Karipski plamenac
Karipski plamenac (lat. Phoenicopterus ruber) je velika vrsta plamenaca usko vezana za ružičastog i čileanskog plamenca. Nekada je smatran podvrstom ružičastog plamenca, ali ta tvrdnja se pokazala netočnom zbog nedostatka dokaza. Staništa su mu područja bočate vode. Jedini je plamenac koji nastanjuje Sjevernu Ameriku.
| Karipski plamenac | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Phoenicopteriformes |
| Porodica: | Phoenicopteridae |
| Rod: | Phoenicopterus |
| Vrsta: | P. ruber |
| Dvojni naziv | |
| Phoenicopterus ruber Linnaeus, 1758. | |
Opis uredi
Karipski plamenac dug je 120 – 140 cm, a visok je oko 1,5 m. Najveći dio visine čine duge noge i vrat. Raspon krila mu je 1,5 m. Mužjak je težak 2,8 kg, a ženka 2,2 kg, ali su gotovo identični. Perje ove ptice je uglavnom ružičaste boje. Pokrov krila je crvene boje, a primarno i sekundarno letno perje je crne boje. Kljun je ružičastobijelkast i skučen, te ima crni vrh. Koristi ga za filtriranje vode. Noge su potpuno ružičaste. Jako je društvena ptica, živi u velikim jatima, ali se nerjetko prepire s drugim jedinkama. Uglavnom se hrani rakovima, ali mu se na jelovniku mogu naći i kukci, vodene biljke i alge.
Razmnožavanje uredi
Ova ptica polaže jedno jaje na vrhu blatnog nasipa. Oba ga roditelja inkubiraju 28-32 dana. Ptić napušta gnijezdo nakon pet dana, ali se ponovno vraća da ga roditelji hrane. Roditelji ga hrane voljkinim "mlijekom". Nakon nekoliko tjedana mladi se počinju sami hraniti. Spolnu zrelost dostiže sa šest godina, a životni vijek mu je obično 15 – 20 godina. U zatočeništvu može doživjeti i 50 godina.
Sezona parenja može biti u bilo koje doba. Vremenski uvjeti i zalihe hrane su odlučujući faktori. Ako su ti uvjeti dobri, onda će se karipski plamenac gnijezditi dva puta u godini.
Rasprostranjenost uredi
Staništa su mu područja bočate vode. Autohton je na sljedećim teritorijima: Aruba, Bahami, Brazil, Kolumbija, Kuba, Dominikanska Republika, Ekvador, Francuska Gvajana, Gvajana, Haiti, Jamajka, Meksiko, Nizozemski Antili, Surinam, Trinidad i Tobago, Otoci Turks i Caicos, Sjedinjene Američke Države i Venecuela. Regionalno je izumro u Antigvi i Barbudi. Uveden je na Britanske Djevičanske Otoke, a zalutao je na sljedeće teritorije: Belize, Bermudi, Kanada, Kajmanski otoci, Gvadalupa, Hoduras, Portoriko, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija i Američki Djevičanski Otoci[1]. Jedini je plamenac koji nastanjuje Sjevernu Ameriku. Populacija mu se sastoji od 850.000 do 880.000 jedinki, a u zatočeništvu je 4428 njih[2]. Smetnje ovoj ptici su: gubitak staništa, trovanje olovom, velik broj turista koji ih promatraju i fotografiraju, te zatočeništvo u zoološkim vrtovima.
Izvori uredi
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2009-11-06. Pristupljeno 2014-11-03.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-17. Pristupljeno 2014-11-03.
Vanjske veze uredi
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Karipski plamenac |
| | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Karipski plamenac |
 | Wikivrste imaju podatke o: Karipski plamenac |