Karaško-severinska županija

Za ostale upotrebe, v. Karaš-Severin (okrug).

Karaško-severinska županija (lat. Comitatus Krassovinis et Severinensis, mađ. Krassó-Szörény vármegye, nem. Komitat Karasch-Severin, rum. Comitatul Caraş-Severin) je bila županija, odnosno upravna jedinica habzburške Kraljevine Ugarske između 1881. i 1918. godine. Upravno sedište županije bio je grad Lugoš (danas u sastavu Rumunije).

Karaško-severinska županija
Comitatus Krassovinis et Severinensis
Krassó-Szörény vármegye
Komitat Karasch-Severin
Comitatul Caraş-Severin


(nedostaje slika zastave) Grb
Zastava Grb

Položaj županije
Geografija
Kontinent Evropa
Regija Srednja Evropa
Zemlja Austrougarska monarhija
Prestonica Lugoš
Površina 11.074 km²
Stanovništvo 466.147 (1910.)
Društvo
Zvanični jezici latinski, nemački, kasnije mađarski, govorni jezici: rumunski, srpski
Religija pravoslavlje, katolicizam
Vladavina
Titula vladara Župan
Osnivanje 1881.
Prestanak 1918.
Status Bivša županija
Događaji
Prethodnici i naslednici
Prethodile su: Nasledile su:
Karaška županija (Austrougarska) Karaški okrug (Kraljevina Rumunija)
Severinska županija (Austrougarska) Severinski okrug (Kraljevina Rumunija)
Portal:Istorija
Karaška županija 1370. godine.
Detaljna mapa županije oko 1910. godine

Površina županije bila je 11.074 km², a u vreme zadnjeg popisa pre njenog ukidanja (1910. godine) Karaško-severinska županija je imala 466.147 stanovnika (gustina 42,1 st./km²).

Veći deo područja ove županije je danas u okviru Rumunije, dok je veoma mali deo u okviru Srbije.

Poreklo naziva uredi

Karaško-severinska županija dobila je naziv od dve starije županije, Karaške i Severinske, koje su se tu nalazile ranije. Imena ovih županija vode poreklo od reke Karaš i slovenskog plemena Severani, koje je u srednjem veku nastanjivalo ove prostore.

Prirodne odlike uredi

Karaško-severinska županija se nalazila na krajnjem jugu Habzburške Ugarske i bila je pogranična ka Kraljevini Srbiji ka jugu i Kraljevini Rumuniji ka istoku.

Prostor županije obuhvatao je jugoistočni deo Banata, koji je, za razliku od ostatka regije, izrazito planinski. Županija je bila izdeljena na niz manjih oblasti, dolina između planina u okviru jugozapadnih Karpata. Južna granica županije bio je Dunav, koji tu teče kroz Đerdapsku klisuru (ili ovde zvanu Banatsku klisuru).

Istorija uredi

Karaško-severinska županija je relativno mlada, obrazovana tek 1881. godine, ujedinjenjem Karaške županije i dela rasformirane vojne granice.

Prostor kasnije županije uključen je u istorijske tokove još u antičko doba, širenjem Dačke kraljevine, a potom i rimskim osvajanjem. U ranom srednjem veku ovaj prostor je bio pod kontrolom Huna, Gepida, Avara, Bugara, i kasnije Ugara. U 9. i 11. veku, oblast Banata je bila pod vlašću slovenskih vojvoda Glada i Ahtuma, da bi tokom 11. veka došla pod vlast Ugarske. Karaška županija je obrazovana u 11. veku, da bi u 13. veku bio obrazovan i Severinski banat. Ugarska vlast na ovim prostorima je trajala do 16. veka, kada područje ulazi u sastav Otomanskog carstva. U početku se veći deo ovog područja, kasnije županije nalazio u sastavu vazalne otomanske kneževine Transilvanije, u okviru koje je prvobitno bio organizovan kao Lugoški i karansebeški banat, a kasnije kao Severinska županija.

U 17. veku područje dolazi pod neposrednu otomansku vlast i ulazi u sastav Temišvarskog pašaluka. Otomanska vlast je trajala do 1718. godine, posle čega je područje uključeno u sastav Habzburške monarhije, odnosno u zasebnu habzburšku pokrajinu pod nazivom Tamiški Banat. Ova pokrajina se ukida 1778. godine, čime severozapadni deo ovog prostora ulazi u sastav habzburške Kraljevine Ugarske kao Karaška županija, dok jugoistočni deo ostaje u sastavu vojne granice. Budući na obodu carstva, područje je ostalo nerazvijeno i van važnih tokova razvoja. U skladu sa tim područje su zaobišla velika doseljavanja Nemaca, Mađara i drugih naroda sa severa. Najbrojnija etnička grupa ostali su Rumuni, dok su na krajnjem jugu, u klisuri bili u većini nastanjeni Srbi. Srba rimokatolika bilo je u par naselja u središnjoj Krašovi, gde su opstali do dan-danas (tzv. „Krašovani“). Malobrojno „zapadnjačko“ stanovništvo naselilo se uglavnom u gradovima i rudarskim mestima.

Vojna granica u Banatu je ukinuta 1873. godine, što je bio povod da se ovde obrazuje nova Karaško-severinska županija. U nju su uključene nekadašnje oblasti Karaške županije i istorijske regije Severin (do 1873. godine deo vojne granice), koje su novoj županiji dale naziv.

Županija je bila relativno kratkog veka. Trajala je do 1918. godine. Posle Prvog svetskog rata najveći deo prostora županije je uključen u okvir Rumunije, a samo mali deo u novobrazovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca[1].

Prostor županije koji je danas u Srbiji, pripada AP Vojvodini. To su naselja Banatska Subotica i Dobričevo u okviru opštine Bela Crkva.

Prostor županije u Rumuniji najvećim delom se danas nalazi u okviru istoimenog Karaško-severinskog okruga, severni deo je u okviru Tamiškog okruga, a grad Oršava je u okrugu Mehedinci.

Stanovništvo uredi

 
Mapa županija u Bačkoj, Banatu i Sremu 1881—1882. godine
  • Prema popisu iz 1900., županija je imala 443.001 stanovnika.
  • Prema popisu iz 1910., županija je imala 466.147 stanovnika.

Stanovništvo prema maternjem jeziku (Popis 1910.):

Upravna podela uredi

Početkom 20. veka, upravna podela Karaško-severinske županije bila je sledeća:

Kotari
Kotar Sedište
Begejski srez Balinc
Bozovićski srez Bozović
Bokšanski srez Bokša Montana
Žamski srez Žam
Karansebeški srez Karansebeš
Lugoški srez Lugoš
Moriški srez Birčiš
Novomoldavski srez Nova Moldava
Oravički srez Oravica
Rešički srez Rešica
Tamiški srez Sakul
Teregovski srez Teregova
Fagetski srez Faget
Gradovi - srezovi
Karansebeš
Lugoš

Vidi još uredi

Vidi ostale bivše županije na tlu današnje Vojvodine:

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi