Miletina buna (poznata i kao Knez Miletina buna[1][2]) je bio ustanak stanovnika kneževine Srbije, januara 1835. godine, protiv samovolje kneza Miloša Obrenovića. Predvodio ju je knez Mileta Radojković iz temnićke knežine jagodinske nahije. Bila je najveća od mnogih buna čiji je cilj bio ograničiti Miloševu vlast.

Miletina buna je bila neposredan povod za donošenje Sretenjskog ustava februara 1835. godine, kojim su ustanici pokušali da ograniče apsolutnu kneževu vlast. Pripada periodu srpske istorije od 1804. do 1835. godine koji se naziva srpska revolucija.

Uzroci bune uredi

Knez je uspeo da se uz tursku podršku uzdigne na rang „baš kneza“ ili prvog kneza. Glavni knežev takmac u vlasti je bila Narodna kancelarija, pretvorena 1826. godine u Beogradski sud. Poniženi činovnici, koji su bivali i batinjani, obespravljeni trgovci, starešine, svi su bili protiv kneza. Niko više nije bio spreman da trpi Miloševo ponašanje, nego i ponašanje njegovih slugu koji su radili šta su hteli, u Miloševo ime. Odsustvo suda se osećalo, a Miloš je i dalje izbegavao da organizuje Savet što je po hatišerifu iz 1830. bio obavezan da učini. Osećajući uznemirenost narodnih masa, knez je na zasedanju Skupštine 1. februara 1834. obećao značajne zakonodavne i administrativne reforme. Dao je i jedan nacrt ustava, a pre njegove izrade je postavio pet ministara, ali ne sve odjednom nego u roku od dva i po meseca.[3] Međutim, nikakvim zakonom im nije odredio prava i dužnosti. Ovi potezi nisu mogli da zadovolje njegove protivnike, koji su postavljene ministre smatrali običnim kneževim činovnicima.

Pošto knez Miloš nikako nije hteo da ograniči svoju vlast i da odredi narodna prava u zemlji se pojavio jak pokret protiv njegove samovolje pa je januara 1835. izbila buna, čiji je glavni cilj bio ograničavanje aposolutne vlasti.

Tok bune uredi

Zavera je spremljena u Kruševcu, u domu Stojana Simića, pred Božić 1835. Zaverenici su se dogovorili o zahtevima koje će postaviti Milošu kad se sastane Skupština i o sredstvima protiv njega, ako se odupre njihovim zahtevima. Đorđe Protić (kome je 1827. po Miloševom naređenju udareno 50 batina) je predlagao da ga ubiju, drugi su predlagali da se zbaci, ali je Mileta Radojković bio protiv obe ove solucije. On je bio za ograničenje Miloševe vlasti ustavom, zatim ukidanje kuluka, davanje narodu prava na upotrebu šuma i ukidanje naročitih povlastica za izvoznu trgovinu.[4]

Kada je došlo vreme za ustanak, jedino je Mileta Radojković uspeo da prikupi ljude iz Jagodinske nahije, Simić je doveo malo ljudi, dok ostali nisu imali nikog uz sebe. Pobunjenici su stigli blizu Kragujevca, gde je skupljenom narodu Petronijević održao besedu o tome kako Miloš vlada kao paša povećavajući porez i ubirajući namete kao da je država njegova baština, a narod roblje. On je opasan za svakog kome se približi, pa je čak i njegova porodica protiv njega. U odbranu Miloševu, stao je Toma Vučić Perišić. On nije hteo da odmah ulazi u borbu sa pobunjenicima već je, ostavivši vojsku kapetanu Tucakoviću, sa 150 konjanika izašao pred pobunjenike i stupio sa njima u pregovore.

Nekoliko pobunjenika je bilo za to da se napadne Požarevac (gde se knez nalazio) i da se knez zbaci, pre nego što prikupi vojsku. Mileta nije pristao na to, već je ostao pri tome da se Milošu samo ograniči vlast. Vučić je pristao da posluži kao posrednik između pobunjenika i kneza. Knez je nakon dobijenih vesti, odlučio da pošalje u Kragujevac Dimitrija Davidovića, svog sekretara, da se obavesti o pobuni i zahtevima. Nakon što su Davidoviću izneli zahteve, izabrali su 35 izaslanika da te zahteve iznesu knezu, sa kojima je krenuo i Vučić. Miloš, koji je jedno vreme pomišljao čak i na bekstvo, je stigao u Kragujevac, izljubio se sa vođama pobune i rekao im : Svi smo krivi ; i ja sam sâm često grešio; trudimo se da se svi ispravimo i oprostimo uzajamno jedni drugima.[5]

Posledice uredi

 
Sretenjski ustav

Knez Miloš je bio primoran da u Kragujevcu , tadašnjoj prestonici Srbije, donese Sretenjski ustav i ustanovi Državni savet. Dimitrije Davidović, knežev sekretar, ranije urednik bečkih Srpskih novina, je sastavio ustav. Skupština sazvana za 2. februar 1835. godine (praznik Sretenje) je usvojila ustav, koji je u to vreme bio jedan od najdemokratskijih ustava na svetu. Ustavom su kneževa prava ograničena i delimično preneta na Državni savet.

Zbog pritiska velikih sila, između ostalog Turske, Austrije i Rusije, koje nisu imale ustav, knez Miloš je rado stavio Sretenjski ustav van snage, posle samo nekoliko sedmica njegove primene. Godine 1838. Turska je Srbiji nametnula takozvani Turski ustav.

Izvori uredi

  1. http://www.nocmuzeja.rs/Gradovi/Krusevac/Kuca-Simica.html Arhivirano 2011-10-06 na Wayback Machine-u Kuća Simića
  2. http://www.turizamkrusevac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1247&Itemid=585 Arhivirano 2014-02-14 na Wayback Machine-u Kuća Simića
  3. Prodanović, Jaša M, Istorija političkih stranaka, Beograd, 1947, 66.
  4. Prodanović, J. M, Istorija političkih stranaka, 67.
  5. Prodanović, J. M, Istorija političkih stranaka, 69.

Vidi još uredi