'Lingajatizam, također poznat i kao virašaivizam predstavlja specifičnu šavističku tradiciju u Indiji, čiji se početak vezuje za Jagadguru Panchacharye na početku 4. vijeka, ali koji se raširio po Južnoj Indijiu zahvaljujući naporima filozofa, državnika i društvenog reformatora po imenu Basavanna. Za njega je karakteristično odstupanje od ortodoksnog hinduizma s obzirom da promiče monoteizam kroz štovanje gospodara Šive u obliku lingi ili Ištalingi. Također odbacuje autoritet Veda kao i sistem kasti.[1][2]

Sljedbenici vjere su poznati kao lingayati (kannada: ಲಿಂಗಾಯತರು, Telugu: లింగాయత, tamilski: இலிங்காயதம், marathi: लिंगायत). Izraz potiče od kannada riječi Lingavantha, koja znači 'onaj koji nisuištalingu (kan: ಇಷ್ಟಲಿಂಗ) na svom tijelu'. Ištalinga je ovalni amblem koji simbolizira Parasivu ili apsolutnu stvarnost. On se nosi na tijelu i štuje pojedinačno; za razliku od linge koja se štuje po hramovima.

Suvremeni lingajatizam se smatra mješavinom progresivne reformske teologije koje je propovijedao Basava i drevne šaivističke tradicije i običaja; te ima značajan uticaj na mase Južne Indije, posebno u državi Karnataka. Današnji lingajati, zajedno sa sljedbenicama Shaive Siddhante, kašmirskim šaivistima, nathima, nepalskim pašupatima, kapalikama i drugima čine većinu šaivističke populacije.[3][4][5]

Izvori uredi

  1. A. K. Ramanujan, ur. (1973). Speaking of Śiva. UNESCO. Indian translation series. Penguin classics. Religion and mythology. Penguin India. str. 175. ISBN 978-0-14-044270-0. 
  2. "Lingayat." Encyclopædia Britannica. 2010. Encyclopædia Britannica Online. 09 Jul. 2010.
  3. For an overview of the Shaiva Traditions, see Flood, Gavin, "The Śaiva Traditions", in: Flood (2003), pp. 200-228. For an overview that concentrates on the Tantric forms of Śaivism, see Alexis Sanderson's magisterial survey article Śaivism and the Tantric Traditions, pp.660--704 in The World's Religions, edited by Stephen Sutherland, Leslie Houlden, Peter Clarke and Friedhelm Hardy, London: Routledge, 1988.
  4. Shaivam
  5. Tattwananda 1984: str. 54.

Literatura uredi

Vanjske veze uredi