Kosovski vilajet

Kosovski vilajet (tur. Kosova Vilayeti) je bila provincija Otomanskog carstva, čija je teritorija znatno veća od teritorije današnjeg Kosova.

Kosovski vilajet, 1875-1878.
Kosovski vilajet, 1881-1912.

Obuhvatao je celo današnje Kosovo i oblast Sandžaka (jugozapadni deo Srbije i severoistočni deo Crne Gore), severozapadni deo Makedonije i severni deo Albanije. Sedište Kosovskog vilajeta bilo je u Skoplju. Krajem 19. i početkom 20. veka, Kosovski vilajet je bio središte albanskog narodnog preporoda.

Historija uredi

Deo serijala članaka
Historija Kosova

 

Rana istorija
Dardanija · Rimsko carstvo

Srednji vek
Vizantijsko carstvo
Bugarsko carstvo
Srednjovekovna Srbija
Kosovska bitka

Otomanski period
Rumelijski ejalet
Kosovski vilajet
Prizrenska liga

Dvadeseti vek
Prvi balkanski rat
Kraljevina Srbija
Kraljevina Jugoslavija
AP Kosovo i Metohija
SAP Kosovo
AP Kosovo i Metohija

Savremeni period
Kosovski rat
Administracija UN
Proglašenje nezavisnosti

pogledaj  razgovor  uredi

Kosovski vilajet je osnovan odvajanjem od Rumelije, obuhvatajući Prizrenski i Vučitrnski sandžak, kao deo administrativnih reformi Otomanskog carstva iz 1864. godine. Ime je dobio po oblasti Kosova, koja je bila u središtu vilajeta.

Nakon Berlinskog kongresa, koji je usledio kao posledica Rusko-Turskog rata 1877-1878, granice vilajeta su se promenile, i delovi Kosovskog vilajeta pripojeni Manastirskom pašaluku i Salonika pašaluku. 1878. godine, Novopazarski sandžak (deo Kosovskog vilajeta) preuzimaju Austro-Ugari u skladu sa Berlinskim sporazumom, i do 1908. ostaje u njihovoj vlasti.

Od 1905. do 1912. godine Albanci dižu niz ustanaka, u cilju sticanja kulturne, ekonomske i političke autonomije. Turci su oružane pobune kosovskih Albanaca gušili u krvi. Početkom 1912. dolazi do velikog albanskog ustanka na području Drenice, Peći, Đakovice, i severne Albanije. Vođe ustanika su bili Isa Boljetinac, Hasan Priština, Bajram Curi i drugi. Ustanici su tražili ustanovljenje autonomne Albanije, povlačenje turskih činovnika i uvođenje albanskog jezika kao službenog. Ustanici su odmah zauzeli mnoge gradove, uključujući Đakovicu, Mitrovicu, Vučitrn, Prištinu i Skopje, da bi ubrzo potom stekli kontrolu nad čitavim Kosovskim vilaletom.[1] Nakon što su albanski ustanici stigli do Soluna, nova vlada je bila prinuđena da prihvati sve njihove zahteve. Susedi su ovo doživeli kao stvaranje "Velike Albanije", jer stanovnici ovih oblasti nisu bili samo Albanci. To je ugrozilo interese susednih država, pa one ubrzo kreću u rat protiv Turske.[2]

Kao rezultat Prvog balkanskog rata 1912. godine, vilajet je podeljen između Srbije, Crne Gore, Bugarske i Albanije.

Demografija uredi

Prema poslednjim službenim statistikama iz 1912. godine, većinu Kosovskog vilajeta su činili Albanci, zatim Bugari, Srbi, i ostali.

Zvanične statistike Kosovskog vilajeta iz 1912[3]
Etnicitet Broj
Albanci muslimani 418,000
Bugari hrišćani 250,000
Srbi pravoslavci 113,000
Mešano stanovništvo 22,000
Bugari muslimani 14,000
Turci muslimani 9,000
Vlasi pravoslavci 900
Grci pravoslavci 200
Ukupno 827,100

Istorijski institut u Prištini, pozivajući se na turske statistike iz 1911. godine, navodi poprilično drukčije podatke, odnosno da je u Kosovskom vilajetu živelo 912.902 stanovnika od čega [4][5]:

Administrativna podela uredi

Sandžaci Kosovskog vilajeta:

U Prizrenu i Mitrovici postojali su ruski i austrijski konzuli. U Mitrovici je bazirana bila jedna turska divizija, a u Prištini se nalazilo sedište načelnika okruga — mutesarifa i muftije — verskog poglavara za Kosovski vilajet. Pojedinim srezovima, odnosno kazama, upravljali su kajmakami. To praktično znači da se vlast vilajetska nalazila u rukama dva čoveka — valije u Skoplju i mutesarifa u Prištini.[6]

Upravitelji uredi

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima (str. 47)
  2. Izveštaj Međunarodne komisije (str. 47)
  3. Published on December 21, 1912 - view the table of Vilajet Kossowo: Skynet GodsdBalkan Arhivirano 2012-08-31 na Wayback Machine-u
  4. „Isterivanja Albanaca i kolonizacija Kosova II (Istorijski institut u Prištini)”. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-31. Pristupljeno 2011-09-14. 
  5. ASHRSH, fund MKK. D-7, doc. 707936. Turkish statistics of 1911.
  6. [1]

Literatura uredi

  • Osnivanje srpskog konzulata u Prištini, iz knjige Branka Peruničića - Pisma srpskih konzula iz Prištine 1890-1900 [2]

Eksterni linkovi uredi