Koš (košara, košarica, korpa, sepet) je rešetkasta posuda izrađena preplitanjem fleksibilnih biljnih vlakana, kao što su vrbove grančice, trave, sitovi i bambusi, ili od traka plastike i drugih sintetičkih materijala.[1] Zanat za izradu koševa naziva se košaraštvo.[2] Osnovni oblik imenice je "koš" i od njega potječu drugi nazivi (i u drugim oblastima). U srpskohrvatskom jeziku najčešće korišteni oblik je košara.

Koš
Razni tipovi košara
Razni tipovi košara
Razni tipovi košara

Historija uredi

 
Koš ispleten od pruća vrbe.

Najstarije dosad pronađene košare su iz neolita, a pronađene su u Egiptu, Peruu i južnoj Španjolskoj.[1]

Materijal uredi

Zavisno od podneblja, materijal za izradu je vrlo različit: šiblje, rogoz, slama, trava, trska, bambus, ratan, palme itd. U novije vrijeme košare se izrađuju od žice i plastike.

Na području Hrvatske najčešće korišteni materijal za izradu većih koševa su šibe od pletarske vrbe, lijeske i od vinove loze, te slama i rogoz za manje košare i košarice.

Vrste uredi

 
Tehnika pletenja s kosturom.

Košara, košarica, koška, korpa i sepet su inačice i/ili drugi nazivi za koš, zavisno od veličine i područja na kome se proizvode i koriste.

  • Koš je obično većih dimenzija, izrađen od debljih šiba vrbe, lijeske ili vinove loze. Služi kod branja, za nošenje i čuvanje raznih poljoprivrednih i drugih proizvoda (kukuruza, krumpira, grožđa, jabuka, šljiva, ogrijevnog drva...)
  • Košara je najčešće korišteni sinonim za koš, ali se u stvari košara i koš razlikuju po veličini i materijalu za izradu. Materijal za izradu košara je raznovrstan, zavisno od namjene. Tako se u poljoprivredi koriste naprijed nabrojani prirodni materijali, pleteni na tradicionalan način. Ponegdje u kućanstvima i uredima za odlaganje otpada još uvijek se koriste tradicionalne košare, ali su većim dijelom, kao i na drugim mjestima (javne površine, trgovine, bolnice, restorani itd.), zamijenjene praktičnijim materijalima - plastikom, žicom ili metalnom mrežom.
    Iznimno, košare mogu biti i većih dimenzija, kao što je na primjer košara ("gondola") kod zračnih balona.
  • Košarica je manja košara, izrađena od tanjih materijala (tanje vrbove šibe, slame, trave, rogozine). Služi za spremanje ili nošenje manjih ili osjetljivih proizvoda (jaja, gljiva, kruha), a često se koristi i kao ukrasni predmet.
  • Koška[3] je vrsta košare s podlogom od drveta i jednom ravnom stranom. Naziv se koristi u nekim područjima Hrvatske (Pokuplje, Hrvatsko zagorje, Podravina).
  • Korpa[4][5] je sinonim za košaru. Naziv potječe od njemačke riječi korb, odnosno latinske corbis. Deminutiv je "korpica".
  • Sepet (sepetka) je regionalni naziv za košaru, porijeklom iz turskog jezika.

Izrada uredi

Glavni članak: Košaraštvo
 
Tehnika spiralnog pletenja.

Načelno se primijenjuju dvije tehnike pletenja, ovisno o korištenom materijalu i veličini predmeta:

  • Pletenje s kosturom primijenjuje se pri korištenju šiba: oko kostura, koji čine zrakasto raspoređene i ukrižene deblje šibe, prepleću se tanje elastične šibe. Ovom tehnikom pletu se koševi, košare, te predmeti koji nisu koševi (demižoni, kolijevke i drugi namještaj).
  • Spiralno pletenje primijenjuje se pri radu s tanjim i elastičnim materijalima: strukovi slame (obično ražene) slažu se i spiralno upliću. Ovom tehnikom izrađuju se manje košare i košarice, te razni ukrasni predmeti.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Basketry (engleski). Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 7. 11. 2019. 
  2. "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, svezak 6, str. 189, Zagreb, 2004. ISBN 953-6036-36-3
  3. "Sjetom starih zanata", odjeljak "Pletarstvo i košaraštvo" na web stranici "Šokački portal", [mrtav link]
  4. Bratoljub Klaić, "Rječnik stranih riječi", str. 743, Nakladni zavod MH, Zagreb 1984.
  5. "Leksikon Minerva", stupac 729, Minerva nakladna knjižara, Zagreb 1936.

Vanjske veze uredi