Matronej (srednjevjekovno-latinslki: „matroneum“, od: matrona - gospođa) je naziv za prostor u ranokršćanskim i srednjevjekovnim crkvama određen za žene (locus mulierum).[1]

Matronej crkve sv. Donata, Zadar, 9. st.

Već najstarije kršćanske crkve imale su dijelove određena za žene.

U kasnijim bazilikama (npr. sv. Demetrije, Solun, 7. st.[2]), za žene je bila određena galerija (empora) sagrađena iznad pobočnih brodova crkve. U crkvama sa centralnim tlocrtom ta galerija teče u obliku prstena oko središnjega prostora (npr. Crkva sv. Donata u Zadru).[3]

Takve galerije, tj. tribine, grade se i kasnije u crkvama, ali više nemaju prvobitnu namjenu matroneja.[4]

Bilješke uredi

  1. ELU 1964; Damjanov/Radulić 1967
  2. Müller/Vogel 1999
  3. ELU 1964
  4. ELU 1964

Literatura uredi

  • ELU 1964 – Matronej, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 425
  • Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Matronej, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 71
  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 265