Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu

Katedrala sv. Sarkisa (perz. کلیسای سرکیس مقدس, arm. Սուրբ Սարգիս մայր տաճար) je katedrala Armenske apostolske Crkve u glavnom iranskom gradu Teheranu.

Katedrala sv. Sarkisa
{{{opis_slike}}}
Lokacija Avenija Karim-han
Behdžat-Abad
6. kotar
Teheran
Teheranska pokrajina
 Iran
Koordinate 35°42′54″N51°24′54″E
Arhitekt Mirza Kutček
Godine izgradnje 1964.
Godina završetka 1970.
Renoviran 2000.
Religija Armenska apostolska Crkva
Fasada mramor
Dimenzije 38 x 20 m

Lokacija uredi

Katedrala je smještena u 6. kotaru u centru grada, jugoistočno od križanja avenije Karim-hana i Nedžatolahijeve ulice. Istočno od katedrale nalazi se zgrada iranskog Državnog zavoda za edukacijsko testiranje (NOET), poznata po velikim muralima Homeinija i antiameričkim parolama. Sjeverno od katedrale, preko puta avenije Karim-hana, nalaze se istočni i zapadni Park Djevice Marije s fontanama, dječjim igralištem, te muralom i skulpturom Marije i Isusa. Dvije lokacije religijskog karaktera preko avenije su povezane pješačkim mostom.

Historija uredi

Godine 1945. lokalna armenska zajednica na trenutnoj lokaciji katedrale izgradila je malu crkvu, a ideja o gradnji velike katedrale pojavila se 1961. kada je imućni dobrotvor Markar Sarkisijan zamoljen da financira gradnju u čast svoje preminule žene. Pregovori su vođeni mjesecima i Sarkisijan je u međuvremenu umro, nakon čega je zajednica nastavila surađivati s njegovim sinovima Gurgenom i Vasgenom. Izgradnja je započela 1964. i trajala je punih šest godina. Uz prigodne svečanosti otvorena je 1970., a bitno je nadograđena i renovirana 2000. godine. Katedralu koristi Armenska apostolska Crkva čija zajednica obuhvaća više desetaka tisuća teheranskih Armenaca. Prilikom proslava Božića i Uskrsa oko građevine se skuplja velik broj vjernika zbog čega se na lokalnim cestama (uključujući aveniju) promet privremeno obustavlja.

Arhitektura uredi

Građevina ima kapacitet za 750 vjernika, tlocrtnih je dimenzija 38 x 20 m i visine od oko 30 m. Najveća je među 37 crkava u Teheranu, ujedno i u Iranu, te među najvećima u Jugozapadnoj Aziji. Glavni projektant katedrale je iransko-armenski arhitekt Mirza Kutček. Os trobrodne katedrale proteže se u smjeru istok-zapad, portal se nalazi na zapadnoj strani, a apsida s oltarom na istočnoj. Sukladno tradicionalnoj armenskoj arhitekturi, glavni zvonik nalazi se po sredini osi i ima bazu u obliku okrnjene kocke koja prelazi u cilindrični tambur, potom u poligonalni s prozorima, te konačno rebrastu piramidu s heksadekagonalnom bazom. Okrunjen je konusnim vrhom nad kojim se nalazi veliki križ. Na sličan način oblikovana su i dva sporedna zvonika na pročelju čija kvadratična baza prelazi u oktogonalne piramide. Fasada objekta izrađena je od bijelog mramora. Unutrašnjost katedrale oslikao je Avedik Ajvazijan prema uzoru na Michelangelovu Baziliku sv. Petra u Vatikanu i prikazuje Ivanovo krštenje odnosno Isusovo uzašašće u nebo, a prozori su oslikani tradicionalnim motivima iz armenske historije. U njenom dvorištu nalazi se i spomenik žrtvama Armenskog genocida iz 15. 4. 1915. godine.

Galerija uredi

Povezano uredi

Izvori uredi

Vanjske veze uredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Katedrala sv. Sarkisa u Teheranu