Ljubo Miloš
Ljubomir (Ljubo) Miloš (Bosanski Šamac, 25. veljače 1919. – Zagreb, 20. kolovoza 1948.), ustaški i domobranski oficir, poznat kao treći po komandnom rangu u logoru Jasenovac te po tome što je poslije Drugog svjetskog rata zbog ratnih zločina osuđen na smrt i obješen.
| Ljubo Miloš | |
|---|---|
 Miloš u ustaškoj uniformi
| |
| Nadimak | Ljubo |
Karijera
| |
| Rod vojske |  Ustaše Hrvatsko domobranstvo
|
Biografija uredi
Rođen je u Bosanskom Šamcu. Završio je franjevačku gimnaziju i počeo da studira filozofiju. Bavio se i amaterski novinarstvom. Pred rat je radio kao općinski pisar u Subotici.
Ustašama se priključio nakon Aprilskog rata i uspostave NDH. U Zagreb je došao u lipnju 1941. gdje je njegovoj karijeri značajno pomogao rođak Vjekoslav Luburić, koji ga je uveo u Ustašku nadzornu službu i učinio svojim pomoćnikom.
Od strane logoraša, Ljubo Miloš je bio upamćen kao krvoločan manijak i sadista.
O njegovom karakteru najbolje govori svedočenje Milan Flumianija:
"Tek što smo stigli, nas sedamnaestorica, u Jasenovac u logor, ustaše su nas mlatili kundacima i doveli do „Ciglane“, gdje je Miloš Ljubo imao postrojene već dvije grupe, dok smo mi pristupili kao posebna treća grupa.
Maričić je pitao Ljubu Miloša: „U koga da najprije nišanim?", a Miloš je odgovorio: „Gdje ih ima više“, i uperili su oba strojne puške na onu četrdesetoricu iz prve dvije grupe i sve ih postrijeljali. Po tom je pitao prvog iz naše grupe, zašto je došao ovamo, a kad je ovaj odgovorio, da je kriv zato što se rodio kao Srbin, ubio ga je na mjestu.
Onda je izdvojio advokata Laufera iz Zagreba te ga upitao šta je on, a kad mu je ovaj odgovorio šta je, pozvao ga je ovako: „Ja advokate jako volim, dođi bliže“ - i odmah ga je ubio. Kod trećega je ustanovio, da je liječnik iz Zagreba, te mu naložio da pregleda onu dvojicu i ustanovi jesu li već mrtvi.
Kad je ovaj liječnik potvrdio da jesu, obratio se na četvrtoga i saznavši da je i ovo jedan liječnik „oprostio“ je cijeloj“ grupi."
Kad je Ljubu Miloša zahvatio luđački napadaj, zajašio je konja i tjerao ga kasom po cijelom logoru, pucajući na grupe zatočenika, kojima nije uspjelo da se pravodobno negdje sakriju.
Taj pogibeljni luđak imao je u zapovjedništvu logora sobu, koju je uredio kao nekakvu „ambulantu“. Navukao je sam dugačku bijelu liječničku kecelju i poslao ustaškog stražara u židovsku baraku s porukom, da svaki Židov, koji je bolestan, može doći na liječnički pregled. Kad je žrtva došla u tu „ambulantu“, postavio ju je Miloš uza zid te jakim zamahom noža razrezao grlo, prerezao rebra i rasporio trbuh. On je tu „operaciju“ nazivao: „ritualno klanje Židova“, te se njome, kako veli svjedok Riboli, jako ponosio."
Miloš je u Jasenovcu ostao do 1943. Nakon što se priključio Hrvatskom domobranstvu postavljen je za komandanta logora Lepoglava.
Posle rata uspio je da pobegne u Austriju gde se uključio u rad ekstremne ustaške emigracije. U sklopu diverzantske akcije, ubacio se sa grupom ustaša u FNRJ 1948. godine, ali ih je UDB-a otkrila i uhapsila tokom znamenite operacije Gvardijan. Posle kraćeg suđenja u Zagrebu, osuđen je na smrt i pogubljen na vešalima iste godine.
U popularnoj kulturi uredi
Ljubo Miloš se 1983. godine pojavio kao lik u jugoslavenskoj mini-seriji Zamke posvećenoj operaciji Gvardijan; tamo ga je tumačio Zvonimir Zoričić.
Literatura uredi
- Izvor:Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača