Metković

Metković je grad u Hrvatskoj. Administrativno Metković pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji.

Metković
Metković
Koordinate: 43.05°N 17.63°E / 43.05; 17.63
Država	Hrvatska
Županija	Dubrovačko-neretvanska
Uprava
• Gradonačelnik	Dalibor Milan (HDZ)
Stanovništvo
• Ukupno	15,384
Vremenska zona	UTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)	UTC+2 (CEST)
Poštanski broj	20350
Pozivni broj	020
Registarska oznaka	DU

Geografija

Geografski smještaj Metkovića na 43°03' SŠ i 17°39' ID, te otvorenost doline Neretve prema moru, svrstava ga u mediteranske gradove sa svim utjecajima koje mediteranski civilizacijski i klimatski krug donosi.

Delta Neretve od Metkovića do ušća sa sjevera i sjeveroistoka omeđena je ograncima dinarskih planina, a s juga podgradinsko-slivanjskim brdima. Na zapadu Delta je otvorena moru i nalazi se pod njegovim stalnim utjecajem. U jesen se more polagano hladi, oslobađa toplinu i time produžuje ljeto, a u proljeće je obrnuto, ohlađeno more spriječava zagrijavanje zraka iznad kopna. U gornjem području Delta je otvorena prema prodiranju suhih vjetrova ljeti, a hladnih zimi i u proljeće. I ovo je razlog stvaranju različitih mikroklima, pa u prostoru od Metkovića skoro do Opuzena zimske su temperature za stupanj, dva niže, a što je odlučujuće da u tom gornjem dijelu teže uspijevaju agrumi (zimsko izmrzavanje). Ljeto je ovdje dugo, toplo i suho, a zima je blaga i kišna.

Srednja godišnja temperatura iznosi 15,7 °C. Srednje mjesečne i dekadne temperature su pozitivne. Najhladniji mjeseci su decembar, januar i februar. Najhladniji period je prema podacima opažanja treća dekada siječnja s 2,5 °C. Međutim, opaženi su pojedini dani s negativnim temperaturama. U veljači su zabilježene i dosta minimalne temperature; 1947. g. čak -11 °C, a nešto se slično ponovilo i tri puta: 1974., 1978. te 1985. što je vrlo opasno za suptropske kulture kao što su mandarine zbog smrzavanja.

Najtoplije je u julu i augustu od zadnje dekade juna do zadnje dekade augusta. U augustu skoro svake godine temperatura zraka doseže u pojedinim danima i do 35 °C, a 1946. i 2006. bilo je dana i sa 40 °C. U julu su opaženi dani i do 35 °C. Mjesec jun je relativno hladniji, a u septembru se temperature mogu zabilježiti i do 35 °C. Godišnja količina padalina u prosjeku za cijelu Deltu je oko 1300 mm. U zimskom razdoblju padne 65-75% godišnje količine padalina. Uglavnom su to kiše, a snijeg je rijetka pojava i kratko traje. Evidentan je problem da kiše padaju kada je najmanje potrebno vegetaciji zato je intenzivna poljoprivreda ovisna o ljetnom navodnjavanju. Zimi i u rano proljeće se znaju pojaviti i mrazevi kao dio strujanja hladnog zraka zbog otvorenosti prema kontinentu i dosta mogu biti opasni pošto vegetacija krene već u rano proljeće.

Historija

Metković se prvi put spominje 1422. u jednom spisu koji se čuva u dubrovačkom arhivu: ...in flumaria Narrenti subtus Metchovich (...na rijeci Neretvi pod Metkovićem).

Sudeći po arheološkim nalazima na brdu Predolcu, neposredno do grada, život je u njemu otpočeo još u pretpovijesno doba. Pretpostavlja se da su prvi poznati žitelji u donjem toku Neretve bili helenizirani Iliri Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. O njima svjedoče mnogobrojne gradine i kamene gomile na okolnim brdima. U četvrtom stoljeću pne. stari Grci počeli su kolonizirati jadranske otoke i obalu, pa su zbog zgodna položaja utemeljili emporij (luku), tri kilometra sjeverozapadno od Metkovića. Bila je to u antici daleko poznata Narona, današnji Vid. Njezini su žitelji trgovali s Ilirima u unutrašnjosti, prodavajući im oružje, posuđe, nakit i odjeću. Dobar strateški i komunikacijski položaj Narone uvidjeli su i Rimljani, koji su blizu nje podigli vojni logor (pretpostavlja se u Mogorjelu kod Čapljine) za ratovanje protiv Ilira. Narona je vjerojatno za cara Augusta postala kolonija (Colonia Iulia Narona) i upravno središte (conventus Naronitanus). Devedesetih godina 20. st. u središtu Vida otkopani su ostaci hrama na glavnome trgu (Augusteum), u kojemu je pronađeno 16 kipova bogova i božica, svi bez glava – kršćanska osveta, među kojima se ističe gotovo tri metra visoki kip divinizirana Augusta u carskoj odori. Kako je Narona bila biskupijsko središte, u njoj je pronađeno više starokršćanskih bazilika, od čega je vrijedna spomena dobro očuvana krstionica u bazilici na mjestu današnje crkve Sv. Vida.

Dio zemljopisne karte iz 1787 na kojoj je označen Metković

U ranom srednjem vijeku Poneretavlje su naselila slavenska plemena. Od Cetine do Neretve uzdiže se čuvena Paganija, zemlja nekrštenih gusara, kako je u 10. st. opisuje bizantski car Konstantin Porfirogenet. Mlečani su jedno vrijeme plaćali Neretvanima danak za slobodnu plovidbu uz njihovu obalu. Vjeruje se da je hrvatski knez Domagoj podrijetlom bio Neretvanin. Mletački kroničar zove ga "pessimus dux Slavorum". U 14. vijeku u dolinu Neretve spustili su se bosanski vladari, ponajprije Stjepan II. Kotromanić, pa kralj Tvrtko, pa herceg Stjepan Vukčić Kosača, pa knezovi Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići... Krajem 15. vijeka područje počinju napadati i pustošiti Turci. I danas blizu Metkovića nauzgor stoji moćna Norinska kula, o kojoj pjeva Andrija Kačić Miošić.

Pogled s male rive na Metkovića (1900)

Ulogu Narone preuzela je luka Drijeva, vjerojatno na desnoj obali Neretve blizu današnje Gabele. Drijeva su bila veliko trgovište svakojake robe, od sukna i voska do soli i začina, ali i robova. Često se spominje u zapisima dubrovačkih notara. Blizu Drijeva na povijesnu pozornicu u 15.vijeku stupa i Metković, doduše kao maleno naselje bez velika značenja. Vjerojatno su njegov rast usporili Turci koji osvajaju Poneretavlje. Za njihove vlasti (1494. – 1685.) Metković se ne spominje. Na zemljovidu prvi ga je zabilježio mletački kartograf Giacomo Gastaldi 1570. Glavna uloga bila je namijenjena susjednoj Gabeli, te Opuzenu i Kuli Norinskoj. Ta dva stoljeća ispunjena su čestim sukobima Turaka i Mlečana. Požarevačkim mirom 1718. utvrđena je granica između Turske carevine i Mletačke Republike (vidi dolje kartu iz 1787.).

Mlečani su minirali i napustili Gabelu i osnovali neretvansku luku u Metkoviću na predjelu Unka. Metković se našao u kotaru Neretva, na čijem se čelu nalazio nadintendant sa sjedištem u Opuzenu. Naselje se polagano razvijalo, postajući središte poljodjelstva, stočarstva, lova i ribolova. Sredinom 18. vijeka Metković je imao oko četiristo duša. Nakon propasti Mletačke Republike za kratkotrajne francuske uprave došlo je do gradnje tzv. Napoleonove ceste (u narodu zvane francuskom i Marmontovom), čime je poraslo strateško i trgovačko značenje Metkovića. Upravo u to doba 1812. postao je općinsko središte za naselja na lijevoj obali Neretve. Ipak, istinski razvoj Metkovića otpočinje za vrijeme druge austrijske uprave. Lučki ured utemeljen je 1823. kao prva državna ustanova, a 1849. otvara se i poštanski ured. Izgradnjom cesta Mostar – Metković i Mostar – Sarajevo, Metković, čije stanovništvo je naraslo preko tisuću, postaje trgovačko i lučko naselje s razvijenim obrtom i ugostiteljstvom. Grad se širi od podnožja brda Predolca prema riječnoj dolini. Novosagrađena cesta postala je istodobno glavna gradska ulica.

Val novih političkih promjena nakon autonomaša 1870. doveo je na vlast u Metkoviću narodnjake. Buđenju hrvatske nacionalne svijesti pomoglo je utemeljenje Hrvatske narodne čitaonice, koja će postati stožerom kulturne preobrazbe. U gradu se otvaraju zadruge, bankarske, brodarske i osiguravateljske ispostave. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. razvoj Metkovića postao je još brži. Obavlja se meliorizacija neretvanskih močvara i regulacija rijeke za sigurniju plovidbu. Nakon puštanja željezničke pruge Metković – Mostar, pa Mostar – Sarajevo, sagrađen je i 1895. željeznički most. Grad se širi i na desnoj obali Neretve.

Metkovska luka između dva rata. Inače Metkovska luka u to vrijeme nakon Sušaka, imala najveći promet na istočnoj obali Jadrana

U prvom svjetskom ratu i nakon njega gospodarski zamah u Poneretavlju donekle stagnira. Ipak, metkovska luka postaje značajnim trgovinskim središtem (po prometu odmah nakon Sušaka). Prema popisu stanovništva 1931. Metković je imao gotovo tri tisuće žitelja. Širi se trgovački i ugostiteljski obrt, djeluje Gradska glazba, grad ima dvije kinodvorane, hotel "Zagreb", gradski park, Turističko društvo, carinarnice, duhansku, veterinarsku i zdravstvenu stanicu, pučku i građansku školu i mnoge upravne zgrade. Šaputa se i o postojanju nekoliko javnih kuća, što nije neobično s obzirom na jaki lučki promet.

U drugome svjetskom ratu Metković su više puta bombardirali saveznički zrakoplovi, pa je kraj rata dočekao u ruševnu stanju. U doba FNRJ i SFRJ Metković je postupno napredovao na ekonomskom, kulturnom, prosvjetnom i sportskom planu. Za vrijeme rata u Hrvatskoj Metković je 1991. – 1992. bio više puta bombardiran od strane aviona i artiljerije JNA. U zadnjem desetljeću nakon uspostave samostalne Republike Hrvatske Metković nastavlja svoj urbani rast.

Administracija i politika

Gradonačelnik: mr. Stipe Gabrić-Jambo

Sastav gradskog vijeća:

• 11 NGL Stipe Gabrić Jambo
• 5 HDZ
• 1 NGL Stipe Parun,

Stanovništvo

Naselja u sklopu Metkovića:

• Unka
• Pržine
• Klada
• Jerkovac
• Rokšići
• Platan
• Crni put
• Glibuša
• Bajamine
• Dubravica

Sela

• Momići
• Vid
• Prud
• Nova Sela
• Borovci
• Kula Norinska
• Krvavac
• Desne
• Bijeli Vir
• Glušci

Slavni ljudi

• otac Ante Gabrić, misionar u Indiji i suradnik blažene Majke Terezije
• Patrik Ćavar, rukometaš
• Slavko Goluža, rukometaš
• Nikša Kaleb, rukometaš
• Ivan Čupić, rukometaš
• Davor Dominiković, rukometaš
• Branka Bebić, miss Hrvatske
• Ivan Slamnig, hrvatski pjesnik
• Matija (Francika) Vuica, poznata pjevačica ,dizajnerica, modna kreatorica i kostimografkinja
• Darijo Srna, nogometaš
• Stipe Gabrić - Jambo, hrvatski političar , poduzetnik i bivši vlasnik RK Metković Jambo
• Igor Štimac, nogometaš i nogometni trener
• Mate Trojanović, bivši hrvatski veslač
• Zorana Šiljeg, skladateljica i pjevačica
• Ivo Knezović, scenarist i dizajner
• Tereza Gabrić, pjevačica
• Darko Matičević, šansonijer
• Robert Bantić-Robantico modni dizajner
• Stanislav Prusac, softverski poduzetnik
• Franjo "Frane" Nonković, poznati vaterpolista
• Hrvoje Vejić, poznati nogometaš
• Vera Zima, hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica

Kultura i Sport

Kultura

Metković je prošlosti bio selo čiji su stanovnici mahom bili poljodjelci, stočari i ribari koji su svoje kuće gradili na Predolcu štiteći se od redovitih poplava. U takvom prirodnom okružju teško da se moglo govoriti o kakvoj kulturi, izuzimajući pučke priredbe koje su vjerojatno bile vezane za crkvene blagdane. Početkom 19. stoljeća, padom Napoleona i dolaskom austrijske vlasti, Metković postaje upravno središte doline, čime počinje njegov gospodarski, a usporedo s njime i kulturni razvoj. Prijelomna godina u kulturnom životu vjerojatno je 1873. kada se osniva Hrvatska narodna čitaonica neretvanska. Narasle kulturne potrebe iniciraju početak rada Matice hrvatske, kazališnih amatera, limene glazbe... Upravo ova društva i danas čine okosnicu metkovske kulture kroz koju Metkovci generacijama zadovoljavaju svoje kulturne potrebe.

