Pretsednik: Kako, maršovali zajedno sa vama?
Svedok Marković: Nemci su maršovali drumom, a mi smo bili levo.
Pretsednik: Jeste li zajedno sa Nemcima išli?
Svedok Marković: Tako je vodio general Trifunović.
Pretsednik: Je li izdao vama naređenje da se povlačite zajedno sa Nemcima?
Svedok Marković: Izdao je da se povlačimo.
Pretsednik: A šta je kazao za Nemce?
Svedok Marković: Da se Nemci ne diraju, a Nemci neće dirati nas.[6]

Poginuo je u bici na Zelengori protiv Jugoslovenske armije 13. maja 1945. godine. Porazom na Zelengori četnička vojska je prestala da postoji.

Izvori uredi

  1. Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
  2. Kolaboracija JVuO sa nemačkim okupatorom u Srbiji 1941-1944.
  3. Nacionalni arhiv SAD, mikrofilm publikacija T-501, rolna 256, snimci 000458-9, Vojni zapovjednik Jugoistoka (Razgovor Felber-Neubacher, 11. april 1944.)
  4. Koстa Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 380.
  5. Коста Николић, Бојан Б. Димитријевић, н.д., стр. 396-397.
  6. 6,0 6,1 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Ispitivanje svedoka i čitanje dokumenata
  7. Milan Borković, n.d., Beograd, 1979., str. II/355-359.
  8. AVII, NAV, f. 311, r. 184, s. 501.
  9. Izveštaj Komande grupe armija "E" Komandantu Jugoistoka od 11.11.1944., Vojnoistorijski institut, NAV--T-311, r. 184
  10. NARA, T311, Roll 184, frame no. 000501.
  11. Izveštaj Komande 34. armijskog korpusa od 2. novembra 1944. Komandi Grupe armija »E« o osujećenju pokušaja prolaska četnika iz Srbije kroz Albaniju prema Grčkoj i njihovim sadašnjim pokretima u pravcu Čajniča
  12. NARA, T314, Roll 850, frame no. 000009.
  13. Izvod iz ratnog dnevnika komande Grupe armija »E« za period od 1. oktobra do 31. decembra 1944. godine
  14. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 4: Dokumenti Nemačkog rajha 1944—1945, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1979, Prilog br. 2, str. 1203.
  15. Izvod iz Knjige poslatih depeša štaba Vrhovne komande od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine
  16. https://www.znaci.org/00001/4_14_4_192.htm
  17. NARA, T78, Roll 476, frame no. 6459039.

Vidi još uredi