Kinetohor ili kinetohora je parna proteinska struktura u predelu centromere hromozoma. Za njega se vezuju niti deobnog vretena pa je svaki hromozom u metafazi mitoze povezan za oba pola ćelije.

Mikrotubuli deobnog vretena (zeleno), hromozomi (plavo), kinetohori (crveno)

Hemijski sastav kinetohora nije sasvim tačno utvrđen mada se sigurno zna da sadrži bazne proteine. Za njega se pod uglom od 90° vezuje od 4 do 40 mikrotubula (grade niti deobnog vretena) što zavisi od veličine samog kinetohora. Pojedine mikrotubule prodiru čak do hromatinskog materijala.

Vrste uredi

Uočen je elektronskim mikroskopom i različito je građen u hromozomima različitih organizama:

  • kod viših biljaka je loptastog oblika
  • kod čoveka, različitih životinja i nižih biljaka je troslojan (trilaminaran).

Trilaminarni kinetohor se sastoji od tri dela:

  • deo za koji su pričvršćene niti deobnog vretena i on je najgušći
  • srednji deo koji je bleđi
  • unutrašnji, gušći deo koji naleže na hromatin.

Literatura uredi

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

Vanjski linkovi uredi