Ledinci su prigradsko naselje Novog Sada. Nalaze se na sremskoj strani Dunava, na severnim obroncima Fruške gore, pored regionalnog puta i železničke pruge Novi Sad - Beočin..

Pravoslavna crkva
Zgrada Mesne zajednice
Spomenik palim borcima

Položaj naselja uredi

Naselje se geografski nalazi u Sremu, ali je deo Južnobačkog okruga (u autonomnoj pokrajini Vojvodini). U administrativnom smislu, naselje pripada Gradu Novom Sadu, odnosno gradskoj opštini Petrovaradin (jednoj od dve opštine koje čine Grad Novi Sad).

Susedna naselja su: Stari Ledinci

na jugu, Novi Rakovac na zapadu, Sremska Kamenica odnosno naselje Bocke na istoku, kao i novosadsko turističko područje Kameničko ostrvo i prigradsko naselje Kamenjar na severu preko Dunava.

Centralni deo Ledinaca nalazi se na brdu Kruša (između doline Kamenarskog potoka na istoku i doline potoka Šandorovac na zapadu), dok su periferni delovi naselja locirani uz put koji vodi za Stare Ledince, a delimično i uz put Novi Sad - Beočin.

Ime naselja uredi

Postoje dva naselja sa imenom Ledinci: Stari i Novi Ledinci. U prošlosti se naziv Ledinci koristio za Stare Ledinci, a danas se ovo ime zvanično koristi za Nove Ledince. Oba naselja imaju sopstvenu mesnu zajednicu.

Istorija uredi

Za detaljnu istoriju Ledinaca.
pogledati članak Stari Ledinci.

Selo Ledinci je verovatno osnovano u 13. veku. Prema predanju, prvobitno naselje se nije nalazilo u dolini Tavnog potoka (na mestu današnjih Starih Ledinaca), već na ledinama na dunavskoj ravni kraj kameničkog atara (odnosno na širem području današnjih Novih Ledinaca), usled čega je dobilo naziv Ledinci. Kada su 1242. Tatari upali u Srem, pljačkali i palili kuće i ubijali stanovništvo, Ledinčani su se povukli u guste šume i na delu atara zvanom Selište izgradili privremena staništa (koja su prerasla u trajno naselje), a u strahu od nove pljačke i pokolja nisu se više vraćali na obalu Dunava.

Sve do Drugog svetskog rata naselje Ledinci se nalazilo na području današnjih Starih Ledinaca, a pošto je selo postalo čvrsto uporište partizanskog pokreta otpora, u oktobru 1943. ga je do temelja spalila fašistička vojska sastavljena od nemačkih fašista, ustaša i Čerkeza. Posle rata (1946-1951. godine), selo je obnovljeno ali na novoj lokaciji bliže Dunavu i nazvano je Novi Ledinci, dok je za lokalitet predratnih Ledinaca odlučeno da dobije neke druge namene, te je sprečavano nastanjivanje istog. Međutim, deo stanovništva se vratio na lokaciju Starih Ledinaca, tako da je i ovo selo postepeno obnovljeno. Mesna zemljoradnička zadruga u Ledincima nije mogla da obezbedi dovoljno radne snage, pa je sezonskim radnicima iz Bosne davala placeve za gradnju kuća. Kasniji doseljenici dolaze najvećim brojem iz Bosne, Hercegovine i Centralne Srbije, a delom i iz drugih mesta u Vojvodini, pa i iz Novog Sada. Do 1980. godine, Novi i Stari Ledinci su činili jednu mesnu zajednicu u sastavu Novosadske opštine, a tada su formirane dve posebne mesne zajednice.

Demografija uredi

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine u Ledincima je stanovalo 1.641 stanovnika, dok je prema prethodnom popisu iz 1991. godine u naselju stanovalo 1.280 stanovnika. Prema podacima sa sajta "Informatike" Arhivirano 2007-08-21 na Wayback Machine-u iz 2005. godine, u Ledincima živi 1.666 stanovnika.

U naselju živi 1.333 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,9 godina (38,6 kod muškaraca i 41,2 kod žena). U Ledincima ima 567 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.

Naselje je uglavnom naseljeno Srbima, a u poslednjim popisima primećen je porast u broju stanovnika. Zanimljivo je da veći deo potomaka starosedelačkog stanovništva Starih Ledinaca danas živi u Novim Ledincima, dok u današnjim Starim Ledincima preovlađuje stanovništvo doseljeno u drugoj polovini 20. veka.

Broj stanovnika uredi

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 465 [1]
1953. 531
1961. 675
1971. 795
1981. 1137
1991. 1280 1248
2002. 1669 1641


Etnički sastav uredi

Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
1458 88.84%
Jugosloveni
  
33 2.01%
Hrvati
  
15 0.91%
Slovaci
  
13 0.79%
Mađari
  
11 0.67%
Crnogorci
  
4 0.24%
Rusini
  
3 0.18%
Rumuni
  
3 0.18%
Makedonci
  
3 0.18%
Bunjevci
  
3 0.18%
Rusi
  
2 0.12%
Romi
  
2 0.12%
Česi
  
1 0.06%
Nemci
  
1 0.06%
Muslimani
  
1 0.06%
nepoznato
  
49 2.98%

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

-

Stanovništvo prema polu i starosti uredi

Domaćinstva uredi

Stanovništvo prema bračnom stanju i polu uredi

Stanovništvo prema delatnosti koju obavlja uredi

Prezimena stanovnika sela uredi

Neka od poznatih prezimena stanovnika Ledinaca su: Alimpijević, Antonijević, Arackić, Arsenijević, Avramović, Bačić, Batajić, Božić, Čelić, Čerkez, Dešanović, Dikić, Dimitrijević, Doroci, Đermanov, Đurđević, Florić, Isajević, Jeftić, Jovanović, Kirilović, Kiselica, Kovačević, Kuzmanović, Krstić, Lukić, Marinković, Matić, Milinković, Miloradović, Milošević, Milutinović, Mikerević, Mirković, Mršić, Nikolić, Ninković, Pantelić, Petrić, Petrović, Pisarević, Poguberović, Popović, Prodanović, Prokić, Rakić, Rukavina, Stanković, Suvajdžić, Stošić, Teofanović,Vojnović,Vrčinac, Vujković, Zaklanac, Zarić, Zoranović, Cvejić itd.

Karakteristike naselja uredi

U Ledincima preovlađuju kuće namenjene individualnom stanovanju, ali u delu naselja postoje i stambene zgrade namenjene za kolektivno stanovanje. U naselju postoji mesna zajednica, pravoslavna crkva, pošta, dom kulture, biblioteka (sa čitaonicom), osnovna škola, dečiji vrtić, ambulanta, lovački dom (nekadašnja Titova kuća), kao i spomenik palim borcima posvećen poginulim učesnicima narodnooslobodilačke borbe. Pored Dunava, u ataru naselja, locirana je kasarna rečne mornarice.

Osnovu naselja činile su tri paralelne ulice koje su se prostirale u pravcu sever - jug, kao i dve kraće poprečne ulice. Na taj način formirano je naselje četvrtaste osnove i rešetkaste strukture kakvih je malo u Sremu, a pogotovo na Fruškoj gori. Kuće su bile prizemne i uniformno građene. Kasnije širenje naselja je u velikoj meri bilo ograničeno strmim terenima. Pored kuća za stanovanje, u Ledincima se nalazi i znatan broj vikendica (po popisu iz 1981. godine, u Ledincima je postojala 421 kuća za stanovanje, dok je broj vikendica iznosio 239). Ledinci se snabdevaju vodom iz sopstvenog vodovoda (u toku je priključenje naselja na novosadski gradski vodovod), sve ulice su asfaltirane i imaju lepe drvorede i cvetnjake.

Privreda, sport i turizam uredi

Od privredno-poslovnih subjekata, u Ledincima postoji deponija kamena sa postrojenjem za preradu kamena (pored puta Novi Sad - Beočin), klanica, rasadnik, pet prehrambenih prodavnica, jedna kafana u glavnoj ulici, kao i gostiona (motel) "Srebro" pored puta Novi Sad - Beočin. Deo stanovništva Ledinaca zaposlen je u Novom Sadu i Beočinu, dok se deo bavi poljoprivredom.

U naselju se nalazi igralište fudbalskog kluba "Vinogradar" (klub postoji od 1913. godine), a kao turistička ponuda mesta značajna su obližnja lovišta i izvor svete Petke. U Ledincima je, do nedavno, postojala i diskoteka "Ariston".

Saobraćaj uredi

Prigradski autobus broj 76 vozi do Starih i Novih Ledinaca, [1][mrtav link] ali pored naselja prolaze i prigradski autobusi broj 77, 78, 79, 81, 82, 83 i 84. Značajnije ulice u naselju su Zmaj Jovina, Dunavska i Fruškogorska.

Reference uredi

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Napomene uredi

→ * - Podaci za površinu i gustinu naseljenosti dati su zbirno za katastarsku opštinu Ledinci, na kojoj se nalaze dva naselja - Stari Ledinci i Novi Ledinci.

Literatura uredi

  • Miloš Lukić, Ledinačke vatre (Hronika Ledinaca), Novi Sad, 1982.
  • Dr Jovan Romelić - Dr Dušan Popov, Ledinci, Enciklopedija Novog Sada, knjiga 12, Novi Sad, 1999.
  • Slobodan Ćurčić, Naselja Srema - geografske karakteristike, Novi Sad, 2000.

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi