Ljubo Truta

Ljubomir Ljubo Truta (Zlarin, kod Šibenika, 22. XII. 1915. – Split, 2. VI. 1991.), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, admiral Jugoslavenske ratne mornarice i narodni heroj Jugoslavije.

Ljubomir Ljubo Truta
Datum rođenja	22. XII. 1915.
Mesto rođenja	Zlarin, kod Šibenika Austro-Ugarska
Datum smrti	2. VI. 1991., (76. god.)
Mesto smrti	Split Jugoslavija
Profesija	vojno lice
Učešće u ratovima	Narodnooslobodilačka borba
Narodni heroj od	27.XI. 1953.

Biografija

Rođen je 22. XII. 1915. godine u Zlarinu kod Šibenika, u radničkoj porodici. Rano je ostao bez oca, pa je sam morao da izdržava sebe i majku. Nakon završetka gimnazije u Šibeniku, upsao se na Pravni fakultet u Zagrebu. Pošto nije bio materijalno osiguran, nije mogao redovno da studira. Zaposlio se kao poštanski činovnik u Preku na otoku Ugljanu, a poslje odsluženja vojnog roka u Šibeniku.

Narodnooslobodilačka borba

Poslje kapitulacije Jugoslavije 1941, radio je s grupom simpatizera KPJ na Pošti u Šibeniku i na prikupljanju materijalnih sredstava za partizane, i na uništavanju okupatorskih pismenih pošiljki. Bio je rukovodilac Gradskog odbora Crvene pomoći. U V. mjesecu 1942. godine stupio je u novoosnovani Sjevernodalmatinski partizanski odred. Ubrzo je postao komandir čete i istakao se u borbama koje je odred vodio u Bukovici, a posebno u zauzimanju Oklaja—Promine 28. VI.. Kada se poslje talijanske srpanjske ofanzive u sjevernoj Dalmaciji odred povukao u južnu Liku, Ljubo je tamo bio teško ranjen. Posle ozdravljenja, bio je postavljen za operativnog oficira odreda, a početkom X. mj. 1942. za operativnog oficira novoosnovane Druge dalmatinske brigade. Tada je primljen u KPJ. Sudjelovao je u borbama za zauzimanje Kijeva (kod Vrlike), 27. XI., kod Livna i Duvna. u prvoj polovini XII. mjeseca, i oko Kupresa, krajem istog mjeseca.

Kada je, početkom II. mj. 1943. godine, formirana Peta dalmatinska brigada, Ljubo je bio postavljen za komandanta bataljona. U vrijeme Četvrte neprijateljske ofanzive, njegov bataljon se istakao u mnogim borbama, a posebno u prenošenju ranjenika i bolesnika preko planine Prenj. Tada je brigada bila zahvaćena epidemijom tifusa. Od te bolesti nije bio pošteđen ni Ljubo. Brigada je rasformirana 12. IV. 1943, a njenim borcima popunjene su ostale dalmatinske brigade. Poslje ozdravljenja, postao je zamenik komandanta bataljona u Trećoj dalmatinskoj brigadi, a posle prelaska Sutjeske, početkom VI. mj., bio je dodjeljen štabu Druge dalmatinske brigade. Početkom VIII. mj. 1943. godine, bio je postavljen je za komandanta bataljona u Prvoj dalmatinskoj brigadi. S brigadom prešao je iz istočne Bosne u Dalmaciju, i od 10. IX. sudjelovao u teškim borbama kod Klisa protiv jedinica Sedme SS divizije „Princ Eugen“. Sa brigadom se istakao u borbama kod Imotskog, Posušja i na Pelješcu, u XI. mj. iste godine. Krajem godine, bio je postavljen za načelnika Štaba Prve dalmatinske brigade. Sudjelovao je u desantnim akcijama brigade u prvoj polovini 1944. godine s oslobođenog Visa na otoke Hvar, Korčulu i Šoltu i na poluotok Pelješac.

Srpnja 1944. godine bio je postavljen za komandanta svoje Šibenske, Osme dalmatinske brigade 20. divizije. Uspješno je komandirao brigadom u borbama za konačno oslobođenje Dalmacije, posebno Sinja, 25. X. U XI. mj. je postao komandant Devete divizije, i s njom sudjelovao u borbama za oslobođenje Knina (kada je divizija, s komandantom Trutom, pohvaljena od Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita), zatim Širokog Brijega i Mostara. Deveta divizija je, pod komandom Ljube Trute, oslobodila južni dio Like, otoke Pag, Rab, Cres i Lošinj. On je organizirao desant svojih brigada s otoka Cresa u Istru, poslje čega je divizija sudjelovala u oslobođenju Opatije, Lovrana i Raše. Sudjelovao je i u oslobođenju Trsta. Za uspješno izvršene zadatke u završnim operacijama, divizija je, s komandantom Trutom, ponovo bila pohvaljena od Vrhovnog komandanta.

Posljeratna karijera

U srpnju 1946. godine, Truta je bio postavljen na dužnost načelnika Operativnog odeljenja Komande JRM. Godinu kasnije otišao je na vojno školovanje u Sovjetski Savez (Viša vojno-pomorska akademija). Poslje toga se nalazio na raznim dužnostima u JRM, a posljednja je bila komandant vojno-pomorske oblasti, u činu admirala. Umirovljen je 1975. godine. Poslje toga je bio predsjednik Meduopćinskog odbora SUBNOR-a za Dalmaciju.

Umro je 2. VI. 1991. godine u Splitu.

Odlikovanja

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Ordena ratne zastave, Ordena partizanske zvijezde sa zlatnim vijencem, Ordena partizanske zvijezde sa srebrnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, Ordena za hrabrost i ostalih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. XI. 1953. godine.

Izvori

• Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
• "Narodni heroji Jugoslavije", Ljubljana - Beograd - Titograd: Partiznaska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda, 1982.