Katalog brodova

Katalog brodova (starogrčki: νεῶν κατάλογος, neōn katalogos) naziv je jednog odeljka u drugom pevanju Homerove Ilijade (stihovi II, 494–759), u kojem su popisani odredi ahejske vojske koja se okupila u Aulidi spremajući se da isplovi prema Troji.[1] U tom su popisu navedena imena vođa svakog odreda, zatim imena gradova iz kojih dolaze vojnici, ponekad uz neki opisni epitet koji dopunjuje stih ili povezuje ime vođe, njegovo poreklo i mesto rođenja, kao i broj lađa kojima je svaki odred krenuo u trojanski rat, čime se uvodi dodatni kriterij značaja svakog kontingenta, odnosno grada iz koga potiče. Ovom popisu sledi sličan, premda kraći, katalog Trojanaca i njihovih saveznika (stihovi II, 816–877).[2] Sličan katalog grčkih snaga nalazi se i u Pseudo-Apolodorovoj Biblioteci, koji se ne poklapa u svemu Homerovim popisom.[3]

Historijska pozadina uredi

 
Mapa homerske Grčke

U okviru drugog pevanja Ilijade popis ahejskih brodova nalazi se između dve invokacije. Temeljna pitanja koja se u vezi s ovim katalogom postavljaju još od antike, npr. kod Herodota, tiču se toga koliko je on historijski pouzdan, da li ga je sastavio sam Homer, u kojem stupnju odslikava neko svedočanstvo ili predanje iz vremena pre Homera, koje je delimično možda preživelo iz mikenskog doba, odnosno da li se radi o razvoju do kojeg je došlo nakon Homera.[4] Wilhelm Dörpfeld primećuje da Odisejevo kraljevstvo u Odiseji uključuje Itaku, Samu, Dulihij i Zakint, ali da se u katalogu brodova navodi drugačiji popis zemalja, koji i dalje uključuje Itaku, Samu i Zakint, ali i Neriton, Krokileju i Egilip. Posebna rasprava o Homerovom identitetu i autorstvu Ilijade i Odiseje obično se naziva homerskim pitanjem.

Pre polovine 20. veka u naci je bilo prihvaćeno mišljenje da katalog brodova nije napisao autor Ilijade,[5] premda je svakako uloženo mnogo truda da on dosegne umetničku vrednost,[6] kao i to da sadržaj tog odeljka u osnovi potiče iz mikenskog ili submikenskog razdoblja, a da postoje nedoumice o tome koliko interpolacija u tekstu potiče iz kasnijeg perioda.

Ako se uzme da katalog predstavlja tačan opis stanja, onda on predstavlja jedan od retkih uvida u geopolitičku situaciju u Grčkoj tokom kasnog bronzanog doba i u 8. veku pne. Nakon što je Milman Parry postavio teoriju o homerskoj usmenoj poeziji, mnogi filolozi, kao što je Denys Page, izneli su tezu da katalog brodova predstavlja predanje iz vremena pre Homera koje je Homer inkorporirao u svoju pesmu.[7] Neki, pak, smatraju da formule kojima se opisuju mesta datiraju još iz vremena trojanskog rata, koji se, prema predanju, vodio polovinom 13. veka pne., ili čak i iz još ranijeg razdoblja. Drugi misle da se sadržina kataloga temelju doba u kojem je živeo sam Homer i da predstavlja anahroni pokušaj da se savremene informacije prenesu na situaciju od pre pet stoleća.

Ova različita viđenja pokušava da izmiri teorija koja kaže da je katalog nastao i vremenom se širio tokom usmene predaje pesme te da odslikava postepeno uključivanje gradova iz kojih su poticali razni pojedini pevači koji su izvodili tu pesmu. Edzard Visser zaključuje da se katalog može uporediti s ostatkom Ilijade po tehnici improvizacije stihova, da je poredak imena značajan i da geografski epiteti ukazuju na stvarno geografsko znanje. Visser smatra da je to znanje preneto mitovima o herojima, čiji elementi uvode svaku poseban geografski lokalitet.[8] Minton smešta katalog brodova među slična "nabrajanja" kod Homera i Hesioda i iznosi tezu da je njiha funkcija bila delom i to da impresionira publiku pevačevim dobrim pamćenjem.[9]

Najupečatljivija odlika geografije u katalogu sastoji se u tome što taj prikaz ne odslikava Grčku gvozdenog, Homerovog doba. Do tada su Dorani naselili zapadnu Grčku, Peloponez i Krit, dok su obale Jonije bile gusto naseljene ljudima koji su tvrdili da potiču od porodica koje su nekada nastanjivale one oblasti Grčke koje su tada već bile dorske. Ceo severozapadni deo Grčke u katalogu se ne spominje, a upravo se za tamošnje narode (Epirane, Makedonce, Tesalce i druge) smatralo da su dorskoga porekla. Umesto toga, katalog daje sliku jednog labavog saveza gradova-država, većinom u kopnenoj Grčkoj, kojima vladaju nasledne porodice pod vrhovnim vodstvom mikenskog kralja (ἄναξ). Dorana i Jonjana u popisu gotovo da uopšte nema. Takva situacija najverovatnije odslikava stanje iz kasnog bronzanog doba.

Popis uredi

Katalog brodova u Ilijadi' sadrži 29 vojnih odreda, koje predvodi ukupno 46 vođa, a svi su se okupili na 1.186 brodova.[10] Ako se za meru uzme 120 ljudi po jednom brodu, dolazi se do brojke od ukupno 142.320 ljudi koji su doplovili do Troade. Svi su oni označeni različitim etnonimima i poticali su iz 164 različita mesta označenih posebnim toponimima. Većina je ovih mesta identifikovana i uglavnom su bila naseljena tokom kasnog bronzanog doba. Za celu vojsku koriste se izrazi "Danajci", "Argivci" i Ahejci. Pseudo-Apolodor, pak, u svojoj Biblioteci donosi popis od 30 vojnih odreda, koje predvode 43 vođe, s ukupno 1.013 brodova,[3] dok Higinov popis sadrži 1.154 broda, premda sam kaže da ih je bilo ukupno 245.[11]

Stih Etnonim Broj lađa Vođe[12] Mesto porekla
Tabelarni prikaz[13]
II,494 Beoćani 50 s 120 ljudi po lađi (Prvo ih je prevodio Tersandar, a zatim:) Penelej, Leit, Arkesilaj, Protoenor i Klonije Hirija, Aulida, Shen, Skol, Eteon, Tespija, Graja, Mikales, Harma, Ilesij, Eritre, Eleon, Hila, Peteon, Okaleja, Medeon, Kopa, Eutresa, Tizba, Koroneja, Halijart, Plateja, Glisant, Teba, Onhest, Arna, Midija, Nisa,[14] Antedon
II,511 Minijci 30 Askalaf, Ijalmen Aspledon, Orhomen
II,517 Fokejani 40 Shedije, Epistrof Kiparis, Pita, Krisa, Daulida, Panopej, Anemorija, Hijampolis, reka Kefis, Lileja
II,527 Lokriđani 40 Mali Ajant Kin, Opunt, Kalijat, Besa, Skarfa, Augija, Tarfa, Tronij
II,537 Abanti s Eubeje 40 Elefenor Halkida, Eretrija, Histijeja, Kerint, Karist, Stira
II,546 Atinjani 50 Prvo ih je predvodio Menestej (a kasnije Akamant i Demofon, sinovi Tezejevi) Atina
II,557 Salaminjani 12 Telamonski Ajant Salamina
II,559 Argivci 80 Diomed uz pomoć Stenela i Eurijala Arg, Tirint, Hermiona, Asina, Trezen, Ejona, Epidaur, Egina, Maset
II,569 Mikenjani 100 Agamemnon, mikenski kralj i vrhovni zapovednik Mikena, Korint, Kleona, Orneja, Aretira, Sikion, Hiperesija, Gonesa, Pelena, Egij, Helika
II,581 Lakedemonjani 60 Menelaj, brat Agamemnonov, muđ Helenin Faris, Sparta, Mesa, Brisija, Augija, Amikla, Helos, Laj, Etil
II,592 (bez imena) 90 Nestor Pil, Arena, Trios, Epij, Kipariseja, Amfigeneja, Ptelej, Hel, Dorij
II,603 Arkađani 60 Agapenor Kilena, Fenej, Orhomen, Ripa, Stratija, Enispa, Tegeja, Mantineja, Stimfal, Parasija
II,615 Epejci iz Elide 40 Amfimah, Talpije, Diores, Poliksen Buprasij i oblasti između Hirmine, Mirsina, Olene i Alisija
II,624 Dulihijci 40 Meget Dulihij, Ehinska ostrva
II,631 Kefalenjani 12 Odisej Itaka, Nerit, Krokileja, Egilip, Sama, Zakint[15]
II,638 Etolci 40 Toant Pleuron, Olen, Pilena, Halkida, Kalidon
II,645 Krićani 80 Idomenej, Merion Knos, Gortin, Likt, Milet, Likast, Fest, Ritij, "i drugih bijaše iz Krete, u kojoj sto je gradova"[16]
II,653 Rođani 9 Tlepolem Lind, Jelis, Kamir
II,671 Simijci 3 Nirej Sima (ostrvo severno od Rodosa)
II,676 (bez imena) 30 Fidip, Antif Nisir, Krapat, Kas, Kos, Kalidnijska ostrva
II,681 Pelazgi, Mirmidonci, Heleni, Ahejci 50 Ahilej (zatim Neoptolem) Pelaški Arg, Alos, Alopa, Trahin, Ftija
II,695 (bez imena) 40 Protesilaj, zatim Podark Filaka, Piras, Iton, Antron, Ptelej
II,711 (bez imena) 11 Eumel Fera, Beba, Glafira, Jolk
II,716 (bez imena) 7, u svakoj po 50 veslača koji su bili i strelci Filoktet, zatim Medon Metona, Taumakija, Melibeja, Olizon
II,729 (bez imena) 30 Podalirije, Mahaon, sinovi Asklepijevi Trika, Itoma, Ehalija
II,734 (bez imena) 40 Euripil Ormen, Hiperija (izvor), Asterij, Titan
II,738 (Lapiti) 40 Polipet, Leontej Argisa, Girtona, Orta, Elona, Olooson
II,748 Enijeni, Perebi 22 Gunej Kif, Dodona (tesalska), obale reke Titaresija
II,756 Magnećani 40 Protoj oblasti oko Peneja i planine Peliona

Reference uredi

  1. Homer, Ilijada, II, 494–759.
  2. Homer, Ilijada, VIII, 816–877.
  3. 3,0 3,1 Pseudo-Apolodor, Biblioteka, Epitome, III, 11 i Sir James George Frazer, Ed., Apollodorus, Library, napomena pod 13. uz Ep., III, 11.
  4. Anderson 1995, str. 181–191
  5. Bowra 1993, str. 174
  6. Crossett & 1993, str. 241–245 raspravlja o dramatskoj funkciji koju katalog zauzima na tom mestu u epu.
  7. Page 1959, str. 132, 134
  8. Visser 1997
  9. Minton 1962, str. 188–212
  10. Luce 1975
  11. Higin, Fabulae, 97.
  12. Pesnik daje ovaj popis na početku rata. U zagradi su data imena vođa navedenih vojnih odreda koji se spominju na drugim mestima, a ne u samom katalogu.
  13. Poredak sledi tekst Ilijade.
  14. Verovatno drevni Is u blizini današnjeg Pirgosa, koji je već u Strabonovo doba bio u ruševinama; v. Reece 2009, str. 172–180.
  15. Cf. Homer, Odiseja, I, 230–251, gde se Odisejevo kraljevstvo sastoji od Dulihija, Same, Zakinta i Itake, što ide u prilog hipotezi da katalog brodova nije napisao Homer.
  16. Homer, Ilijada, II, 649, prev. Maretić 1961, str. 42.

Literatura uredi