Korekiyo Takahashi

Ovo je japansko ime; porodično ime je Takahashi.

Vikont Takahashi Korekiyo (高橋 是清? 27. jul 1854 – 26. februar 1936) bio je japanski političar koji je od 1921. do 1922. te nakratko 1932. godine vršio dužnost premijera Japana, iako je daleko poznatiji po svom djelovanju kao ministar financija i guverner japanske centralne banke.

Takahashi Korekiyo
高橋 是清
11. premijer Japana
Na položaju
15. maj 1932 – 26. maj 1932
v.d.
MonarhShōwa
PrethodiInukai Tsuyoshi
SlijediSaitō Makoto
Na položaju
13. novembar 1921 – 12. jun 1922
MonarhTaishō
Hirohito (regent)
PrethodiUchida Kōsai (v.d.)
SlijediKatō Tomosaburō
Lični detalji
Rođenje(1854-07-27)27. 7. 1854.
Edo, Japan
Smrt26. 2. 1936. (dob: 81)
Tokyo, Japan
PočivališteGroblje Tama Reien, Fuchū, Tokyo
Politička strankaRikken Seiyūkai
Religijaprotestant
Potpis

Rođen je za vrijeme Tokugawinog šogunata kao nezakonito dijete dvorskog slikara u Edou, a potom ga je usvojio samuraj Takahashi Kakuji po kome će dobiti ime. Obrazovao se u školi američkog protestantskog misionara Jamesa Hepburna (današnji Univerzitet Meiji Gakuin) te kao mladić neko vrijeme proveo u SAD obavljajući fizičke poslove. Tamošnja iskustva su mu vrlo dobro došla, jer je po povratku u domovinu postao nastavnik engleskog jezika, a potom činovnik u Ministarstvu obrazovanja, iz koga se prebacio u Ministarstvo financija. 1892. je postao činovnik japanske centralne banke, a 1898. godine njen potpredsjednik. Na tom se mjestu istakao za vrijeme Rusko-japanskog rata, kada je od stranih, prije svega američkih, kreditora, uspio ishoditi zajmove bez kojih Japan ne bi moago uspješno završiti rat. Od 1911. do 1913. je služio kao predsjednik Centralne banke.

Potom je dva navrata - 1913. i 1918. godine - postavljen za ministra financija. Godine 1913. se priključio konzervativnoj stranci Rikken Seiyūkai u kojoj će ostati do 1925. godine.

Služio je kao ministar financija u četiri kabineta - Tanake Giichija (1927-1929), Inukaija Tsuyoshija (1931-1932), Saita Maokta (1932 - 1934) i Oide Keisukea (1934 - 1936). Posljednja tri je obilježila Velika ekonomska kriza koja je izuzetno teško pogodila Japan. Takahashi joj se odlučio suprotstaviti kroz radikalne mjere, koje su uključivale napuštanje zlatnog standarda, ekspanzionističku monetarnu politiku, ali i rezanje državnih troškova, uključujući one za vojsku. Potonje je izazvalo izuzetno nezadovoljstvo u vojnim krugovima, a posebno među radikalnim ultranacionalističkim oficirima. Oni su ga ubili za vrijeme neuspjelog puča početkom 1936. godine.

Vanjske veze uredi