Luigi Federico Menabrea
Luigi Federico Menabrea, kasnije grof Menabrea i Markiz od Valdora (Chambéry, 4. rujna 1809. – Saint-Cassin, 24. svibnja 1896.), bio je talijanski političar i general, državnik, matematičar i diplomat.
Životopis uredi
Menabrea je rođen u Chambéryju, tada dijelu Kraljevine Sardinije. Pohađao je sveučilište u Torinu, gdje se obrazovao za inženjera, i gdje je doktorirao matematiku.
Političku karijeru započinje 1848., kada je izabran za poslanika u pijemontskom parlamentu, kasnije je bio ministar obrane i ministar vanjskih poslova.
Menabrea je sudjelovao u 2. talijanskom ratu za neovisnost; postao je general pukovnik i sudjelovao je u opsadi Gaete: poslije ove bitke imenovan je senatorom i dobio je naziv grofa. [1] Bio je član stranke "Povjesna desnica", u kraljevini Italiji bio je ministar mornarice od 12. lipnja 1861. do 3. ožujka 1862. i ministar javnih radova od 8. prosinca 1862. do 28. rujna 1864. [2]
Postao je premijer kraljevine Italije 27. listopada 1867. i tu dužnost je obnašao do 14. prosinca 1869.[2] Njegova vlada upamćena je po tri stvari:
- Sukob s Garibaldijem, oko invazije na papinsku državu.[2]
- Povećanje poreza, posebice onih koji su pogodili i najsiromašnije stanovništvo.[3]
- Pokušaj okupacije, s dozvolom Argentine, oblasti u južnoj Patagoniji kada uhićuje talijanske pobunjenike.[4][5]
Bio je strog u provođenju svojih zakona: naredio je generalu Raffaeleu Cadorni da u krvi uguši popularni ustanak.[6]
Pad njegove vlade se desio kada su dva ministra odbila dati potporu. Manabra je kasnije bio veleposlanik u Londonu i Parizu.[2] Umro je u Saint-Cassinu.[2]
Izvori uredi
- ↑ „Scheda senatore MENABREA”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2018-06-04.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 MENABREA, Luigi Federico
- ↑ 25 maggio 1896
- ↑ F. Izzo, I lager dei Savoia, Napoli, 1999, pp. 173-178
- ↑ Lorenzo Del Boca, Indietro Savoia! Storia controcorrente del Risorgimento, Piemme, Casale Monferrato, 2003, ISBN 88-384-7040-5, pp. 235-236.
- ↑ Il Risorgimento sul Lago Maggiore
