Milentije Popović

Milentije Popović (19131971), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije i junak socijalističkog rada. U periodu od 16. 5. 1967. do 8. 5. 1971. godine obavljao je dužnost predsednika Savezne skupštine SFR Jugoslavije.

MILENTIJE POPOVIĆ
Milentije Popović
Datum rođenja7. jul 1913.
Mesto rođenjaCrna Trava, kod Leskovca
Srbija Kraljevina Srbija
Datum smrti8. maj 1971. (57 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija
SuprugaMarga Popović
Profesijadruštveno-politički radnik
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
U toku NOB-apolitički komesar Oficirske škole Vrhovnog štaba NOV i POJ
Služba NOV i PO Jugoslavije
Čin General-major u rezervi
predsednik Savezne skupštine
Period19711974.
PrethodnikEdvard Kardelj
NaslednikMijalko Todorović
Odlikovanja
Orden junaka socijalističkog rada
Orden junaka socijalističkog rada
Orden narodnog oslobođenja
Orden narodnog oslobođenja
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem
Orden bratstva i jedinsta
Orden bratstva i jedinsta
Orden za hrabrost
Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 7. 7. 1913. godine u Crnoj Travi, kod Leskovca. Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju u Leskovcu. Godine 1937. je završio Tehnički fakultet u Beogradu.

Kao student pristupio je revolucionarnom studentskom pokretu i učestvovao u mnogim akcijama studenata Beogradskog univerziteta. Bio je aktivan i u „Društvu inženjera i tehničara“. Član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) postao je 1933, a Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) 1939. godine. Najpre je bio partijski instruktor Okružnog komiteta KPJ za Beograd, a na Petoj zemaljskoj konferenciji, održanoj oktobra 1940. godine u Zagrebu, postavljen je za instruktora Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. Januara 1941. godine je u Zagrebu, završio partijski kurs i postao član Agitpropa (odeljenja za agitaciju i propagandu) Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine ostao je u okupiranom Beogradu i učestvovao u organizovanju oružanih akcija i diverzija. Od jula do septembra 1941. godine bio je član Trećeg rejonskog komiteta KPJ, a posle hapšenja Miloša Matijevića Mrše, krajem septembra 1941. godine, preuzeo je dužnost sekretara Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Zbog nemogućnosti daljeg ilegalnog boravka u Beogradu, krajem oktobra 1941. godine prešao je na oslobođenu teritoriju.

Tokom Narodnooslobodilačke borbe obavljao je dužnosti rukovodioca Politodjela Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i političkog komesara Oficirske škole pri Vrhovnom štabu NOV i POJ. Bio je većnik na Drugom zasedanju AVNOJ-a, poslanik Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije i Privremene narodne skupštine Demokratske Federativne Jugoslavije.

Posle oslobođenja Jugoslavije, obavljao je razne odgovorne društveno-političke dužnostu u Srbiji i Jugoslaviji:

Više puta je biran za narodnog poslanika Skupštine Srbije i Savezne skupštine. Bio je član Saveta federacije i Saveta narodne odbrane. Za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije biran je od Petog do Osmog kongresa SKJ. Na Četvrtom plenumu CK SKJ, jula 1966. godine izabran je za člana Izvršnog komiteta SKJ, a oktobra iste godine i za člana Predsedništva CK SKJ. Na Devetom kongresu SKJ, ponovo je izabran za člana Predsedništva CK SKJ. Imao je čin general-majora JNA u rezervi.

Umro je 8. 5. 1971. godine u Beogradu, na funkciji predsednika Savezne skupštine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Dela i odlikovanja uredi

Bavio se publicističkim radom. Objavio je više rasprava i članaka o ekonomskim problemima, razvitku socijalizma, kao i tri knjige s istom tematikom:

  • O ekonomskim odnosima između socijalističkih zemalja“, Beograd 1950. godina
  • Društveni značaj naučnoistraživačkog rada“, Beograd 1960. godina
  • Od etatizma ka samoupravljanju“, Bečej 1970. godina

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja, Orden zasluga za narod i Orden bratstva i jedinstva. Posthumno je odlikovan Ordenom junaka socijalističkog rada 10. 5. 1971. godine.

Literatura uredi

  • Mala enciklopedija Prosveta, Beograd 1959. godina
  • Vojna enciklopedija (knjiga sedma), Beograd 1974. godina
  • Jugoslovenski savremenici - Ko je ko u Jugoslaviji. Hronometar, Beograd 1970. godina.