Klardžeti (gruzijski: კლარჯეთი Šablon:IPA-ka) je bila pokrajina antičke i srednjovjekovne Gruzije, a čije područje odgovara dijelu današnje provincije Artvin u sjeveroistočnoj Turskoj. Klardžeti, susjedna provincija Tao i još nekoliko manjih područja su činile veću regiju za zajedničkom historijom i kulturom, a koja se tradicionalno naziva Tao-Klardžeti.

Tao–Klardžeti u 10. vijeku

Rana historija uredi

Klardžeti, kroz koju je prolazila rijeka Chorokhi (Çoruh), prostirala se od gorja Arsiani prema zapadu sve do obale Crnog mora, a središte joj je bilo utvrđeni trgovački grad Artanuji (današnji Ardanuç). Na sjeveru se graničila sa Shavshetijem i Nigalijem te sa Taom na jugu. Otprilike odgovara Holarzeni (starogrčki: Χολαρζηνή, Καταρζηνή) iz klasičnih antičih izvora i vjerojatno Kaţarzi ili Quturzi iz ranijih urartijanskih zapisa.[1]

Klardžeti je bila jedna od provincija na krajnjem jugozapadu kraljevstva Kartli, grčko-rimskim piscima poznatog kao Iberija, nastalog na Kavkazu u 3. vijeku pne. i kojim je —prema srednjovjekovnim gruzijskim kronikama— vladala dinastija Farnabazida. Od 2. vijeka pne. do 3. vijeka n.e. je Kladržeti kao i susjedne zemlje bio predmetom sukoba između kraljevstva Iberija i Armenije (Armenci su Klardžeti nazivali Kļarjk'), te prelazio iz vlasti jedne države u drugu.[2] Kada je 370-ih Iberija podijeljenja između Rima i sasanidske Perzije, Klardžeti je pao pod rimsku vlast, iako se ne zna da li kao provincija ili vazalna država. Brak hosroidskog kralja Vahtanga I od Iberije za rimsku princezu Helenu je po svemu sudeći omogući Iberijcima da ponovno dobiju vlast nad provincijom oko 485. Otada je Klardžeti bio pod vlašću Vahtanogovih mlađih sinova i njegovih romanofilskih potomaka iz kuće koji su stvorili dinastiju Guaramida. Oni su vladali Klardžetijem i Javakhetiem do oko 786. godine, kada su guaramidske zemlje pale pod vlast njihovih pobunjenih rođaka iz porodice Bagrationi (Bagratida).[3]

Bagratidska vlast uredi

 
Manastir Khandzta, danas u ruševinama

Pod vlašću dinastije Bagrationi je nastao period ekonomskog prosperiteta i kulturne obnove. Porezi prikupljeni u Artanujiju su značajno uticali na uspon vlasti Bagrationija. Nakon što je opustošen u arapskoj invaziji, Klardžeti je ponovno nastanjen i postao važno središte kršćanske kulture i i zbog velikog monastičkog pokreta koji je vodio gruzijski redovnik Gregorije od Khandzte (759 – 861).[4]

Oko 870. Klardžeti je postao nasljedno leno jedno od tri glavna ogranka gruzijskih vladara iz dinastije Bagrationi. Ovu lozu —poznata u srednjovjekovnim gruzijskim zapisima kao Suvereni Klardžetija (კლარჯნი ხელმწიფენი, klarjni khelmts'ip'eni)—je konačno godine 1010. svrgnuo njihov rođak Bagrat III, prvi kralj ujedinjene Gruzije. Klardžeti se nikada nije oporavio od serije seldžučkih napada krajem 11. vijeka, a nastavio je propadatgi i zbog mongolskih i Timurovih invazija u 13. i 14. vijeku. Nakon što je Kraljevina Gruzija podijeljena u 15. vijeku, Klardžeti je došao pod vlast prinčeva od Meskhetija koji su ga izgubili zbog osmanskog osvajanja 1551.

Izvori uredi

  1. Toumanoff, Cyril (1967). Studies in Christian Caucasian History, p. 442. Georgetown University Press.
  2. Redgate, Anne Elizabeth (2000),The Armenians, pp. 73, 79, 101. Wiley-Blackwell, ISBN 0-631-22037-2
  3. Suny, Ronald Grigor (1994), The Making of the Georgian Nation, pp. 25, 29. Indiana University Press, ISBN 0-253-20915-3
  4. Rapp, Stephen H. (2003), Studies in Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts, passim. Peeters Publishers, ISBN 90-429-1318-5