Kreofil sa Samosa

Kreofil sa Samosa (starogrčki: Κρεώφυλος ὁ Σάμιος) bio je jedan od najstarijih starogrčkih epskih pesnika, koga antička tradicija dovodi u neposrednu vezu s Homerom, smatrajući ga Homerovim prijateljem, a ponekad čak i zetom (mužem njegove kćeri).[1][2][3][4][5][6] Prema antičkoj tradiciji, Kreofil je ugostio Homera u svojoj kući, a poreklom je bio s ostrva Hiosa, premda neki izvori smatraju da je rođen na Samosu ili Iosu.[7] Prema nekim izvorima, Homer je Kreofilu ispričao povest o zauzeću grada Ehalije, bilo u znak zahvalnosti za njegovo gostoprimstvo, bilo u vidu miraza uz ruku svoje kćeri, a Kreofil je tu pripovest zapisao, i tako je nastalo spev Zauzeće Ehalije.[6][3] Na osnovu te antičke predaje može se postaviti teza da je Kreofil bio jedan od najranijih "Homerida" (Homeridae), tj. pesnika koji su tvrdili da potiču od Homera ili na neki način nastavljaju njegovu pesničku tradiciju,[8] te da je predstavljao prvu sponu koja je samoga Homera povezivala s kasnijom povešću homerskih pesama; naime, Kreofil je čuvao i naučavao homerske pesme i predao ih svom potomstvu, od koga ih je navodno primio i legendarni spartanski zakonodavac Likurg.[7][9]

Pesma Zauzeće Ehalije (Οἰχαλία), koja se pripisivala Kreofilu, opisivala je kako se Herakle nadmetao s Euritom kako bi dobio ruku njegove kćeri Jole, kako ga je Eurit prevario i napokon kako je Herakle zarad osvete zauzeo i razorio celu Ehaliju. Ta se pesma često spominje u antičkim izvorima, ali je od nje sačuvan samo jedan jedini stih.[10] Pausanija spominje Kreofilovu pesmu pod naslovom Herakleja (Ἡρακλεία),[11] no tu se bez sumnje radi samo o drugom imenu istog epa.[7] Prema jednom antičkom izvoru, epičar Panijasis iz Halikarnasa (5. vek pne.) "ukrao" je tu pesmu od Kreofila i objavio je pod svojim imenom. Međutim, ta je priča najverovatnije samo govorila o tome da se Panijasis u svojoj pesmi Herakleja, koja je opevala Heraklov život, ugledao na Kreofilov spev.[12]

Reference uredi

  1. Platon, Država, 600b.
  2. Kalimah, Epigrami, 7.
  3. 3,0 3,1 Strabon, Geografija, XIV, 1, 18.
  4. Sekst Empirik, Protiv matematičara, 48.
  5. Evstatije Solunski uz Ilijada, II, 730.
  6. 6,0 6,1 Suda, s.v. Κρεώφυλος.[mrtav link]
  7. 7,0 7,1 7,2 William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. "Creophylus".
  8. Moses I. Finley, The World Of Odysseus, 1976, str. 39.
  9. Plutarh, Likurg, 4, 4.
  10. Timothy Gantz, Mythes de la Grèce archaïque, Belin, 2004, str. 768 (original: Early Greek Myth, Johns Hopkins University Press, 1993, 2 vol.).
  11. Pausanija, Opis Helade, IV, 2, 3.
  12. West, Martin L. Greek Epic Fragments. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press, 2003, str. 172-177.