Kvirinal (latinski: Collis Quirinalis, talijanski: Quirinale) je najsjeverniji od sedam rimskih brežuljaka, koji se proteže jugozapadno od Eskvilina.[1]

Kvirinal
Quirinale
Karta Sedam rimskih brežuljaka
Karta Sedam rimskih brežuljaka
Karta Sedam rimskih brežuljaka
Država  Italija
Grad Rim

Karakteristike uredi

To je uski jezičac tla dug nekih 2 km, odvojen od Viminala na jugu depresijom kojom danas ide Via Nazionale. Danas je to brežuljak visok nekih 50 / 60 metara, blagih padina koje se spuštaju prema sjeveru i sjeverozapadu do Marsovih polja i doline Tibera. Izgleda da je za Antike bio viši, njegovo izravnavanje počelo je početkom 2. vijeka kad je podignut Trajanov forum[2], a nastavilo se tokom 16 i 17. vijeka, uređenjem parkova Kvirinalske palače.[1]

 
Kvirinalska palača i istoimeni trg

Historija uredi

Ime je vjerojatno dobio po hramu boga Quirinusa koji se još od 4. vijek pne.[2] nalazi na brdu.[1] Na tom brežuljku postoje tragovi primitivnih naselja, koji se po tradiciji koju pripisuju Sabinjanima.[1]

Kvirinal za antike uredi

Kvirinal je imao veliku stratešku važnost pa je zbog tog bio čvrsto utvrđen od najstarijih vremena, tokom 4. vijeka pne. i duž Kvirinala je podignut Servijev zid pa je i on bio dio utvrđenog grada.[2]

Kvirinal se sve do vremena Servija Tulija nije ubrajao u Rim i njegov Septimontium, tad je zajedno sa Viminalom postao njegov četvrti kvart pod imenom - Colina. Za augustovskih vremena bio je dio kvarta Regio VI Alta Semita, nazvanog tako po glavnoj ulici koja je vodila po njegovom hrptu. U to vrijeme postao je jedan od najvažnijih bogataških rezidencijalnih kvartova, u kojem je pored vila bilo i dosta hramova, a velik dio zauzimale su Dioklecijanove terme.[1]

Za antike najpoznatije građevine na brdu bile su Konstantinove terme i Serapisov hram, kog je izgradio Karakala 217.[2]

Brdo je elitni rimski kvart još od republikanskih vremena, poznat kao aristokratsko naselje, što je naročito došlo do izražaja za imperijalnih vremena, kad su brojni patriciji i bogataši živjeli u njemu, među inima Tit Pomponije Atik (Ciceronov prijatelj), Gaj Fulvije Plaucijan, pjesnik Marcijal i brojni Flavijevci i Klaudijevci.[2]

 
Gravura Luigia Rossinia - Pogled na Kvirinal

Kvirinal za srednjeg vijeka uredi

Nakon Pada Rimskog Carstva nastupio je period destrukcije, kad je Kvirinal opustio. Ponovno se počeo reurbanizirati, za srednjeg vijeka kad su podizane crkve, palače i dvorci, na terenima starih ruševnih antičkih građevina, koje su korištene kao kamenolomi za gradnju novih zgrada.[2]

Krajem 15. - početkom 16. vijeka već bio urbaniziran, tad su brojni prelati i aristokrati podigli palače i vile, među njima i kardinal Oliviero Carafa, koji je na terenu današnje Kvirinalske palače podigao vilu sa vinogradom, koju je papa Grgur XIII. (1572.-85.) povećao na vlastiti trošak.[2]

Kvirinalska palača uredi

Glavni članak: Kvirinalska palača

Nakon Grgura u vilu se uselio Siksto V. (1585.-90.) koji je od 1587. pretvara u papinsku ljetnu rezidenciju, objekt iz kog je nastala današnja - Kvirinalska palača, službena rezidencija Predsjednika Republike Italije.[2]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Quirinalis Collis (engleski). Penelope. Pristupljeno 25.3. 2018. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Storia (talijanski). Palazzo del Quirinale. Pristupljeno 25.3. 2018. 

Vanjske veze uredi