Masakr u Ćuškoj

Masakr u Ćuškoj (albanski: Masakra e Qyshkut) je masakr Albanaca za vrijeme NATO bombardovanja Jugoslavije. Odigrao se u selu Ćuška (u okolini Peći), na Kosovu, 14. maja 1999. godine.

Masakr u Ćuškoj
LokacijaĆuška, Peć, Kosovo,  SR Jugoslavija
Datum14. V 1999.
MetaAlbanci
Vrsta napadastrijeljanje
Mrtvih41
Ranjenih3
PočiniteljiVojska Jugoslavije, srbijanske vojne i milicijske postrojbe, paravojska "Šakali", Teritorijalna odbrana

Prema izveštajima, srpska policija i paravojne formacije su okupile meštane u tri seoske kuće, poubijale ih automatskim oružjem i zapalile. Prema optužnici je u ovom oružanom napadu na civilno stanovništvo sela Ćuška lišeno života 44 civila, dok je iz sela proterano više od 400 civila.[1] Optuženima se stavljaju na teret ubistva civila, silovanja, pljačke i paljenje imovine stanovništva. Ubistva su vršili na svirep i podmukao način, neretko pucajući žrtvama u leđa, nakon čega su većinu tela zapalili kako bi sprečili utvrđivanje identiteta žrtava.[2] Među ubijenima su bili i Hasan Čeku, otac tadašnjeg ratnog zapovednika OVK Agima Čekua, sa još nekoliko članova njegove porodice.[3][4][5]

Slučaj “Ćuška” je jedan od najvećih slučajeva ratnih zločina koji se procesuiraju na beogradskom sudu[6], a vodi se u saradnji sa Euleks-om.[7]

Masakr uredi

Rano ujutro 14. maja 1999, srpske snage bezbednosti su ušle u malo selo Ćuška, nekoliko milja istočno od Peći. Bojeći se odmazde, mnogi ljudi su pobegli u brda u blizini, dok je ostatak stanovništva nasilno okupljen u centru sela. Procenjuje se da je, tokom jurnjave, poginulo dvanaest ljudi u različitim delovima sela.[8]

Oko 8:30 časova, snage bezbednosti u maskirnim uniformama, i sa maskama preko lica, su odvojile okupljene žene, decu i starce od preostalih muškaraca koji nisu uspeli da pobegnu. Više od 200 seljana je maltretirano i sistematski im je opljačkan novac, nakit i druge dragocenosti.[8] Njihovi identifikacioni dokumenti su uništeni.[8]

Trideset i dva muškarca, starosti između 19 i 69 godina, su podeljeni u tri grupe i odvedeni u tri odvojene kuće, gde su bili primorani da se postroje. U sve tri kuće, uhvaćeni muškarci su pobijeni iz automatskog oružja.[8] U jednoj od kuća, nekoliko žrtava je pojedinačno dokrajčeno pištoljem. Svaka kuća je zatim zapaljena i ostavljena da izgori.[8]

Imenom i prezimenom je poznata 41 žrtva masakra.[9] Masakr je preživelo par ljudi.

Različita je struktura žrtava. Dakle, oni su pre svega civili, ali je bilo i trudnica tu, bilo je i starih ljudi… Dakle, zaista nisu uopšte pravili neki poseban izbor. Oni su ih ubijali prosto zato što su pripadali nekim drugim ljudima u tom smislu, dakle zato što su bili Albanci.[10]

– Bruno Vekarić, zamenik srpskog tužioca za ratne zločine

Suđenja uredi

Zločin u selu Ćuska se pominjao i na suđenju Slobodanu Miloševiću u Hagu, a istraživali su ga i Human Rights Watch, Fond za humanitarno pravo i American RadioWorks.

Neki izveštaji su za masakr u selu Ćuška smatrali odgovornom milicijsku grupu “Munja” iz Peći, koja je delovala u okviru MUP-a Srbije[11][12], a bila je nadaleko čuvena po nasilju i kriminalu.[11] Pored milicijske grupe Munja, u Ćuški su navodno bili i Frenkijevci, Operativna grupa (OPG), elitna jedinica srpske policije, i Anti-teroristicka jedinica Treće armije VJ.[13] Preživeli meštani su imenom i prezimenom identifikovali dvojicu pripadnika srpskih snaga za koje tvrde da su bili u Ćuški 14. maja: Srećka Popovića.[11] Glavni osumnjičeni Nebojša Minić "Mrtvi", koji je komandovao oružanom formacijom "Šakali", uhapšen je 2005. godine u Argentini po poternici MKSJ-a, ali je tokom ekstradicionog postupka umro od AIDS-a.[14] Minić je bio rezervni policajac iz Peći, a pripadao je i paravojnim grupama Munje i Grupa 77.[15]

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je podnelo zahtev za sprovođenje istrage protiv 26 pripadnika paravojne formacije „Šakali“, pripadnika TO i rezervnog sastava policije zbog osnovane sumnje da su 14. maja 1999. godine ubili 41 lice albanske nacionalnosti u selu Ćuška. MUP Srbije je u petak 12. marta 2010. godine priveo devet dostupnih lica, od ukupno 26 osumnjičenih. Još 2 lica se nalaze u bekstvu u Srbiji, dok se ostali nalaze u zemljama regiona ili Zapadne Evrope.[10] Svi osumnjičeni se terete da su preduzimali oružane napade, pojedinačne akte nasilja, pretnje nasiljem, ubistva, uništavanje imovine, pljačke, otimanje lične imovine, u nameri da steknu ličnu imovinsku dobit i sa glavnim ciljem da šire strah među kosovskim Albancima kako bi ih primorali da napuste mesta svog prebivališta i presele se u Albaniju.[16] Među uhapšenima je i Toplica Miladinović, komandant 177. vojno-teritorijalnog odseka Peć koji je 1999. godine naredio „Šakalima“ da proteraju albansko stanovništvo Peći i okolnih sela.[17]