Započinjanjem gradnje zgrade kazališta, u vrijeme poslije II. svjetskog rata, Metković je zakoraknuo u svoje novo kulturno doba. Danas kultura u gradu ima svoj dom. Uz dvije pozornice tu je uređen i galerijski prostor u kojem su izlagala mnoga velika imena hrvatskog kiparstva i slikarstva. Gradska knjižnica godinama postiže izvanredne rezultate. Oko 1200 Metkovaca, članova knjižnice, na raspolaganju ima preko 18.000 svezaka

Sport

Poznatiji profesionalni timovi iz Metkovića

• Rukomet: RK Metković
• Nogomet: NK Neretva
• Karate : KK Metković

Obrazovanje

Školstvo se u Metkoviću, ali i neretvanskom području u cijelosti, počinje razvijati u doba austrijske vladavine. Tako je prva osnovna škola utemeljena 1798., za prve austrijske vladavine u Dalmaciji, u Opuzenu. Opuzen je u prvoj polovici 18. stoljeća bio upravni, sudski i crkveni centar Donjeg Poneretavlja. U Metkoviću se, zbog posebnog geografskog položaja, počelo zarana razmišljati o otvorenju pučke škole. Vlada je već 1838. urgirala da se osnuje pučka škola na teret općine, a školski nadzornik u Makarskoj Stjepan Crničić, tražio je 1841. od metkovskog župnika popis djece sposobne za školu. Tako je osnovna škola u Metkoviću otvorena 1845., Odlukom. Bečke dvorske komisije za znanost još iz 1821. po kojoj su se u preturskim, kao i ostalim većim mjestima, mogle osnivati trivijalne škole.

Škola u Metkoviću bila je tzv. Niža pučka škola prema Pravilniku vlade od 1823., kojim se donose posebni propisi za pučke škole na području Dalmacije. Prema njima, morale su postojati niže puške škole. Svrha im je bila prva potrebna naobrazba za svu djecu bilo kojeg staleža. Više pučke škole od tri ili četiri razreda bile su određene za poučavanje mladeži koja će se posvetiti nauku i zanatima. Ondje gdje ima manje od pedeset dječaka i djevojčica od 6 do 12 godina moralo se pobrinuti za njihovo poučavanje koje će biti najprikladnije, a da se ne uspostavi redovita škola. U nižim pučkim školama poučavalo se «dalmatinskim« ili talijanskim jezikom.

Međutim, zbog zaostalosti, te nepovoljnih zdravstvenih i privrednih prilika Donjeg Poneretavlja, školstvo veoma teško prodire. Nakon osnutka prve škole u Metkoviću, u prvom desetljeću njezina postojanja nastava se odvijala u vrlo teškim uvjetima: pitanje prostorija, plaćanje učitelja, održavanje kontinuiteta nastave, te nerazumijevanje naroda i općinskih vlasti. Zbog toga škola nije radila u vremenu od 1850. - 55. Budući da je crkvena vlast vodila pučku prosvjetu, upravitelj je škole bio mjesni župnik, a nastavu su vodili učitelji. Učitelje je postavljao Splitski Ordinarijat. Prvi učitelj metkovske pučke škole bio je Nikola Vuletić iz Opuzena, a školski upravitelj Ivan Grupković Puljan rodom iz Pline. Spomenuti upravitelj dolazi u Opuzen za župnika i dekana Neretve. Makarsko nadzorništvo ga je imenovalo 2.1. 1846. za školskog nadzornika u neretvanskom kraju. I ta služba prelazi 1858. u Metković, kada je i neretvanski dekanat prešao iz Opuzena u Metković. Medutim, i dalje je neretvanski školski nadzornik ovisan od onoga u Makarskoj.

Učitelji su započinjali službu nakon završene metodičke škole u Zadru. Nisu se smjeli udaljavati iz mjesta službovanja bez dopuštenja upravitelja i općinskih vlasti.

Učiteljska plaća je iznosila u početku 130, a kasnije 300 fiorina godišnje. Oni se često žale Ordinarijatu da neredovito primaju svoju plaću. Učitelji su u Metkoviću vodili razrednu nastavu u svim razredima, osim vjeronauka, koji je vodio upravitelj-župnik. Kako su to bile dvorazredne škole (s nižim i višim odjelom prvog razreda), to su oni vodili po tri razreda. Osim redovite nastave, učitelji su poučavali i u tzv. blagdansko-nedjeljnoj školi. Vlasti su zbog ondašnjih socijalnih prilika, zabačenosti mjesta, oskudice u školskom prostoru, malobrojnosti učitelja, te odnosa prema naobrazbi puka preporučivali otvaranje tih nedjeljnih škola. Kad je u Metkoviću otvorena osnovna škola 1845., odmah je upravitelju Grupkoviću Puljanu naloženo da otvori nedjeljnu školu. Učenici između šeste i dvanaeste godine starosti, bili su obvezni pohađati osnovnu školu, a od dvanaeste do petnaeste godine nedjeljnu školu. Učitelji su koncem polugodišta održavali javne ispite učenika, a o uspjehu i posjećivanju nastave slali su polugodišnja izvješća Makarskom nadzorništvu na potvrdu.

Knjige za uporabu u osnovnim školama tiskale su se u Zadru, Trstu i Veneciji, a kasnije u Beču. One su se prodavale po propisanim cijenama, a siromašnijim učenicima dijelile su se besplatno. Kako je metkovska škola potpala pod splitsko okružje te je knjige dobivala iz Splita, preko Makarskog nadzorništva. Knjige su se prodavale od 1. rujna, tj. od početka velikih jesenskih praznika. Od godine 1860. u spletu Programa hrvatskog narodnog pokreta u Dalmaciji je i Program ponarođivanja školstva. Općine su zahtijevale i pravo odlučivanja o nastavnom jeziku u tim školama. Austrija je podržavala talijanski jezik s namjerom da se uspori razvitak hrvatske misli i stvori jaz između pristalica autonomaškog pokreta i hrvatskog narodnog pokreta. Zato je bila teška borba za uvođenje materinjeg jezika u škole. Osnovne su Škole u Dalmaciji prema čl. 19 državnog temeljnog zakona od 1867. trebale raditi na hrvatskom jeziku. Godinu dana ranije (1866.) u Metkoviću je nastava na hrvatskom jeziku cijeli dan. Ravnatelj je bio fra Vinko Janavić, župnik, rodom iz Sumartina, a učitelj svjetovnjak Ante Gluščević. Učenika je bilo 118 (58 dječaka i 60 djevojčica). Ženska škola otvorena je 1873. u kući Nike Carevića. Prva učiteljica bila je Artemija Perić. Odlukom Namjesništva, otvara se 1894. Mješovita škola u Metkoviću udruženjem 2 razreda muške i 1 razredom ženske škole.

Tih je godina donesen i Zakon o školstvu (1869.) kojima se prosvjeta odjeljuje od Crkve, pa se otada škola trebala razvijati kao samostalna institucija za koju je osnovano Pokrajinsko školsko vijeće pri Pokrajinskoj vladi u Zadru. Prema tome zakonu imenovanje je metkovskih učitelja prešlo na Kotarsko školsko vijeće u Metkoviću, koje otada postoji.

U Metkoviću su, jednako kao i u većem dijelu drugih dalmatinskih općina, 70-e godine XIX. st. označile konačnu pobjedu Narodne stranke i siguran i nepovratan pad autonomaša. Izbornom pobjedom Narodne stranke i izborom za općinskog načelnika svog predstavnika Ivana Gabrića, Metković se uvrstio u niz dalmatinskih gradova, koji će otada, pa sve do kraja hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji, biti veliki oslonac hrvatskoj nacionalnoj ideji. Zbog nacionalnih zasluga preporoditelja, a u skladu s općim gospodarskim razvojem Metkovića i neretvanske doline, porastao je broj osnovnih škola, te ih u početku XX. st (1905.) metkovska općina ima ukupno 11.

U Metkoviću je postojao i dječji vrtić, a otvorile su ga časne sestre 1912. god., da bi 1925. postao državni dječji vrtić.

Rješenjem Ministarstva prosvjete O.N. br. 181 od 3. siječnja 1924. otvorena je u Metkoviću Državna mješovita građanska škola. Prosvjetne, društvene i privredne prilike Donjeg Poneretavlja diktirale su otvaranje jedne ovakve škole. Zaslugu za to treba ponajprije pripisati Josipu Gluščeviću, umirovljenom nastavniku trgovačke škole, i školskom upravitelju, te nekolicini prijatelja škole i prosvjete od kojih posebno treba spomenuti Frana Nonkovića, Miću Jeramaza, Patricija Gluščevića i Špiru Paronosa.

Redovita nastava započela je 22. rujna 1924. a djelatnici škole bili su: - Redoviti nastavnici Građanske škole (Desanka Bućan, Ivan Kljenak, Eufemija Nardin i Dinko Planjar). - Učitelji osnovne škole na radu u Gradanskoj školi (Anka Fakin, Cvijeta Folkoni, Katica Martić, Radovan Paović i Frano Sladović). - Honorarni nastavnici (Vinko Jakulić, sreski školski nadzornik i Stjepo Sladojević, upravitelj Osnovne škole). - Vjeroučitelji (o. Frano Klarić, dekan, Eugen Nožin, paroh, Šeat o. Metodije, paroh, Rade Jerković, kateheta). Prvi upravitelj škole bio je Josip Gluščević (koji je reaktiviran) te je tu dužnost obavljao sve do 1932. kada je ponovo po osobnoj želji umirovljen, nakon 42-godišnjeg učiteljevanja. Nakon njega upravitelj škole bio je Martin Blaga (1932. - 1934.), te Ivo Gabrić (1934. - 1939.).

Škola nije imala svojih prostorija, pa se nastava vodila po privatnim zgradama (u Paronosovoj kući, a od 1936. u kući Časnih sestara). Od školske godine 1927./28. Metkovska građanska škola ima četiri razreda i četiri odjeljenja.

U prvi razred mogli su se upisati oni učenici koji su završili četvrti razred osnovne škole, bez ijedne slabe ocjene, ili su završili koji razred vise narodne škole, ako nisu stariji od 14 godina. U stariji razred (II., III., i IV.) primali su se učenici koji su završili prethodni razred Građanske škole, a mogli su se upisati i učenici neke srednje škole, ako polože dopunski ispit. Pri upisu plaćala se određena školarina.

Broj upisanih učenika uvijek je bio iznad zakonskog minimuma, pa ono nikad nije dovodilo u pitanje postojanje škole. Štoviše, broj učenika se nakon petnaest godina rada, utrostručio što se može vidjeti i iz toga da se šk. god. 1924./25. upisalo 73 učenika, a šk. god. 1938./39. 219 učenika. Školu su pohađala djeca iz Metkovića i okolice, ali i iz udaljenih krajeva, posebice iz Hercegovine. Za učenike - putnike bio je organiziran poseban vlak. Predmeti koji su se izučavali kroz 4 razreda školovanja bili su: hrvatsko-srpski jezik, francuski jezik, zemljopis, povijest, račun, geometrija, fizika, botanika i zoologija, kemija, crtanje, lijepo pisanje, pjevanje, higijena, kućanstvo, građanska prava i dužnosti, gimnastika, ručni rad, vjeronauk (rimokatolički, pravoslavni i islamski). Odlukom Kr. Banske uprave Prosvjetno odjeljenje u Splitu od 12. listopada 1937. uvedeno je učenje njemačkog jezika u prvi razred ove škole, umjesto francuskog jezika. Na kraju četvrtog razreda, polagao se završni ispit.

Škola je imala, osim učionica gdje se održavala nastava, kabinete i zbirke pojedinih predmeta s poprilično bogatim nastavnim sredstvima i pomagalima. Također, postojala je nastavnička i učenička knjižnica, te školska radionica. Učenici su imali mogućnost članstva u pojedine đačke udruge pri školi, kao npr. u Podmladak Crvenog Križa, Podmladak jadranske straže i Naraštaj sokola. Svi roditelji učenika bili su članovi Zajednice doma i škole, koja je od svog utemeljenja (1934.) pa cijelo vrijeme postojanja imala bitnu ulogu u napretku rada škole.

Odlukom ministarstva prosvjete od 17. kolovoza 1936. škola je dobila poljoprivredni smjer, ali je Zajednica svojim zalaganjem uspjela promijeniti smjer škole od poljoprivrednog na trgovački. Tako je 14. 10. 1936. Državna građanska škola u Metkoviću, trgovačkog usmjerenja. Od tada učenici proučavaju nove predmete: stenografiju, daktilografiju, trgovinu i knjigovodstvo. Kako je zadatak škole da osposobljava učenike za trgovinska, zanatsko-industrijska i poljoprivredna zanimanja, pružajući im zaokružena praktična znanja i razvijajući im ljubav za ta zanimanja, daje ipak mogućnost prelaska svršenim učenicima u srednje škole. Svršenim učenicima građanske škole sa završnim ispitom, dopušten je upis u ove stručne škole: srednju tehničku školu, srednju poljoprivrednu školu, trgovačku akademiju, višu žensku zanatsku školu i pomorsko-trgovačku akademiju.

Poslije drugog svjetskog rata nisu postojale građanske škole. lako je Zajednica doma i škole metkovske građanske škole već 1940. podnijela zahtjev da se ta škola pretvori u nižu realnu gimnaziju, na to se moralo čekati do 1945. Tad je otvorena u Metkoviću niža gimnazija s tri razreda, a 1951., otvoren je i četvrti razred. Dana 11. listopada 1954. počela je redovita nastava Gimnazije u Metkoviću.

Osnovne škole

• Osnovna škola Stjepana Radića
• Osnovna škola Don Mihovila Pavlinovića

Srednje škole

• Srednja škola Metković
• Gimnazija Metković
• Centar za obrazovanje Narona www.narona.hr

Znamenitosti

• Ornitološka zbirka u Metkoviću, zbirka prepariranih ptica
• maraton lađa na Neretvi, tradicionalno natjecanje lađara

Zanimljivosti

• Lepra, tj. guba stoljećima je harala Europom, pa i Hrvatskom. U Dalmaciji je tako svaki veći grad imao svoj leprozorij. Krajem 18. st. guba je iščezla, da bi se iznenada pojavila u 19. st. Najvjerojatnije je došla iz susjedne Bosne, kamo su je donijeli turski vojnici. Početkom 20. st. u Dalmaciji je bilo svega 7 gubavaca. Da bi se spriječilo širenje bolesti namjesništvo u Zagrebu naredilo je da se u Metkoviću pronađe mjesto za leprozorij, gdje bi se smjestili svi dalmatinski gubavci. Svega 2 km od grada, u predjelu Pavlovača podignut je 1905. posljednji leprozorij. Uz bolesničke sobe tu je bila i ambulanta i kapelica. Smrću većine bolesnika 1925. leprozorij je ukinut. Kao kuriozitet navedimo da se u župnom uredu u Metkoviću čuva pinceta kojom je svećenik davao Sv. Pričest bolesnicima
• Slavni talijanski putopisac Alberto Fortis u svom čuvenom djelu "Put po Dalmaciji" piše i o svom posjetu Neretvanskom kraju 1772. godine. U knjizi pripovijeda o teškom i nezdravom životu u Neretvi gdje je često harala malarija. Zbog toga je opravdano nastala izreka "Neretvo od Boga prokleta", a malarija se nazivala, čak i u medicinskim krugovima "Neretvanska bolest". Dalje iznosi jedan zanimljiv podatak, kako mu je jedan Neretvanin rekao da groznica od koje masovno stradaju dolazi od uboda komaraca. Stoga svaki stanovnik ima mali šator kojim se štiti od uboda komaraca. Zanimljivo, jer je komarac kao uzročnik malarije "otkriven" tek u Indiji 1898.
• Za vrijeme I. sv. rata iznenada je otkrivena vrijednost neretvanske pijavice. Naglo je počeo lov na njih, a cijena im je na svjetskom tržištu vrtoglavo rasla. Početkom 30-tih godina neretvanska pijavica je po kvaliteti zauzimala prvo mjesto na svjetskom tržištu, a vrijednost joj je skočila za sto puta u odnosu prema ostalim pijavicama. Obično su se lovile uranjanjem lovčeve noge i udaranjem štapom po vodi, čime se oponašao pokret toplokrvnih životinja na koje se inače pijavice kupe.

Vanjske veze

Metković na Wikimedijinoj ostavi

• Glavna Stranica Grada Metkovića
• Glavna Stranica Srednje škole Metković Arhivirano 2018-12-26 na Wayback Machine-u