Kuh-e Karkas
 Ovo je glavno značenje pojma Kuh-e Karkas. Za druga značenja, v. Kuh-e Karkas (razvrstavanje). |
Kuh-e Karkas (perz. كوه کرکس; dosl. Planina supova) je planina na sjeverozapadu Isfahanske pokrajine u Iranu. Dijelom je Centralnoiranskog masiva i nadmorska visina najvišeg vrha ovisno o izvorima iznosi od 3895 do 3910 m. Kuh-e Karkas obiluje faunom zbog čega je kroz historiju bio carskim lovištem, no danas je strogo zaštićeno područje. U podnožju ovog planinskog lanca smješteni su iranski gradovi Kašan i Natanz.
Kuh-e Karkas
(fa) كوه کرکس | |
|---|---|
 Panorama Kuh-e Karkasa | |
| Koordinate | |
| Visina | 3910 m |
| Planinski masiv | Centralnoiranski masiv |
Lokacija
| |
| Država |  Iran, Isfahanska pokrajina
|
| Najbliža mjesta | Natanz, Kašan |
Geologija
| |
| Starost | tercijar |
Karta
| |
  Kuh-e Karkas Lokacija Kuh-e Karkasa u Iranu | |
Etimologija uredi
Uvriježeno je da Kuh-e Karkas podrazumijeva planinu supova (perz. kuh ⇒ planina; karkas ⇒ sup), čemu u prilog ide da je planina zaista staništem raznih vrsta strvinara o kojima su pisali i srednjovjekovni autori. Drugi stručnjaci skloni su još starijem etimološkom podrijetlu pa oronim dovode u vezu s Kasitima, drevnim narodom koji je naseljavao Iransku visoravan sredinom 2. milenijuma pne. Naime, prema tumačenju ukrajinskog iranologa R. Ghirshmana, kar-kasi podrazumijeva grad Kasita (akad. kar ⇒ grad; kasi ⇒ Kasiti). Ovoj teoriji ide u prilog podatak da su Kasiti ostali upamćeni po naprednoj metalurgiji, dok je upravo kod Arismana u podnožju Kuh-e Karkasa pronađen jedan od najvećih i najstarijih metalurških arheoloških kompleksa.
Geografija uredi
Kuh-e Karkas smješten je u središnjem Iranu i ovisno o kontekstu može implicirati najviši planinski vrh (3910 m), planinski masiv približno određen potezom Natanz – Keše – Handžan, te 150-ak km dugačak planinski lanac koji se proteže uz Ardestan, Natanz i Kašan. Najproširenije značenje pojavljuje se u „Granicama svijeta” (arap. Ḥodūd al-ʿālam), djelu nepoznatog perzijskog autora iz 982. godine u kojem Karkas kao područje obuhvaća čak i istočna pustinjska područja Dašt-e Kavira i Luta. Planina se javlja i u drugim djelima najranijih islamskih geografa: Mukadasi ga opisuje najvišim vrhom iranskih pustinjskih krajeva, Istahri ga spominje u kontekstu pljačkaškog utočišta, a Mustavfi piše da se radi o usamljenoj planini na kojoj se gnijezde strvinari odnosno obitavaju divlje koze. Protežući se širinom od 40-ak km u smjeru sjeverozapad-jugoistok, masiv Kuh-e Karkasa odvaja dva dijela Iranske visoravni bitno različite nadmorske visine − do 1000 m s gornje odnosno iznad 2000 m s donje strane. Lanac je poprečno ispresjecan dolinama manjih rijeka među kojima se ističu Čime-Rud i Barz-Rud. Arheološki lokaliteti kod Abjane svjedoče da su ova planinska područja kontinuirano naseljena još od starog vijeka. Drugi planinski vrhovi Karkasovog masiva viši od 3000 m su Kamar-Siah (3217 m), Kašk-Hane (3330 m) i Kalabe-Šah (3412 m).
Geologija uredi
Planinski lanac Kuh-e Karkasa dijelom je prostranijeg Centralnoiranskog masiva koje se gotovo pravocrtno proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a geološki je oblikovano tijekom tercijara. Masiv sastavljen uglavnom od plutonita (diorita i granita) nadvija se nad prekambrijsko-paleozojskom podlogom koja se pruža sjeveroistočno, dok se jugozapadno proteže viši pojas metamorfnih i intruzivnih stijena iz ere mezozoika. Najrasprostranjenije metalne mineralne sirovine su bakar, olovo i cink, a rudarstvo i metalurgija sudeći prema arheološkim nalazištima iz obližnjeg Arismana bili su aktivni još početkom 4. milenijuma pne. Ležišta salitre i sumpora tijekom safavidskog razdoblja iskorištavana su u vojne svrhe odnosno za proizvodnju baruta. Suvremeni rudnici danas se nalaze uglavnom na sjeveru u okolici Kašana.
Flora i fauna uredi
Kuh-e Karkas obiluje florom i faunom, a blizina safavidske prijestolnice Isfahana učinila ga je omiljenim carskim lovištem. Životinjske vrste na njegovim obroncima uključuju zečeve, vukove, divlje koze i ovce, te 62 vrste ptica. Kuh-e Karkas danas je ekološko zaštićeno područje koje obuhvaća 92.100 ha.
Identificirane biljne vrste poredane do maksimalne nadmorske visine su:
- do 1800 m − E. stellatae, S. inflate
- do 2300 m − P. aucheri, A. scopariae
- do 2700 m − A. bracteati, E. astragaletosum, H. scarioletum, A. sieberi, C. gaubae, S. artemisietum, P. abrotanoides
- do 3000 m − S. orientalis, A. parrowiani, B. tomentelli, E. Artemisietosum, E. Medicetosum, E. phlomicetosum
- do 3100 m − A. aucheri
Povezano uredi
Literatura uredi
- (en) Bartol'd, Vasilij Vladimirovich (1937.). u: Minorsky, Vladimir Fedorovich: The Regions of the World: a Persian Geography, E. J. W. Gibb memorial series XI. London: Luzac, str. 126.-222, OCLC 46183744.
- (en) DAI (4. srpnja 2011.). Excavations in Arisman: Ancient Mining and Metallurgy in Western Central Iran. Berlin: Deutsches Archäologisches Institut.
- (en) Davoudzadeh, Monir (1997.). "Iran", u: Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore: Encyclopedia of European and Asian regional geology. London; New York: Chapman & Hall, str. 401, ISBN 9780412740404, OCLC 38157559.
- (en) Ghirshman, Roman (1954.). Iran: From the earliest times to the Islamic conquest, III. izdanje, Harmondsworth, Middlesex: Penguin Books, str. 65, OCLC 312802048.
- (en) Khajeddin, Sayed Jamaleddin; Yeganeh, Hassan (1. kolovoza 2008.). Plant communities of the Karkas Hunting-Prohibited Region, Isfahan-Iran, Plant, Soil and Environment LIV. 8. Prague: Czech Academy of Agricultural Sciences, str. 347.-358, ISSN 1214-1178, OCLC 282257753.
- (en) Le Strange, Guy (1905.). The Lands of the Eastern Caliphate: Mesopotamia, Persia, and Central Asia from the Moslem Conquest to the Time of Timur. New York: Barnes & Noble, str. 208.-209, OCLC 1044046.
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Kuh-e Karkas |