20. januara 2012. godine Okružni sud u Stokholmu (Švedska) je osudio Milića Martinovića, bivšeg srpskog policajca, na doživotnu robiju zbog njegove uloge u masakru u Ćuški. Martinović, koji je uhapšen u Švedskoj aprila 2010, je proglašen krivim za teške zločine protiv čovečnosti, uključujući ubistvo, pokušaj ubistva i teško podmetanje požara, u vezi sa masakrom. Martinović je bio pripadnik specijalne policijske jedinice PJP koja je stigla u Ćušku 14. maja 1999 u potrazi za "teroristima". Oružan i u uniformi, on je bio među onima koji su zarobili i ubili veliki broj ljudi tog dana. Iako sudski dokumenti ne pokazuju da je lično Martinović ubijao žrtve, oni opisuju da je više puta čuvao stražu dok su njegovi drugovi pucali i ubijali civile, da je pucao po selu te terao stanovništvo da preda zlato i druge dragocenosti. Prema novinskim izveštajima u Švedskoj, očekuje se da će Martinović uložiti žalbu na presudu.[18][19]

 Na aerodromu u Ljubljani je 16. Februara 2007. uhapsen tada tridesetdvogodišnji Igor Golubović, državljanin Slovenije i Srbije. Uhapšen je prema poternici slovenackog Interpoola radi sudelovanja u Masakru u selu Čuska i drugih zlocina pocinjenih na teritoriji Peči. Golubović je bio pripadnik jedinice Munje i jedan od bližih saradnika Vidomira Šalapure. Okružni sud u Ljubljani je Igora Golubovića 12. oktobra 2009. osudilo na 20 god.zatvora radi ubistva najmanje 4 civila Albanske nacionalnosti u selu Čuska radi pljacke i nasilnog proterivanja, ranjavanja i maltretiranja albanskog stanovnistva u Peći. Odlukom Višeg Suda u Ljubljani od 21.decembra 2011 Igoru Goluboviću je smanjena zatvorska kazna sa 20 na 12 godina.

Januara 2012. je pred beogradskim sudom svedočio ključni svedok za ratni zločin u selu Ćuška, bivši pripadnik jedinice "Šakali" Zoran Rašković, koji je rekao da njegovoj porodici i njemu, zbog svedočenja, stižu pretnje iz moćnih centara, uključujući i vrh policije, a policajac zadužen za njegovu bezbednost ga naziva "smradom" uz pogrde "gadiš mi se".[20][21] Rašković je svedočio da je teško opisati rečima ono što se događalo u selu Ćuška i da kao najgoru scenu koju je u životu video pamti kada je Ranko Momić silovao trudnu Albanku, koju je zatim ubio, ispalivši joj nekoliko metaka u leđa. Rašković je kazao da svedoči bez zaštite iz uverenja da tim aktom ne izdaje srpstvo.[22]

22. februara 2012, tokom suđenja pred beogradskim sudom, optuženi Srećko Popović je izjavio da je njegova jedinica “Šakali” bila deo interventnog odreda policije u sklopu 177. redovne jedinice Vojske Jugoslavije: “Ako treba da me osudite, osudite. Ali nemojte me proglašavati paravojnom formacijom. To je ispod moje časti. Ja sam vojnik”.[23] Pred beogradskim sudom je svedočila i Ajša Keljmendi, stanovnica Ćuške koja je izgubila supruga i sina u napadu srpskih snaga[7], kao i brojni svedoci odbrane.

Izvori uredi

  1. „Tekst Otužnice protiv Ranka Momića”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2012-03-13. 
  2. Šakal: U selu Ćuška bio je jezivi masakr
  3. „Serb paramilitary held in Germany”. Expatica.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-03. Pristupljeno 14. 04. 2011. 
  4. „Accused Serb Paramilitaries Go on Trial in Belgrade”. Balkan Insight. Pristupljeno 14. 04. 2011. 
  5. „Serbia Charges Nine Ex-Jackals With War Crimes In Kosovo”. Allvoices.com. Pristupljeno 14. 04. 2011. 
  6. Nastavljeno suđenje “Šakalima”
  7. 7,0 7,1 Dvoje kosovskih Albanaca svedoci zločina “Šakala”
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Human Right Watch on Cuska (Qyshk)
  9. Qyshk victims
  10. 10,0 10,1 26 osumnjičenih za zločin kod Peći
  11. 11,0 11,1 11,2 Po naređenju: ratni zločini na Kosovu (Izveštaj Human Right Watch-a)
  12. Lightning Strikes
  13. Udar Munje
  14. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-23. Pristupljeno 2012-03-27. 
  15. Istraga protiv "Šakala"
  16. Hapšenje zbog zločina nad albanskim civilima
  17. Među uhapšenima i komandant „Šakala“
  18. „Livstids fängelse för grovt folkrättsbrott”. Stockholms Tingsrätt. 20 January 2012. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 2012-03-27. 
  19. „Swedish court jails Serb over Kosovo war crimes”. The Local. 21 January 2012. 
  20. Slučaj "Ćuška": Pretnje svedoku
  21. Svedok: Bezbedan sam jedino u ćeliji
  22. Prete mi iz vrha MUP Srbije
  23. “Šakali” nisu paravojska, tvrdi optuženi

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi