Wikipedija

Jeff Beck

Geoffrey Arnold ("Jeff") Beck (24. lipnja 1944. – 12. siječnja 2023.) bio je engleski glazbenik, skladatelj i rock gitarista. Jedan je od trojice velikih gitarista, Eric Clapton, Jimmy Page i Beck, koji su svirali u sastavu The Yardbirds.

Jeff Beck
Jeff Beck izvedba na "Crossroads Guitar Festivalu" 2007.
Lični podaci
Ime po rođenjuGeoffrey Arnold
Drugo imeJeff
Datum rođenjaWallington, London, Engleska, UK
24. jun 1944.
Datum smrtiEast Sussex, Engleska, UK
12. 1. 2023. (dob: 78)
ZanimanjeGlazbenik, Skladatelj
Muzički rad
Period aktivnosti1962. - traje
ŽanrBlues, rock, hard rock,
elektronska glazba, instrumentalni rock,
jazz, heavy metal
InstrumentGitara
Ostalo
Službene straniceSlužbene stranice

Beck nikada nije dosegao komercijalni uspjeh kao gitarista sastava Yardbirds, međutim sastav mu otvara put za Rock and Roll Hall of Fame iz 1992. Mnoge skladbe iz njegove produkcije su instrumentalne, a od žanra najviše koristi blues, rock, heavy metal i jazz, kao i u zadnje vrijeme spajanje rock gitare i elektronske glazbe. Zbog njegove raznovrsnosti Becka je bilo teško slijediti i sa njim surađivati. Pored svega toga Beck je dobio vrlo pozitivne kritike na svoj rad kao gitarista[1]. Pobjednik je Grammy Awards nagrade u kategoriji za najbolju rock instrumentalnu izvedbu. Kada nije na sceni Beck je veliki kolekcionar Hot roda (tipični američki automobili prerađeni za brzu vožnju) i navodno ima najljepšu kolekciju u Britaniji. Hot rod bio mu je tema u mnogim njegovim albumima.

Životopis uredi

Zauzevši mjesto među najboljim gitaristima, Jeff Beck dao je golemi doprinos žanrovskom profiliranju bluesa, rocka, psihodelije, hard rocka i hevy metala, mada nije uvijek bio nadahnut kao autor. Krijeru započinje u šezdesetima u sastavu "The Yardbirds", gdje je zamijenio Erica Claptona i presudno odredio zvuk sastava u skladbama poput hitova "Heart Full Of Soul", "Evil Hearted You" i "Shapes Of Things". Nakon odlaska iz "Yardbirdsa", Beck osniva sastav "Jeff Beck Group" u kojoj su se našli Rod Stewart kao vokal, Ron Wood na bas gitari, Ansley Dunbard na bubnjevima i na klavijaturama Nicky Hopkins. Ovaj svojevrsni super sastav objavio je dva albuma Truth (1968.) i Beck-Ola (1969.), kombinirajući autorski materijal, tradicionalni rock i blues standarde koji su bili najava buduće fuzije bluesa i hard rocka sastava Led Zeppelina.

1970-te uredi

Nakon što su 1970. Rod Stewart i Ron Wood otišli i osnovali novi sastav "Faces", Beck je kanio osnovati novu grupu u kojoj bi se našli bubnjar Tom Bogert i basista Carmine Appice, bivši članovi sastava "Vanila Fudge". Teška prometna nesreća i iznuđena jednogodišnja pauza pomele su mu planove, a Bogerta i Appicea odvele u sastav "Cactus", pa 1971. osniva novi sastav koji se isto zove "Jeff Beck Group" i sa njim snima dva albuma Rough and Ready i Jeff Beck Group. Nakon raspada Cactusa, kratkotrajno se sastaje sa Bogertom i Appiceom u svojevrsni heavy metal super-sastav, a 1975. snima Blow by Blow. Album kojem je producent bio George Martin, Beckov je ulaz jazz-rockerske vode. Wired je nastavak suradnje sa Martinom i nova suradnja sa bivšim klavijaturistom "Mahavishnu Orchestra", Janom Hammerom, a dao je neke od najboljih Beckovih izvedaba.

1980-te uredi

U osamdesetima Beck objavljuje There and Back, uz nastavak suradnje s Hammerom i pop-rock album Flash u produkciji Nilea Rodgersa i uz gostovanje pjevača poput Roda Stewarta. Skladba "Escape" iz 1985. nagrađena je Grammyjem kao najbolji rock instrumental. Grammyija u istoj kategorij 1989. donosi mu album Jeff Beck's Guitar Shop. U devedesetima je svoj javno reklamiram umirovljenički status prekinuo objavivši albume Crazy Legs posvećen Geneu Vincentu i Who Else! iz 1999. Who Else! bio je album s prvim svježim autorskim materijalom nakon punih deset godina, a u nekoliko skladbi Beck je ponudio maštovitu kombinaciju techna i gitarskih blues sola. Album Jeff iz 2003. konačno je donio uspjela i potpuna srastanja Beckove gitare i elektroničke glazbe. Odrađen je uz suradnju s različitim glazbenicima i "The London Session Orchestrom". Materijal na albumu sastoji se od teksaškog bluesa, orkestralnih dijelova, funka i orijentalne glazbe.

Diskografija uredi

Jeff Beck sastavi:

Trio Beck, Bogert & Appice

Samostalni:

Zajedno sa "Big Town Playboys":

Kompilacije:

Sudjelovanje uredi

Pavaroti's "Ti Adoro" prva gitara i solo u skladbi "Caruso"

  • John McLaughlin's The Promise, u skladbi "Django".
  • Na albumu Heart & Soul od Joea Cockera na skladbi "Who Have Nothing playing" gdje svira prvu gitaru.
  • Brian May's "The Guv'nor" sa albuma Another World
  • Stevie Wonder Talking Book
  • Imogen Heap's Speak for Yourself
  • Roger Waters' Amused to Death
  • Mood Swings' skladba Skinthieves
  • Tina Turner Private Dancer
  • Jon Bon Jovi solo album Blaze of Glory
  • Paul Rodgers skladba "Good Morning Little School Girl"
  • Stanley Clarke 1975. album Journey to Love.
  • Stanley Clarke 1978. album Modern Man.
  • John's Children singl "Just What You Want - Just What You'll Get" b/w "But She's Mine".
  • Donovan "Goo Goo Barabajagal (Love Is Hot)"
  • Malcolm McLaren album Waltz Darling, izašao 1989., u skladbi "House Of The Blue Danube" i "Call A Wave".
  • Tony Hymas Oyaté, u skladbi "Crazy Horse" (od Johna Trudella) i "Tashunka Witko" 1990.
  • Mick Jagger "She's the Boss"
  • The Honeydrippers: Volume One
  • Kate Bush 1993. album The Red Shoes
  • Pojavljuje se u filmu Twins zajedno sa Danny DeVitom i Arnoldom Schwarzeneggerom
  • Glazba za film Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band.
  • Ursus Minor Zugzwang iz 2005.
  • Cyndi Lauper skladba "Above The Clouds" iz 2005. album The Body Acoustic
  • svira solo gitaru u Pavarottievom "Caruso"
  • Rod Stewart na album "Camouflage" svira na tri skladbe
  • Toots and the Maytals 2004. album "True Love" na skladbi "54-46."
  • American Idol od 24.travnja 2007.
  • Murray Head "Voices" (1981.)

Vidi još uredi

Vanjske poveznice uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Top deset svjetskih gitarista
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jeff_Beck&oldid=41379122