Marija Spiridonova

Marija Aleksandrovna Spiridonova (rus. Мари́я Алекса́ндровна Спиридо́нова; 16. oktobar 1884 - 11. septembar 1941) bila je ruska revolucionarka, teroristkinja i političarka, poznata kao jedna od istaknutih osoba koje su vodile lijeve frakcije esera u doba Ruske revolucije.

Marija Spiridonova
Rođenje16. 12. 1884.
Tambov, Rusko Carstvo
Smrt11. 9. 1941. (dob: 56)
Medvjedevska šuma kraj Orela, RSFSR, SSSR
Uzrok smrtipogubljenje strijeljanjem
Zanimanjerevolucionarka, teroristkinja, političarka
Politička partijaPartija socijalista-revolucionara
Suprug/aIlja Andrejevič Majorov

Rođena je u plemićkoj porodici, a za vrijeme Prve ruske revolucije se priključila Partiji socijalista-revolucionara (SR ili "eseri"), koja je u to vrijeme propagirala i prakticirala terorizam kao sredstvo rušenja carskog režima. 16. januara 1906. je hicima iz revolvera ubila G. N. Luženovskog, lokalnog šefa Ohrane u Borisoglebsku. Njen čin je izazvao veliku pažnju javnosti, ali i simpatije nakon što su se u ruskim liberalnim krugovima proširile vijesti kako je nakon hapšenja bila izložena mučenju, zlostavljanju, pa čak i silovanju od strane kozaka. 11. marta je Spiridonova osuđena na smrt, ali je sudsko vijeće u presudi preporučilo pomilovanje; preporuka je uvažena, te je 20. marta kazna preinačena u zatvor, koga je izdržavala u Sibiru. Iako tokom sljedećih 11 godina nije bila u javnosti, uživala je status mučenice u ruskim revolucionarim krugovima.

Iz zatvora je puštena nakon Februarske revolucije 1917. godine. Nakon toga je došla u Petrograd, gdje je postala šef gradske organizacije SR. Za vrijeme Oktobarske revolucije se odlučila surađivati sa boljševicima, a početkom sljedeće godine bila jedna od rijetkih eserskih vođa koja je podržavala Lenjinovu odluku da se potpiše po Rusiju nepovoljni Brest-Litovski mir. Kada se nakon samo nekoliko mjeseci ispostavilo kako njegove odredbe izuzetno teško pogađaju ruske seljake, čiji se veliki broj našao pod vlašću Centralnih sila, pristala je na plan kojim se trebalo isprovocirati ulazak Sovjetske Rusije u prvi svjetski rat. On je 6. jula 1918. doveo do Ustanka lijevih esera. On je, međutim, brzo ugušen od strane boljševicima odanih trupa, a Spiridonova uhapšena. Svjesni njenog ugleda i mučeničke reputacije, bolješvičke vlasti su joj na tajnom suđenju 27. novembra izrekle neuobičajeno blagu kaznu od godinu dana zatvora, ali je pustili već isti dan. Spiridonova je nakon toga, javno se odrekavši terorizma i nasilja, koristila svaku priliku da javno kritizira boljševički režim, te je 24. februara 1919. ponovno osuđena na godinu dana zatvora, iz koga je nakratko pobjegla i neko vrijeme živjela u ilegali u Moskvi, prije nego što ju je ČEKA ponovno uhapsila i smjestila u psihijatrijsku bolnicu. Iz nje je konačno puštena 18. novembra 1921. godine, pod uvjetom "da prestane sa svakom političkom aktivnošću". Spiridonova je taj uvjet ispunila te sljedećih godina živjela u potpunoj anonimnosti.

Međutim, za vrijeme Velike čistke 1937. godine se našla na popisu potencijalnih "državnih neprijatelja" te je uhapšena pod optužbom da je namjeravala organizirati seljački ustanak protiv sovjetske vlasti. 8. marta 1937. ju je Vojni kolegij Vrhovnog suda SSSR formalno osudio na 25 godina zatvora, koga je izdržavala u kaznionici poznatoj kao Orelska centrala. U septembru 1941. godine, nekoliko mjeseci nakon početka njemačke invazije šef NKVD je predložio da se tamošnji zatvorenici likvidiraju, a što je Staljin odobrio. Marija Spiridonova je tako postala žrtvom Medvjedevskog pokolja. Presude temeljem kojih je zatvorena i pogubljena su, pak, poništene, odnosno ona rehabilitirana 1988. i 1992. godine.

Marija Spiridonova se pojavljuje kao lik u sovjetskom historijskom filmu Šesti jul iz 1968. godine, a u kome je njen lik tumačila Ala Demidova.

Vanjske veze uredi