Masakri u Drenici

Masakri u Drenici su bili serija masovnih ubistava Kosovskih Albanaca, koje su počinile specijalne jedinice srpske policije u oblasti Drenice (na Kosovu i Metohiji), tokom 1998. i 1999. godine.[1]

Opštine Glogovac i Srbica u oblasti Drenice.

Prema Human Rights Watch-u, "kršenja prava u oblasti Drenice bila su tako rasprostranjena da bi detaljni opis prevazišao okvire ovog izveštaja".[1] Najteži zločini su počinjeni krajem februara i početkom marta 1998. u selima Ćirez, Likošani i Prekaz, kao i između marta i juna 1999. u selima Izbica, Rezala, Poklek i Staro Cikatovo.

Ratni zločini u regionu Drenice desili su se za vreme dok je na ovom području bila jedinica pod komandom generala Ljubiše Dikovića.[2]

Pozadina uredi

Drenica je planinska oblast u središtu Kosova, naseljena gotovo isključivo Albancima.[1] Stanovnici ove oblasti imaju tradiciju snažnog otpora tuđinskim vlastima, koja potiče još od vremena otomanske vladavine na Balkanu.[1]

Oslobodilačka vojska Kosova je nastala u oblasti Drenice, gde je i započela prve oružane operacije 1996. godine. Oko 1997. Albanci su počeli da nazivaju Drenicu “oslobođenom teritorijom” zbog prisustva snaga OVK.[1]

Masakri u 1998. uredi

Glavni članak: Napad na Prekaz

U operacijama koje su počele u januaru 1998. specijalna policija Srbije upadala je u sela u Drenici koja su povezana s OVK-om. Krajem februara i početkom marta 1998. godine srpska policija je izvršila masovno ubistavo albanskih civila u nekoliko albanskih sela u oblasti Drenice. Neposredan povod za pokolj je bio napad koji je Oslobodilačka vojska Kosova izvršila na srpsku policiju, postavivši im zasedu na putu između Glogovca i Srbice.[3] Odgovarajući na zasede OVK, srpske snage su napale dva susedna sela, Ćirez i Likošane. Ukupno je identifikovano 29 žrtava pokolja.[4] 3. marta 1998. godine, preko 50 hiljada ljudi se okupilo na sahrani dreničkih žrtava u selu Likošani.[5]

Specijalna policija je 5. marta napala i obližnje selo Prekaz gde je živeo Adem Jašari, poznati vođa OVK-a. Mada se OVK upustio u borbu za vreme ovih napada, srpske specijalne snage pucale su bez razlike i na žene, decu i ostale civile. Helikopteri i vojna vozila zasipali su seoske krovove rafalima, a onda su policijske snage ušle u selo, pucajući na kuće. Jašarija su ubili, kao i sve članove njegove porodice, osim jedne jedanaestogodišnje devojčice.[1] Neki Albanci su takođe ubijeni bez suđenja dok su bili u policijskom pritvoru. Deset članova porodice Ahmeti policija je likvidirala po kratkom postupku.[1]

Ukupno 83 meštana je izgubilo život u ova tri napada, od toga najmanje 24 žena i dece.[1] Srpska policija je poricala da je učinjeno išta pogrešno tokom napada i tvrdila je da su samo gonili “teroriste” koji su prethodno napali policiju. Portparol MUP Srbije je poricao “laži i izmišljotine” o bespoštednim napadima i prekomernoj upotrebi sile, rekavši da se “policija nikad nije služila, niti će se služiti takvim sredstvima”.[1] Uprkos službenom poricanju, masovna ubistva u Drenici su privukla pažnju međunarodne javnosti.

Drenički masakri su predstavljali prekretnicu u kosovskoj krizi i označili početak ratnog sukoba. Ova ubistva su radikalizovala kosovske Albance i omasovili redove OVK-a, koji je nakon toga počeo da prerasta u "organizovani narodni pokret otpora" protiv vlasti u Beogradu. Mnogi Albanci koji su bili pristalice Rugovine politike nenasilja nakon ovoga su se okrenuli oružanom otporu.[1] Jašari je nakon ovoga među kosovskim Albancima ostao upamćen kao heroj i mučenik.

Masakri u 1999. uredi

Glavni članak: Masakr u Izbici
 
Satelitski snimak nove masovne grobnice u blizini Izbice, tokom Kosovskog rata 1999.

S povlačenjem stranih posmatrača u martu 1999. pojačala su se policijska i vojna dejstva u Drenici.

Usledila su tri meseca terora, jer su srpska policija i paravojne formacije, uz podršku vojske, napadale selo za selom i proterivale stanovništvo u pokušajima da unište OVK-a i njihovu bazu podrške. Odrasli muškarci su masovno hapšeni, a stotine ih je pogubljeno. Nisu samo ubijane osobe koje su smatrane potencijalnim borcima. Kao i u ranijim masakrima u Gornjem Obrinju i Račku, ubijani su i žene i deca iz porodica osoba povezanih s OVK-om.

– Izveštaj Human Rights Watch-a

Takođe, na hiljade civila je silom autobusima proterano do granice s Makedonijom.

Izvori uredi

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi