Miloš Žanko (Split, 1915Beograd, 24. januar 2000) bio je hrvatski i jugoslavenski komunistički političar, poznat kao zagovornik unitarističkih stavova u Drugoj Jugoslaviji i suprotstavljanju MASPOK-u.

Miloš Žanko
Datum rođenja1915.
Mesto rođenjaSplit
 Austrougarska
Datum smrti24. 1. 2000. (dob: 85)
Mesto smrtiBeograd, Srbija

 SR Jugoslavija
Profesijapravnik
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Odlikovanja
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 1915. godine u Splitu. Završio je Pravni fakultet na Zagrebačkom univerzitetu.

Kao student pristupio je studentskom revolucionarnom pokretu i 1934. godine postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je 1941. godine.

U Narodnooslobodilačkom ratu učestvovao je od 1941. godine i nalazio se na raznim vojnim i političkim dužnostima. Bio je većnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) i Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).

Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine bio je pomoćnik ministra za Hrvatsku u Privremenoj vladi DFJ Pavla Gregorića. Potom je obavljao funkcije u republičkim organima Narodne Republike Hrvatske:

  • poslanik u Narodnom saboru NR Hrvatske
  • glavni sekretar Vlade NR Hrvatske
  • ministar za nauku i kulturu u Vladi NR Hrvatske
  • član Izvršnog veća NR Hrvatske
  • potpredsednik Izvršnog veća NR Hrvatske
  • potpredsednik Sabora NR Hravstke

Godine 1967. je prešao da obavlja funkcije u federalnim organima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije:

  • poslanik Saveznog veća Savezne skupštine, od 1967. do 1969. godine
  • poslanik Veća naroda Savezne skupštine, od 1969. do 1970. godine
  • potpredsednik Savezne skupštine, od 1967. do 1970. godine

Bio je član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, a na Devetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije, 1969. godine izabran je za člana Stalnog dela Konferencije SKJ. Pored političkog bavio se i publicističkim radom. Objavio je niz članaka i rasprava o pitanjima iz društvene i političke problematike Jugoslavije.

Veliku pažnju javnosti, marta 1967. godine, privukli su njegovi članci u listu „Vjesnik“, gde je javno kritikovao objavljivanje „Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika“, iza koje su stajali Matica hrvatska, Društvo knjiženika Hrvatske i još neke kulturne i naučne ustanove. Tada je došao u sukob sa rukovostvom SK Hrvatske, na čijem su čelu bili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, ali je intervencijom Josipa Broza Tita i rukovodstvo SKH osudilo objavljivanje Deklaracije.

Krajem 1969. godine, u svojim člancima u listu „Borba“ kritikovao je jačanje nacionalizma u Hrvatskoj i MASPOK, kao i rukovodstvo SKH koje se ne vodi borbu protiv nacionalista. Tada je ponovo došao u sukob sa rukovodstvom SKH, koje ga je na Desetoj plenarnoj sednici CK SKH, održanoj januara 1970. godine smenilo sa svih političkih i državnih funkcija zbog „stavova o međunacionalnim odnosima i ulozi federacije, koji su u suprotnosti sa politikom SK Hrvatske“. Tada se povukao iz političkog života i prešao da živi u Beograd, gde je i umro 24. januara 2000. godine.

Godine 1986. Savez udurženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Hrvatske mu je dodelio Plaketu za „učvršćivanje bratstava i jedinstva naših naroda“.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Literatura uredi

  • Jugoslovenski savremenci - Ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.

Spoljašnje veze uredi