Legio V Alaudae

Ovaj članak je dio serije:

Oružane snage Drevnog Rima
800. pne. – 476. n.e.

Strukturna historija
Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije,
pomoćne snage, Generali, Limitanei, Comitatenses)
Rimska mornarica (Flote, Admirali)
Historija pohoda
Popis ratova i bitaka
Odlikovanja i kazne
Tehnološka historija
Vojno inženjerstvo (castra,
Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi)
Osobna oprema
Politička historija
Strategija i taktika
Pješadijske taktike
Granice i fortifikacije (limes,
Hadrijanov zid)

Legio quinta Alaudae (doslovno Peta legija Ševa), ponekad poznata i kao Gallica (Galska) je bila rimska legija iz vremena kasne Republike i ranog Carstva. Formirao ju je godine 52. pne. Julije Cezar u novoosvojenoj Galiji, koristeći kao regrute lokalno galsko stanovništvo. Iako legionari nisu bili rimski državljani, te iako ju je Cezar financirao vlastitim, a ne državnim sredstvima, Senat ju je kasnije priznao kao redovni dio rimskih oružanih snaga. Vojnici su umjesto rimskih nosili tradicionalne galske šljemove nalik na ševe, zbog kojih su i dobili nadimak.

Legija se za Cezara borila u građanskom ratu te istakla hrabrošću, a najviše u bitci kod Tapsa 46. pne., kada je odbila juriš neprijateljskih bojnih slonova. Nakon te bitke je koristila slonove kao dio svojih simbola. Nakon Cezarove smrti ju je preuzeo Marko Antonije, te se, prema pretpostavkama nekih historičara, borila za njega u Akcijuma, a nakon Antonijevog poraza bila preuzeta od Oktavijana.

Od 19. do 69. n.e. legija je služila na granici s Germanijom, a u godini četiri cara sudjelovala u prvoj bitci kod Bedrijakuma. Pretrpila je teške gubitke u Batavskoj pobuni, a uništena je od strane Dačana u 86. u prvoj bitci kod Tape.

Povezano uredi

Eksterni linkovi uredi