Lezena je naziv za plitki vertikalni istak u obliku pilastra, koji istodobno ojačava i ukrašava te raščlanjuje zidnu plohu.[1]

Fasada raščlanjena lezenama, katedrala sv. Stošije, Zadar, 13. vijek

Lezene su vrlo često povezane nizovima slijepih lukova (arkade), osobito u romanici. U jednostavnoj formi javljaju se još u kasnoj antici (npr. Aja Sofija, oko 537. god)[2], na pročeljima, bočnim stranama i apsidama, a osobito su česte u romanici . U gotici imaju sličnu funkciju kao i ranije, ali u kojoj više dominira konstruktivni nego dekorativni element.[3] Lazene su česte i u arhitekturi kasnijih stilskih epoha, osobito na pročeljima monumentalnih zdanja renesanse, baroka, neoklasicizma[4] i neostilova historicizma.

Bilješke uredi

  1. ELU 1964.; Damjanov/Radulić 1967.
  2. Müller/Vogel 1999
  3. ELU 1964
  4. ELU 1964.

Literatura uredi

  • ELU 1962 – Lezena, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 3, Zagreb, 1964., str. 311.
  • Damjanov/Radulić 1967 - Damjanov, Jadranka; Radulić, Ksenija: Lezena, Umjetnost (Likovne umjetnosti), 3. izdanje, Zagreb, 1967., str. 151.
  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 257.