Ljudsko telo predstavlja celokupnu strukturu ljudskog organizma i obuhvata glavu, vrat, trup, dve ruke i dve noge. Dok čovek ne dostigne odraslo doba, telo se sastoji od skoro 100 biliona (1012) ćelija[1] osnovnih jedinica života[2] Ove ćelije su biološki organizovane da na kraju oforme celo telo.

Ljudsko telo
Karakterstike ljudskog tela prikazane na telima kod kojih su telesne dlake i muške dlake na licu uklonjene

Struktura uredi

  Za više informacija videti Anadomija, Proporcija tela i Anatomska terminologija
Sastav ljudskog tela
Kod zdravog čoveka teškog 60 kg
Konstituent Težina[3] Procenat atoma[3]
Vodonik 6.0 kg 63%
Kiseonik 38.8 kg 25,5%
Ugljenik 10.9 kg 9,5%
Azot 1.9 kg 1,4%
Kalcijum 1.2 kg 2,0%
Fosfor 0.6 kg 0,2%
Kalijum 0.2 kg 0,07%

Veličina uredi

Prosečan odrasli čovek (u razvijenim zemljama) visok je oko 1,7-1,8 m, a odrasla žena je oko 1,6–1.7 m. Visina je značajno određena genima i ishranom. Na tip tela i sastav ljudskog telasastav učestvuju faktori kao što su genetika, ishrana i vežbanje.

Anatomija čoveka uredi

  Za više informacija videti Oblik tela i Ženski oblik tela
 
Anatomska studija Leonarda da Vinčija

Ljudska anatomija (grč. ἀνατομία, „disekcija“, od ἀνά, „gore“ i τέμνειν, „seći“) prvenstveno je naučna studija morfologije ljudskog tela.[4] Anatomija se deli na bruto anatomiju i mikroskopsku anatomiju.[4] Bruto anatomija (takođe poznata i kao topografska anatomija, regionalna anatomija ili antropotomija) je proučavanje anatomski struktura uz pomoć mikroskopa, koja uključuje histologiju (studiju organizacije tkiva),[4] i citologiju (proučavanje ćelija). Anatomija, ljudska fiziologija (studija funkcije), biohemija (studija hemije živih struktura) su komplementarno osnovne medicinske nauke koje generalno zajedno (ili u tandemu) za studente koji studiraju medicinske nauke.

Sa nekih gledišta ljudska anatomija je usko povezana sa embriologijom, komparativnom anatomijom i komparativnom embriologijom,[4] kroz zajedničke korene u evoluciji; na primer, veći deo ljudskog tela zadržava antički segmentni obrazac koji je prisutan kod svih kičmenjaka gde su osnovne jedinice ponavljane, što je posebno očigledno na kičmenom stubu i rabarnom kavezu, i može biti praćeno od veoma ranih embriona.

Generalno gledano, lekari, stomatolozi, fizioterapeuti, sestre, bolničari, radiografi i studenti određenih bioloških nauka, uče bruto anatomiju i mikroskopsku anatomiju sa anatomiskih modela, skeleta, tekstualnih knjiga, dijagrama, fotografija, lektura i tutoriala. Proučavanje mikroskopske anatomije (ili histologije) može biti dodato praktičnom iskustvu u proučavanju histoloških priprema (ili slajdova) pod mikroskopom; i takođe medicinski i studenti stomatologije generalno uče anatomiju uz praktično iskustvo disekcije i posmatranja leševa (mrtvih ljudskih tela). Temeljno radno znanje iz anatomije je neophodno za sve medicinske doktore, posebno hirurge, i doktore koji rade neke dijagnostičke specijalnosti, kao što su histopatologija i radiologija.

Ljudska anatomija, fiziologija i biohemija su osnovne medicinske nauke, koje su generalno predavane studentima medicine u prvoj godini fakulteta. Ljudska anatomija može da se uči regionalno i sistematski;[4] što je, pojedinačno, proučavanje anatomije telesnih oblasti kao što su glava i grudi ili proučavanje specifičnih sistema, kao što su nervni i respiratorni sistemi. Značajna tekstualna knjiga iz anatomije, Grejeva anatomija, nedavno je preorganizovana iz sistemskog formata u regionalni format, u skladu sa modernim učenjima.[5][6]

Reference uredi

  1. Roza, Greg (January 2006). Inside the Human Body: Using Scientific and Exponential Notation. The Rosen Publishing Group. str. 21-. ISBN 978-1-4042-3362-1. 
  2. Cell Movements and the Shaping of the Vertebrate Body u poglavlju 21 of Molecular Biology of the Cell četvrtog izdanja, koje je uredio Bruce Alberts (2002) a objavio Garland Science.
    Alberts-ov tekst diskutuje kako se „ćelijski gradivni blokovi“ menjaju oblik razvićem emriona. Takođe su uobičajeno opisani mali molekuli kao što su aminokiseline kao na "molecular building blocks".
  3. 3,0 3,1 George Burton (2000). Chemical Storylines (2 izd.). Heinemann. str. 3-. ISBN 978-0-435-63119-2. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 „Introduction page, "Anatomy of the Human Body". Henry Gray. 20th edition. 1918”. Pristupljeno 27 March 2007. 
  5. ISBN=0443071683 „Publisher's page for Gray's Anatomy. 39th edition (UK). 2004. ISBN 0-443-07168-3”. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-20. Pristupljeno 27 March 2007. 
  6. „Publisher's page for Gray's Anatomy. 39th edition (US). 2004. ISBN 0-443-07168-3”. Arhivirano iz originala na datum 9. 2. 2007.. Pristupljeno 27 March 2007. 

Literatura uredi