Lazar Mamula (njem.: Lazarus Freiherr von Mamula) (Gomirje 22. maja 1795. - Beč, Austrija, 17. januara 1878.), austrijski barun, feldzeugmeister (artiljerijski general) Vojske Austrijskog Carstva i namjesnik za Dalmaciju.

Lazar Mamula
Biografski podatci
Datum rođenja 22. maja 1795.
Mjesto rođenja Gomirje, Hrvatska
Datum smrti 17. januara 1878.
Mjesto smrti Beč, Austrija
Nacionalnost Srbin
Puno ime Lazarus Freiherr von Mamula
Titule Barun
Vojna karijera
Godine u službi 1815. – 1865.
Čin Feldzeugmeister
Vojska Vojska Austrijskog Carstva
Rod vojske Kopnena vojska

Životopis uredi

Barun general topništva Lazar Mamula je rođen 22. maja 1795. u Gomirju, u blizini grada Vrbovsko, u srpskoj oficirskoj obitelji. U Beču je završio inžinjerijsku vojnu akademiju, te je 1815. godine kao kadet (Kadett-Feldwebel) stupio u "Carsko-kraljevski korpus" u Beču, a kasnije u Zadru i Karlovcu. Sudjelovao je u vojnim pohodima na Padovu, Mantovu i Siciliju. Postupno je napredovao u službi sve do 1831. godine, kada mu je dodijeljen čin kapetana (Hauptmann). Od 1831. do 1839. godine, Mamula se istaknuo u utvrđivanju Splita, Visa i Hvara, te izgradnjom pograničnih utvrda u Tirolu, oko Comorna i u okolici Innsbrucka. Mamuli je 1841. godine dodijeljen čin majora, a 1848. čin pukovnika (Oberst). Ban Josip Jelačić ga je imenovao rukovoditeljem "Glavnog vojnog stožera Austrijskog Carstva" u Hrvatskoj, te je među inim branio granicu od Mađara. Pod zapovjedništvom podmaršala Franca Dalena fon Orlaburga sudjelovao je u ratu protiv Mađara, a u prosincu 1848. objedinio je "Štajersko-hrvatski vojni korpus" sa kojim se borio na području između Drave i Dunava. Spriječio je prodor Mađara u Slavoniju i Srem tako što je 1849. napredovao do Osijeka i Petrovaradina, zatvorivši obje tvrđave, a k tomu je odbio napade na Sremsku Kamenicu i Sremske Karlovce. Zbog tih je zasluga 1849. dobio Viteški križ Reda Marije Terezije i Viteški križ Leopoldova reda, te naslov baruna. Ruski car Nikolaj I ga je odlikovao Ordenom svete Ane II. reda. Od austrijskog cara Franje Josifa dobio je 1850. godine čin general-majora, a 1853. čin podmaršala (Feldmarschalleutnant). Car ga je 1857. godine imenovao zapovjednikom Dalmacije, 1859. namjesnikom za Dalmaciju, a 1865. mu je dodijelio čin artiljerijskog generala (Feldzeugmeister).[1][2]

1858. godine, barun Mamula je osnovao fondaciju "Dalmatinski invalidi" sa početnim kapitalom od 20.000 fiorina.[2] 1867. godine barun Mamula je dao izgraditi pravoslavnu Crkvu Sv. Georgija u Ogulinu. Zvona crkvi darovao je sam car Franjo Josif I, dok je ikonostas crkvi poklonio barun Mamula.[3] Barun Mamula je umro u Beču 12. januara 1878. godine.[1][2] Njegov direktni potomak je Bogdan Mamula, general i narodni heroj.

Činovi uredi

  •   čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1815. godine.
  •   čin Hauptmann (kapetan) dodijeljen 1831. godine.
  •   čin Major (major) dodijeljen 1841. godine.
  •   čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1848. godine.
  •   čin Generalmajor (general-major) dodijeljen 1850. godine.
  •   čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1853. godine.
  •   čin Feldzeugmeister (artiljerijski general) dodijeljen 1865. godine.

Odličja uredi

Austrijsko Carstvo uredi

Rusko Carstvo uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 HR-DAZG-846 Mamula Lazar. Državni arhiv u Zagrebu (29 oktobra 2008.). Preuzeto 11. decembra 2013.
  2. 2,0 2,1 2,2 Pavao Jerolimov (26 maja 2009.). Lazar Mamula. Zadarski list. Preuzeto 11. decembra 2013.
  3. Pravoslavna Crkva Sv. Georgija. Grad Ogulin. Preuzeto 11. decembra 2013.