Lujo Adamović

Lujo Adamović (Rovinj, 31. jula 1864. – Dubrovnik, 19. jula 1935) je bio dubrovački botaničar, jedan od najboljih i najpoznatijih botaničara u Evropi u razdoblju pred Prvi svjetski rat.

Premda je u Dubrovniku proveo najveći dio djetinjstva i u njemu odrastao, Lujo Adamović se rodio u Rovinju, 27. 7. 1864., gdje mu je otac Vicko (Vice) službovao kao profesor na gimnaziji do 1869. godine. U Dubrovniku je završio pučku školu i gimnaziju. Prirodne znanosti je završio na Velikoj školi u Beogradu, a zatim je službovao u srednjim školama. Doktorirao je na području vegetacijskih znanosti u Berlinu 1897., a nakon nekoliko različitih dužnosti, odlazi u Beč gdje postaje docent na tamošnjem Sveučilištu. Adamović je u to vrijeme bio u znanstvenom svijetu poznata, priznata i istaknuta osoba. Godine koje je proveo u Beču iskoristio je u vrlo intenzivnom radu na obradi goleme građe koju je sabrao tijekom svojih prethodnih istraživanja biljnog svijeta Podunavlja, Rumunjske, Bugarske, Srbije, Makedonije, Grčke, Albanije, Bosne i Hercegovine, te Hrvatske (Dalmacije). Objavio je četrdesetak zapaženih i dobro ocijenjenih znanstvenih članaka i rasprava iz područja floristike i geobotanike, objavljenih najvećim dijelom u austrijskim i njemačkim znanstvenim časopisima. Zbog svojih zasluga koje je postigao istraživanjem biljnoga svijeta južnoslavenskih zemalja i Balkanskog poluotoka, 1907. je, na prijedlog Spiridiona Brusine, profesora zoologije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Nekoliko godina nakon prvog svjetskog rata, Adamović se vraća u Dubrovnik u kojemu je proveo ostatak života. Počeo se baviti istraživanjem biljnog svijeta sredozemnih zemalja, pa upravo iz toga razdoblja potječu dvije veće i važnije publikacije o biljnom svijetu jadranskih zemalja (1929) i Italije (1933). Opisao je više od 20 za znanost novih biljaka, a mnoge biljke koje su otkrili poznati europski botaničari nazvali su njegovim imenom, iskazujući mu na taj način trajno priznanje i njegov doprinos botaničkoj znanosti. Adamović je zaslužan i za prodor domaćeg izraza šibljak u europsko botaničko nazivlje. Kako su njegovi radovi općenito bogati narodnim nazivima, mi smo u njima našli podlogu za obogaćivanje hrvatskog botaničkog nazivlja. Adamovićeva najvažnija djela i danas se smatraju klasičnom i nezaobilaznom botaničkom literaturom za sve koji proučavaju biljni svijet Balkanskog poluotoka. Lujo Adamović je iznenadno umro 19. 7. 1935. godine, u 72. godini života. Pokopan je u obiteljsku grobnicu na dubrovačkom groblju Boninovo.

Jedan od najpoznatijih europskih botaničara, bio je skoro nepoznat u zemlji, ali i u Dubrovniku. Oba dubrovačka lokalna lista iz toga doba, Dubrovačka tribina i Narodna svijest, nisu zabilježili vijest o smrti svojega sugrađanina, što je inače bilo uobičajeno za učene i poznate građane. Međutim, časopis Hrvatskog prirodoslovog društva Priroda je, u broju od studenoga iste godine, objavio dva članka u povodu smrti uglednog dubrovačkog botaničara.