Kučevište (mak. Kučevište) je naselje u Republici Makedoniji, u severnom delu države. Kučevište je naselje u okviru opštine Čučer-Sandevo, koja obuhvata severna predgrađa Skoplja.

Kučevište
mak. Kučevište


Pogled na selo Kučevište sa crkvom Svetog Spasa

Osnovni podaci
Država  Severna Makedonija
Opština Čučer-Sandevo
Stanovništvo
Stanovništvo (2002) 1.869
Geografija
Koordinate 42°06′35″N 21°25′05″E / 42.1097°N 21.418°E / 42.1097; 21.418
Nadmorska visina 570 m
Kučevište na mapi Severne Makedonije
Kučevište
Kučevište
Kučevište (Severne Makedonije)
Ostali podaci
Poštanski kod 1011
Pozivni broj (+389) 02
Registarska oznaka SK


Koordinate: 42° 06′ 35" SGŠ, 21° 25′ 05" IGD

Kučevište ima veliki značaj za srpsku zajednicu u Republici Makedoniji, pošto Srbi čine većinu u naselju.

Prirodni uslovi uredi

Kučevište je smešteno u severnom delu Republike Makedonije. Od najbližeg grada, Skoplja, selo je udaljeno 15 kilometara severno.

Selo Kučevište se nalazi u istorijskoj oblasti Crnogorje, u južnoj podgorini Skopske Crne gore, na približno 570metara nadmorske visine. Severno od naselja izdiže se planina, a južno se pruža Skopsko polje.

Mesna klima je kontinentalna.

Stanovništvo uredi

 
Istorijska slika stanovništva iz Kuševišta

Stanovništvo Kučevišta je, po podacima koje daje Mihailo P. Ocevića, učitelj iz Banjana, 1896. godine živelo u 187 domova. [n 1] Nešto veći broj domova, 187, zabeležen je 1905. godine u izveštaju seoskog sveštenika i učitelja Stevana Popovića upravitelju srpskih osnovnih škola u Skoplju. [n 2] Broj od 193 domova daje Svetozar Tomić [n 3], nastavnik srpske gimnazije u Skoplju koji je 1904-1905. vršio etnografska istraživanja u Skopskoj Crnoj Gori. Broj stanovnika sela Kučevišta Tomić je dobio tako što je broj domova množio sa 9, što je po njegovoj računici bio prosečan broj stanovnika po kući. Po tom proračunu selo je 1905. imalo 1737 stanovnika. Prema podacima sekretara bugarske egzarhije Dimitrija Miševa u selu je 1903.[n 4] živelo 1440 stanovnika i to, po njegovom iskazu, Bugara patrijaršista-srbomana. [n 5] Razlika u broju domova i broju kuća verovatno ima koren u pečalbarstvu stanovništva i deljenju kućnih zadruga, pošto doseljavanja u ovo selo u periodu 1896-1905. nije bilo. Na kraju 19. i početkom 20. veka u Kučevištu je po tome živelo između 1.440 i 1.737 stanovnika.

Kučevište je prema poslednjem popisu iz 2002. godine imalo 3.167 stanovnika. Većinsko stanovništvo u naselju su Srbi (52%), a manjina su etnički Makedonci (46%).

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje.

