Miladin Ševarlić

Za ostale upotrebe, v. Miladin Ševarlić (agroekonomista).

Miladin Ševarlić (Beograd, 26. februar 1943) je srpski dramski pisac. Sem dramskih dela, pisao i filmska i televizijska scenarija, prozu, pesme, eseje i pozorišne kritike.

Miladin Ševarlić
Biografske informacije
Rođenje26. 2. 1943. (1943-02-26) (dob: 81)
Beograd, Srbija
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnik

Biografija uredi

Rođen je i školovao se u Beogradu.[1]. Godine 1967. diplomirao je svetsku književnost na Filološkom fakultetu, a 1968. godine završava dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu[1] u klasi profesora Josipa Kulundžića.

Radni vek proveo, uglavnom, u pozorištima kao dramaturg, umetnički direktor i upravnik. Bio je, takođe, odgovorni urednik u Umetničkom programu Televizije Beograd i glavni urednik izdavačkog preduzeća Prosveta. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Drama.[2] Udruženja dramskih pisaca Srbije, čiji je predsednik bio u dva mandata, prvi put 1984. godine[1][3] Treći put izabran je za predsednika 2010. Član je Udruženja književnika Srbije po pozivu.

Autor je više od trideset dramskih dela koja su (počev od 1968) igrana u pozorištima u zemlji i inostranstvu, emitovana na radiju i televiziji, te štampana u periodici, zbirkama, antologijama i posebnim izdanjima. Objavio je pet knjiga Izabranih drama. Režirao je i dva svoja pozorišna komada: Gospodin ministar i Zavodnik.

Dela uredi

Pozorišne drame uredi

  • U rukama otadžbine
  • Svedok iz Mrtvog doma
  • Odlazak Damjana Radovanovića
  • Optimist
  • Smrt pukovnika Kuzmanovića
  • Propast carstva srpskoga
  • Duševna bolnica
  • Kum
  • Nebeska vojska
  • Kosovo
  • Kod Zlatnog vola
  • Zmaj od Srbije
  • Karađorđe
  • Gospodin ministar
  • Crni Petar
  • Ljubav pobeđuje
  • Vuci i ovce ili Srbija na Istoku
  • Zavodnik
  • Divljač je pala
  • Novi život
  • Mala srpska komedija
  • Vizantijski ametist
  • Skerco
  • Balkanska rapsodija
  • Apsolutni sluh
  • Izdajnik
  • Smrt na izletu
  • Merlinkina ispovest
  • Antikvar

TV, radio-drame i scenarija uredi

  • Odlazak Damjana Radovanovića, tv drama
  • Smrt pukovnika Kuzmanovića, tv drama
  • Povratak Vuka Alimpića, tv drama
  • Proleće u Limasolu, tv film
  • Nedeljni ručak, igrani film
  • Pad Bastilje, radio-drama
  • Kopernik, radio-drama
  • Kupićemo vinograd, radio-drama

Ostalo uredi

Objavljivao pesme i eseje u književnim časopisima, šezdesetih i sedamdesetih (Savremenik, Književnost, Delo...), pozorišne kritike u Politici ekspres, sedamdesetih i eseje iz oblasti društvene i kulturne problematike u listu Borba, devedesetih godina; kasnije u časopisu Drama i drugim publikacijama.

Esej (predavanje) Srbija na strmoj ravni, video snimak predavanja u Centru za negovanje tradicionalne kulture u Kragujevcu.

Scenska adaptacija Gorskog vijenca, P. P. Njegoša, izvedena mu je 1973. u Crnogorskom narodnom pozorištu, a dramatizacija (sa J. Pavićem) romana Tren 2, A. Isakovića, 1985. u Kulturnom centru u Beogradu. Roman Smrt pukovnika Kuzmanovića objavila mu je Srpska književna zadruga (1986), a Enciklopediju verovanja i običaja (sa M. Zupancom)[1], Sfairos (1989) i Plato (2001). Kod Platoa mu je izašla i knjiga eseja Srpska Atlantida, 2002. godine. Sećanja na vreme provedeno u Nišu na mestu upravnika i umetničkog direktora Narodnog pozorišta objavio je u formi dnevničkih beležaka obogaćenih dokumentarnim materijalom u knjizi Viski i trubači (Beograd, Kulturno prosvetna zajednica Srbije, 2014).[4]

Nagrade uredi

  • Nagrada na prvom (anonimnom) konkursu Udruženja dramskih pisaca Srbije (1980) za dramu Propast carstva srpskoga.
  • Tri nagrade Branislav Nušić za drame Nebeska vojska (1986), Zmaj od Srbije (1990) i Zavodnik (2000)[1].
  • Sterijina nagrada na 29. Sterijinom pozorju (1994), za dramu Zmaj od Srbije[1].
  • Nagrada za tekst na Festivalu praizvedbi u Paraćinu (1994), za dramu Zmaj od Srbije.
  • Nagrada Joakim Vujić (1995) za dramu Karađorđe[1].
  • Nagrada Zlatni beočug „za trajni doprinos kulturi Beograda“ (1999).
  • Priznanje Vlade Republike Srbije za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi (2011).
  • Visoko međunarodno priznanje za životno delo Akademije Ivo Andrić (2014).
  • Vukovu nagradu Kulturno-prosvetne zajednice Srbije za naročite rezultate u stvaralačkom radu na širenju obrazovanja, kulture i nauke u Republici Srbiji i svesrpskom kulturnom prostoru (2016).

Literatura (izbor) uredi

  • Borka Pavićević: Politika je sudbina - razgovor sa Miladinom Ševarlićem povodom premijere Propasti carstva srpskoga u Ateljeu 212 (Program Ateljea 212 br. 75, 21. april 1983)
  • Aleksandar Milosavljević, Pseudoistorijska (srpska) trilogija (M. Ševarlić, Srpska trilogija, Bata, Niš 1995).
  • dr Marta Frajnd, Tipovi izmene istorijske istine u istorijskoj drami i političkom pozorištu. (Književnost i istorija - zbornik referata sa naučnog skupa u Niškoj Banji 1995)[5]
  • dr Marta Frajnd, Kosovska trilogija Miladina Ševarlića (Teatron br. 96, 1996.)[6]
  • Miloš Jevtić, Portret dramskog pisca (Teatron br. 113, zima 2000).
  • dr Raško V. Jovanović - Predgovor Izabranim dramama Miladina Ševarlića (Plato, Beograd 2001).[7]
  • Milosav Buca Mirković, 40 godina umetničkog rada Miladina Ševarlića (Drama br. 3, proleće 2003)
  • Milisav Milenković: Srbi slave pobede unapred, a poraze unazad - razgovor sa dramskim piscem Miladinom Ševarlićem. (Drama br. 10, 2005; Izabrane drame 4[8] (Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd 2010)).
  • Oklopnici, pesme (Pesničke novine br. 1, 2006).[9]
  • dr Boško Suvajdžić, Čudotvorni prsten dramske kovine - predgovor Izabranim dramama 2 Miladina Ševarlića (Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd 2006)[10]
  • Olga Stojanović, Apis, Princip i lađa francuska… - razgovor sa Miladinom Ševarlićem (Drama br. 18, 2007; Izabrane drame 3, Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd 2008).
  • Dominacija sveopšteg privida - intervju listu Pečat (br. 13, 2008)[11]
  • Radomir Putnik - Pogovor 36. knjizi edicije Savremena srpska drama (Udruženje dramskih pisaca Srbije, Beograd 2008)[12]
  • mr Snežana Kutrički, Dinastija Nemanjića u savremenoj srpskoj drami (Magistarski rad na novosadskom Univerzitetu, 2010)

Reference uredi

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi