Jurij Dimitrijevič Budanov (ruski Юрий Дмитриевич Буданов; 24.11. 1963., Harcizk, Donečka oblast, Ukrajinska SSR - 10.6. 2011., Moskva) bio je pukovnik Ruske vojske, najpoznatiji po tome što je za vrijeme Drugog čečenskog rata počinio ubistvo Else Kungajeve, za koje je uhaopšen i osuđen na 10-godišnju zatvorsku kaznu, postavši prvi ruski oficir osuđen za ratne zločine počinjene tokom tog sukoba.

Jurij Budanov
Biografske informacije
Rođenje (1963-11-24)24. 11. 1963.
Harcizk, Donečka oblast, Ukrajinska SSR
Smrt Moskva, Ruska Federacija
Karijera
Čin Pukovnik (poništeno)
Važnije bitke Prvi čečenski rat, Drugi čečenski rat
Vojska Oružane snage Rusije
Nagrade (poništeno)

Budanov je karijeru započeo u tenkovskim jedinicama Sovjetske armije, te je služio u Mađarskoj i Bjelorusiji gdje ga je 1991. zatekao raspad SSSR. Tamo se odlučio da se ne prikljući novonastaloj bjeloruskoj vojsci, nego da vojničku karijeru nastavi u Rusiji. Sudjelovao je u Prvom čečenskom ratu te je u februaru 1995. lakše ranjen.

Izbijanje Drugog čečenskog rata ga je zateklo na mjestu komandanta 160. gardijske tenkovske pukovnije. U vrijeme ubistva je njegova jedinica bila stacionirana u selu Tangi-Ču u središnjem dijelu Čečenije. Tamo je Kungajevu oteo iz njenog doma jer ju je optužio da je bila snajperist za čečenske separatiste. Zlostavljao ju je, tukao, mučio i na kraju ubio gušenjem. Jedna optužba, za silovanje, je izbačena netom prije suđenja.[1] Ana Politkovskaja je detaljno izvještavala o ovom slučaju.

Budanov je zbog zločina uhapšen nakon dva dana. O hapšenju i optužbama je rusku i svjetsku javnost izvijestio general Anatolij Kvašnjin, tadašnji načelnik ruskog Generalštaba. On je brzo dobio veliki publicitet, pri čemu se ruska javnost podijelila na one koji su bili zgroženi zločinom, i one koji su Budanova slavili kao heroja. Čečenski militanti su, pak, slučaj Budanova nastojali iskoristiti u propagandne svrhe, te su tako od ruskih vlasti tražili da im se preda Budanov "kako bi mu oni sudili", a zauzvrat će biti pušteni ruski policajci zarobljeni prilikom zasjede u Džani Vedenu. Kada je taj zahtjev ubijen, zarobljenici su 4. aprila bili strijeljani.

2003. je Budanov nakon dvogodišnjeg sudskog postupka osuđen na 10 godina zatvora. Njegov vojnički čin i priznanja su mu oduzeta. Radikalni nacionalisti u Rusiji su ga podržavali i zahtijevali njegovu slobodu. S druge strane, zbog ovog ali i drugih okrutnih zlodjela, bio je omražen u Čečeniji, čak i među pro-ruskim snagama.

15.1. 2009. Budanov je prijevremeno pušten iz zatvora, što je naišlo na kritike organizacija za ljudska prava. Stanislav Markelov, advokat obitelji Kugajev, je najavio žalbu na tu odluku, ali je 19.1. 2009. ubijen na otvorenoj ulici od nepoznatih počinitelja. G. Kungajev, otac ubijene Elze, je iz Norveške, u kojoj je našao azil, izjavio da nema nikakve veze s njegovim atentatom, ali da je Budanov "živio poput psa i umro poput psa".[2]

10.6. 2011., i sam Budanov je ubijen sa šest hitaca od nepoznatih počinitelja na ulicama Moskve.[3] Vođa čečenskih militanata Doku Umarov je izjavio da je njegova smrt "kazna Alaha" jer je Budanov bio "sadist, zlikovac i ubica". Ruske vlasti su 26. 8. 2011. uhapsile Jusupa Temirhanova, čečenskog muškarca koji je tokom istrage priznao ubistvo, a kao motiv naveo osvetu za smrt rodbine u ratu. Godine 2013. je zbog ubistva osuđen na 15 godina zatvora.

Izvori uredi

Eksterni linkovi uredi