Poreklo stanovništva po rodovima uredi

  • Bojćićevci (11 k., Sv. Nikola) zovu se i Popovići, starinci.
  • Crničani (10 k., Sv. Arhanđeo), starinci.
  • Belinci (9 k., Mitrovdan), nekada su živeli na selištu Ginovce u dolini Belinske reke na planini.
  • Komnenovi (30 k., Sv. Đorđija), dosөljeni iz Mijaka u okolini Vitine. U susөdnom Pobužju srodnici su im Đakovci (11 k).
  • Rajčini (7 k) i Šegmonovi (6 k), slave Sv. Nikolu. Oba roda su doseljena iz Bresta na planini Crnoj Gori.
  • Rajovi ili Rajevići (10 k., Sv. Đorđija), doseljeni iz Šašara u okolini Vitine.
  • Nedelčini (8 k., Sv. Đorđija), doseljeni iz Požaranja u okolini Vitine.
  • Ninići ili Ninćevi (13 k., Mitrovdan), dosөljeni iz Nikovca u okolini Kačanika. Od ovog roda poticao je poznati Atanasije Petrović, prota kumanovski. Autor je knjige „Narodni zivot i običaji u Skopskoj Crnoj gori“ (Beograd 1907.). Jedan starac iz Ljubanca govoreći o A. Petroviću rekao je: „Od Srbija do Solun nemalo poumen čovek od nego“. Njega su u Prvom svetskom ratu ubili Bugari u Surdulici. Njegov sin Lj. Petrović, po Drugom svetskom ratu bio je direktor jedne skopske gimnazije.
  • Slavkovi (7 k., Sv. Đorđija), doseljeni iz Gornjeg Slavkovca koje leži na planini Žegovac, severoistočno od Uroševca.
  • Karovčevi (10 k., Sv. Petka), doseljeni iz Bošnjana, sada pustog selišta u Skopskom Polju. Iz ovog roda ubijen je oko 1870. g. istaknuti predak, koji je sarađivaop sa tada ubijenim Sokolom Rajenim iz susednog sela Ljubanca.
  • Čakalovi (7 k) i Koljevi (3 k), slave Sv. Petku. I oni su doseljeni iz pomenutog Bošnjana.
  • Pigulovi (7 k., Sv. Nikola), doseljeni iz nekog sela u Skopskoj Blatiji.
  • Džajkovi (3 k., Sv. Đorđija), potiču od domazeta doseljenog iz Ljubanca. Imaju iseljenike u skopskom selu Radišanu. Od roda Džajkovi poticao je jedan sveštenik u skopskom selu Bulačanu.

Rodovi nepoznatog porekla:

  • Neškovi (36 k., Sv. Arhanđeo), najveći seoski rod. Jedna njihova grana nosi ime Žabovci, Dumanovi, Crvovi i Makaljovi.
  • Gurmešovi (15 k) i Šijakovi (5 k), slave Mitrovdan). Pojedine grane prvog roda u selu nose ova imena Agovi i Šutakovci.
  • Pirkovi (16 k), Putevi (2 k), Emširovi (2 k) i Salčovi (1 k), slave Sv. Petku.
  • Markovi (10 k), Maznevci (4 k), i Veljovi (1 k), slave Sv. Nikolu.
  • Vidini (9 k), Kirandžići (7 k), Usovci (5 k) i Čekovi (4 k), slave Sv. Đorđija. Vidini tako se zovu po nekoj baba Vidi.
  • Duranci (4 k), slave Malu Gospođu.
  • Tenovi (2 k), Mitrovdan. Imaju iseljenika u skopskim selima Radišanu i Butelju.

Iseljenici:

Iz Kučevišta zna se za relativno mali broj iseljenika. Svi potiču iz novijeg doba: otišli su iza prvog i Drugog svetskog rata (većim delom). Najviše iseljenika ima u dva sela Skopskog polja - Bošnjanu (25 k) i Radišanu (10 k), zatim u Bardovcu (2 k), Skoplju (oko 10 k) i u Dračevu kraj Skoplja - Popovići (2 k). Nešto iseljenika ima i u Srbiji - Beogradu (3 k), Crepaji (3 k) i Kačarevu (3 k) u Banatu. - Rod Vujovi (1 k) u Gornjanu potiče od domazeta doseljenog iz Kučevišta.

Znamenitosti naselja uredi

U selu se nalazi jedan manastir i nekoliko crkava:

Ličnosti uredi

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. Vladimir Stojančević, Dva popisa Skopske Crne Gore i Poreča pred kraj turske vlasti, arhivska građa, Vardarski zbornik 6, Beograd 2008, 237-239.
  2. Mile Stanić, Građa o srpskim školama na području skopskog konzulata 1905. godine, Beograd 1997, 83-84.
  3. S. Tomić, Skopska Crna Gora, Srpski etnografski zbornik 6, naselja srpskih zemalja 3, 510.
  4. Mišev u svom delu po svoj prilici daje podatke iz 1903. pošto sela koja su prišla srpskoj skopskoj mitropoliji 1904. godine ne navodi kao „srbomanska“.
  5. Brancoff, D.M. La Macedoine et sa Population Chretienne, Paris, 1905, rp. 114-115.

Literatura uredi

  1. S. Tomić, Skopska Crna Gora, Srpski etnografski zbornik 6, naselja srpskih zemalja 3, 503-504.

Spoljašnje veze uredi