Martin u oblacima

Martin u oblacima je jugoslavenska crno-bijela filmska komedija snimljena 1961. godine u režiji Branka Bauera, danas poznata kao jedno od najboljih djela hrvatske kinematografije.

Martin u oblacima
RežijaBranko Bauer
ScenarioFedor Vidas
UlogeBoris Dvornik
Ljubica Jović
Joža Šeb
Braco Reiss
Antun Nalis
Nela Eržišnik
Ljerka Prekratić
MuzikaAleksandar Bubanović
FotografijaBranko Blažina
MontažaBlaženka Jenčik
StudioJadran film
Datum(i) premijere
7. 4. 1961 (1961-04-07) (Zagreb)
Trajanje111 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski

Film je premijerno prikazan u petak 7. travnja 1961. godine isprva je naišao na relativno nepovoljne reakcije kritike (Negativne kritike objavljene su u, između ostaloga, u Vjesniku (Mira Boglić), Filmskoj kulturi (Hrvoje Lisinski), Slobodnoj Dalmaciji (Duško Kečkemet) i Studentskom listu (Petar Krelja)) no publika je film zavoljela (imao je samo u Zagrebu više od 100 tisuća gledatelja Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u[1]), a s vremenom se recepcija filma potpuno promijenila i danas slovi za jednu od najboljih hrvatskih komedija svih vremena[2]. U anketi filmskog časopisa Hollywood provedenoj među kritičarima 1999. godine Martin u oblacima bio je na 15. mjestu najboljih domaćih filmova svih vremena[3].

Sadržaj uredi

U središtu filmske priče je student prava Marin Barić (Boris Dvornik) koji živi kao podstanar u prostranom stanu bračnog para Solar na Marulićevom trgu u Zagrebu. Kad se Solarovi upute na četiri mjeseca na more gdje će se gospodin Solar baviti arheološkim istraživanjima, dok će se gospođa Solar (Lila Andres) kupati, Martin ostaje sam u stanu s obavezom da čuva psa Cezara. Martin i njegova djevojka Zorica (Ljubica Jović), također studentica, koja živi preko puta dvorišta u iznajmljenoj sobi, fantaziraju o kupnji zajedničkog stana. Saznavši za njihovu želju da dođu do vlastite nekretnine Martinov naivni, brbljavi i smušeni stric Vjenceslav Barić (Joža Šeb), izumitelj, dođe na ideju da se prazni stan Solarovih iznajmi talijanskom biznismenu Carmineu (Antun Nalis) koji u Zagreb dolazi sa svojom kćerkom Marcellom (Ljerka Prekratić), a da tako zarađeni novac postane polog za stan. Usput bi stric pokušao Talijanu prodati neki od svojih izuma. Stric pronađe i preprodavača stana Richarda Eugena Mrazeka (Braco Reiss) pa Martina, koji se nećka, nagovori da se na brzinu odluči na kupnju nakon što pogledaju stan u jednoj novogradnji. No, nakon što primi novce, Mrazek nikako da dostavi dokumente za stan, a ubrzo ga postaje nemoguće pronaći. Čitav plan Zorici se nikako ne sviđa, a simpatična i mlada Talijanka Marcella kod nje izaziva još i ljubomoru. Sve se dodatno zakomplicira kad Solarovi najave svoj rani povratak zbog lošeg vremena u Dalmaciji, a Martin otkrije da ih je Mrazek prevario, kao i mnoge druge, prodavši im stan na sedmom katu zgrade koja ima samo šest katova....

Analiza uredi

Riječ je o ležernoj komediji ispripovijedanoj klasičnim fabularnim stilom i slovi za posljednji film tzv. zlatnog razdoblja u Bauerovom opusu. Razigravajući sukob junakovih snova i žudnji s realnošću, Bauer je režirao jednu od najuspjelijih hrvatskih komedija uopće, ostavljajući većinu mračnijih i ciničnijih socijalnih i psiholoških značenja u suptilnim konotacijama[4]. Martin u oblacima osobito karakterizira tematiziranje potrošačkog društva u nastajanju. Osim u filmu općeprisutne teme stana, potrošačka kultura obuhvaćena je nizom motiva poput Zagrebačkog velesajma, diskretnog ali uočljivog Zoričinog interesa za modu, te samim likovima Talijana, oca i kćeri, Carminea i Marcelle kao utjelovljenja zapadnjačkih manira i životnog stila. Prodor popularne kulture označava angažman Ive Robića, velike zvijezde onoga vremena, koji je otpjevao naslovnu pjesmu, Baladu o Martinu. Smatra se da je Bauera, između ostaloga, na snimanje filma s temom stambenog pitanja ponukao uspjeh komedije Zajednički stan Marijana Vajde, snimljen godinu dana prije, 1960. u beogradskom Avala filmu, a koji je slovio za jedan od "domaćih blockbustera"[5]. Najpoznatija je analiza Martina u oblacima kao metafore neostvarenog seksualnog odnosa[5]. "U Martinu u oblacima težnja za nepostojećom garsonijerom nije ništa drugo nego težnja za neostvarenim seksualnim odnosom"[5]. Martin u oblacima nadahnut je holivudskim komedijama jer je Bauer "u Vidasovoj priči vidio mogućnost strukturiranja slojevite komike, vidio je prostor koji je moguće organizirati metodom srodnom klasičnoj holivudskoj dramaturgiji"[5].

Izvori uredi

  1. Polimac, Nenad, Kako se 60-ih slavilo potrošačko društvo, Jutarnji list, 03. 07. 2010. http://www.jutarnji.hr/kako-se-60-ih-slavilo-potrosacko-drustvo--jovanka-je-voljela-flm-u-kojem-gabi-pjeva--a-beba-juri-na-vespi/843782/?pageNumber=2#page_2 Arhivirano 2013-10-29 na Wayback Machine-u
  2. Krelja, Petar, Kao na filmu, ogledi 1965-2008, Zagreb, Hrvatski filmski savez, 2009.
  3. http://www.lolhr.com/blogovi/filmovi/141-najbolji-hrvatski-filmovi.html
  4. Filmski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2003., http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1026 Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 � Pajkić, Nebojša, Martin u oblacima, Šnajder, Slobodan, Polimac Nenad, ur, Branko Bauer, Zagreb, Cekade, 1985.

Vanjske poveznice uredi