Protesti u Srbiji 2018–2020.

(Preusmjereno sa stranice Jedan od pet miliona)

Protesti u Srbiji 2018–20. godine, poznati pod sloganima Stop krvavim košuljama i Jedan od pet miliona (1 od 5 miliona / #1od5miliona), a pred kraj nezvanično pod nazivima (U) Bojkot 2020 i Građanski otpor, otpočeli su u kasnu jesen 2018. godine, posle incidenta u kome je prebijen lider Levice Srbije, Borko Stefanović.[1] Po svom strateškom cilju i organizaciji su indirektan nastavak Protesta protiv diktature iz 2017. godine i usmereni su protiv načina vršenja vlasti od strane Aleksandra Vučića, te predstavljaju najdugotrajnije masovne antivladine demonstracije u Srbiji još od vremena petooktobarskih promena 2000. godine.

Za razliku od većine ranijih opozicionih demonstracija, koje su pokretale različite formalne ili neformalne grupe građana, bez značajnijeg uplitanja političkih stranaka, pojavljuju se navodi da su na ovim protestima značajnu ulogu u koordinaciji igrale utemeljene političke organizacije, primarno Savez za Srbiju, uz podršku drugih stranaka i pokreta.[2] Organizatori i inicijatori su se ogradili od političkih stranaka i negirali su njihovo učešće u organizaciji protesta.[3] Članovi pokreta Protiv diktature (koji je prethodno pristupio SZS-u) su takođe uzeli značajno učešće u organizaciji. Za razliku od demonstracija iz proleća 2017. godine, skupovi nisu organizovani svakodnevno, već u ređem i definisanom intervalu.[2]

Pozadina uredi

Predsednički izbori i situacija u medijima uredi

Na predsedničkim izborima 2017. godine je Aleksandar Vučić, kandidat vladajuće koalicije i tadašnji predsednik vlade je ostvario pobedu u prvom krugu sa osvojenih 55,08% glasova. Preliminarni rezultati izbora su već sutradan, 3. aprila, inicirali višenedeljne antirežimske proteste. Prema izveštaju OEBS-a i delegacije Saveta Evrope, identifikovane su brojne nepravilnosti i nedostaci tokom izbornog procesa, a neizbalansirano izveštavanje medija, pritisci na birače i zaposlene u državnim institucijama i zloupotreba javnih resursa za sprovođenje kampanje su poljuljali jednakost mogućnosti u takmičenju kandidata.[4][5] Organizacije koje su pratile izborni proces, CRTA i BIRODI, su naglasli da je postojala izrazizta disproporcija u pogledu zastupljenosti predsedničkih kandidata u medijima, kao i da su mediji izgubili svoju kritičku ulogu i da su postali sredstvo političke propagande.[6][7] Evropska komisija je u izveštaju o Srbiji 2018. pomenula da REM nije uspeo da reši probleme u neuravnoteženom izveštavanju o predsedničkim kandidatima.[8]

Na osnovu merenja indeksa demokratičnosti za 2018. godinu od strane megazina The Economist, Srbija je svrstana u kategoriju zemalja „nepotpune demokratije”, koju karakteriše načelno poštovanje sloboda u izbornom procesu, ali i prisustvo izraženih problema u vidu kršenja medijskih sloboda, nedovoljno razvijene političke kulture, niskog nivoa učešća građana u političkim procesima i problema u funkcionisanju vlasti i administracije.[9] Organizacija Freedom House je u izveštaju za 2018. godinu navela da je Srbija zemlja koja ima konstantan pad u indeksima slobode nakon dolaska Vučića na vlast, kao i da je u jednoj godini izgubila status „slobodnih” i svrstala se u kategoriju „delimično slobodnih” zemalja. Prema objašnjenju, status Srbije opao je zbog pogoršanja u načinu sprovođenja izbora, zbog nastavka pokušaja vlade i prorežimskih medija da kroz zakone ugnjetavaju nezavisne novinare provlačeći ih kroz prljave kampanje, kao i zbog akumulacije izvršnih ovlašćenja od strane predsednika Vučića, u suprotnosti sa ustavnim ovlašćenjima.[10][11]

Evropska komisija, Amnesti internašonal, Hjuman rajts voč, Reporteri bez granica, Freedom House, kao i nekoliko medijskih udruženja u Srbiji su ukazali na generalne probleme u pogledu slobode medija u Srbiji od dolaska Aleksandra Vučića na vlast, navodeći pritiske i napade na nezavisne medije, kao i prisustvo prljave kampanje od strane prorežimskih medija.[4][12][13][14][15][16] Politički teoretičari i naučnici, analitičari i novinari često vladavinu Aleksandra Vučića opisuju kao autoritatornu ili autokratsku.[17][18][19][20][21][22][23][24][25][26]

Ubistvo Olivera Ivanovića uredi

Prema kasnijim rečima organizatora, jedan od povoda okupljanja je i nerazjašnjeno ubistvo Olivera Ivanovića, opozicionog političara sa Kosova i Metohije.

Ivanoviću je 2017. godine, nakon tri godine zatvora u Kosovskoj Mitrovici zbog terećenja za navodni ratni zločin nad civilnim stanovništvom, ukinuta prvostepena presuda i određeno je da se brani sa slobode.[27] Nakon što mu je u julu godine zapaljen lični automobil od strane nepoznatih počinioca, Ivanović je izjavio da smatra da bi motiv mogao da bude njegovo političko delovanje.[28] Narednog meseca je objavljeno da je Ivanović kandidat za gradonačelnika Severne Kosovske Mitrovice na lokalnim izborima u oktobru 2017. godine ispred GI SDP, a njegovu kandidaturu su podržali i Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Nova stranka i Aleksandar Šapić.[29] Srpska lista, Marko Đurić, direktor Vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju i potpredsednik SNS-a, i „RTV Pink” u svojim saopštenjima tokom kampanje navodili da je Ivanović nepošten čovek u „antisrpskoj koaliciji”, da ima podršku Prištine i da radi na slabljenju jedinstva Srba na Kosovu i Metohiji.[30][31] Na izborima je Ivanović osvojio 18.52% glasova, iza kandidata Srpske liste Gorana Rakića koji je pridobio oko 67% glasova.[32]

Dana 16. januara 2018. u ranim jutarnjim časovima izvršen je atentat na Olivera Ivanovića ispred sedišta njegove stranke od strane nepoznatih počinilaca.[33][34][35] Iako je Aleksandar Vučić nekoliko puta tokom 2018. godine nekoliko puta najavljivao da postoji napredak u istrazi i da će biti javno dostupne informacije o ubistvu, godinu dana od atentata vlasti Srbije nisu objavile osumnjičene i detalje ubistva.[36][37]

Osnivanje Saveza za Srbiju, incident i skup u Kruševcu uredi

Posle osnivanja Saveza za Srbiju 2. septembra 2018. godine, ova koalicija je pokrenula širok spektar aktivnosti, poput tribina, na kojima je predstavljala svoj politički program po različitim gradovima Srbije, te pregovora sa drugim opozicionim organizacijama o platformi za fer-izbore i poboljšanje medijskih uslova. Pre manje tribine, koja je trebalo da se održi u Kruševcu 23. novembra iste godine, došlo je do fizičkog incidenta, u kome su nepoznata lica napala lidera jedne od članica Saveza, Levice Srbije, Borka Stefanovića, te nekoliko njegovih stranačkih kolega. Stefanovića su nepoznate osobe udarile metalnom šipkom u potiljak, onesvestivši ga, a potom su ga i šutirale na zemlji. Njegovom kolegi Bobanu Jovanoviću su izbijeni zubi, a incident je prekinuo jedan policajac u civilnoj garderobi, koji je bio prisutan.[1] Ovaj incident je izazvao kolektivni šok među strankama i pojedincima iz opozicije, koji su već narednog dana na konferenciji za novinare nagovestile niz zajedničkih aktivnosti u cilju protesta protiv nasilja, direktno optužujući Aleksandra Vučića i Srpsku naprednu stranku za organizaciju napada.[38]

U sredu, 28. novembra, u sali SO „Stari Grad“ u Beogradu je organizovana tribina opozicionih građanskih aktivista, na kojoj su Sergej Trifunović i Siniša Kovačević pozvali opoziciono javno mnjenje da izađe na ulične proteste.[39] Prvi skup je najavljen za petak, 30. novembar u samom Kruševcu.[39] On je otpočeo kao redovna tribina Saveza za Srbiju uz podršku drugih stranaka i pokreta. Ipak, posle toga su prisutni izašli na ulice i organizovali protesnu šetnju, kojoj je prisustvovalo oko hiljadu ljudi.[40] Naredni skup je najavljen za Beograd, naredne subote, 8. decembra.

Tok uredi

Dana 8. decembra, na platou ispred Filozofskog fakulteta i na Studentskom trgu se okupilo, prema pojedinim procenama, preko 10 000 učesnika.[41] Tada je uspostavljena praksa da posle početnog skupa i govora građani krenu u protestnu šetnju po centralnim gradskim ulicama. Protesti u Beogradu su nastavili da se održavaju svake subote, a prema procenama većine izvora, do Nove godine je broj učesnika redovno bivao sve veći.[42] Tako je britanski list „Fajnenšel Tajms” izvestio da je na treći beogradski skup izašlo nekoliko desetina hiljada učesnika,[43][44] Istovremeno, ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović je, posle tog protesta, u televizijskom obraćanju izneo ocenu da na ulicama nije bilo više od 5000 demonstranata.[45] Prema proceni organizatora, naredne subote, 29. decembra broj okupljenih išao i do 70 000 učesnika, mada su neutralni mediji davali konzervativnije procene (do nekoliko desetina hiljada ljudi).[46]

Jedini redovni govornik na beogradskim protestima je bio glumac Branislav Trifunović, dok su se na pojedinačnim protestima, okupljenima obraćali akademik Dušan Teodorović, glumci Tihomir Stanić i Nikola Kojo, karikaturista Dušan Petričić, novinar Srđan Škoro, aktivista Desimir Stojanov, novinar Milan Jovanović i drugi.[41][42][47] Bilo je planirano da na prvom skupu govore i košarkaški trener Dušan Vujošević, te glumica Mirjana Karanović, od toga se odustalo (videti sekciju Kontroverze). Dana 27. decembra je održan i manji protest u Kuršumliji,[48] a potom su okupljanja nastavljena svakog četvrtka, pri čemu je 17. januara na protestu u ovom gradu govorio novinar Srđan Škoro.[49] Dana 28. decembra, uz učešće Branislava Trifunovića, pokret Lokalni front iz Kraljeva je organizovao manji skup podrške beogradskim protestima u svom gradu, kome je prisustvovalo stotinak građana.[50] U danima oko i posle Nove godine, redovni protesti su počeli da se održavaju u Požegi (gde su određeni skupovi postojali već nekoliko meseci),[51] Nišu, Kragujevcu, Novom Sadu,[52]Čačku, Boru, Šapcu, Zaječaru, Prokuplju i drugim gradovima.[53]

Obeležavanje godišnjice ubistva Olivera Ivanovića uredi

Masovni skup je organizovan u sredu 16. januara 2019. godine, na prvu godišnjicu ubistva Olivera Ivanovića, kada su građani u tišini prošetali od platoa Filozofskog fakulteta do Hrama Svetog Save na Vračaru, ispred koga su ostavili upaljene sveće.[54] Pre ovog skupa, nekoliko pripadnika organizacije Lokalni front iz Kraljeva je četiri dana pešačilo Ibarskom magistralom iz svog grada do Beograda, u okviru tzv. "Ibarskog marša", a to kako bi na ovaj način odali počast Ivanoviću, te skrenuli pažnju na značaj tog skupa.[55]

Skup podrške Vladimiru Putinu uredi

Dana 17. januara 2019. godine, svega dan posle skupa povodom godišnjice ubistva Olivera Ivanovića, u zvaničnu posetu Srbiji je došao ruski predsednik Vladimir Putin.[56] Organizacije bliske Srpskoj naprednoj stranci su za taj dan najavile masovni doček ovog državnika, uz podršku samom Vučiću, što su organizatori protesta, opozicioni političari ocenili kao "kontramiting", no iz vladajućih struktura su odbacili takve navode.[57] Posle početnog skupa na Terazijama, kolona od nekoliko desetina okupljenih građana je prošetala do Hrama Svetog Save, očekujući da im se Putin i Vučić obrate, što, pak, nije bilo predviđeno protokolom, pa je ruski predsednik samo izgovorio na srpskom jeziku: "Hvala na prijateljstvu!", te dodao na ruskom: "Hvala".[58] Tvrdnje da je bila reč o svojevrsnom kontramitingu su dodatno potcrtane jednim od banera na ovom skupu — "1 od 300 miliona" — što je bila direktna parodija na jedan od zvaničnih slogana opozicionih protesta.[59] Dok su mediji bliski vladajućim strankama ocenile da se u Beogradu okupilo oko 125 000 simpatizera Vučića i Putina,[60] nezavisni i mediji bliski opoziciji su isticali kako je veliki broj zaposlenih u javnom sektoru širom zemlje bio primoran da prisustvuje skupu, te su napominjali kako je hiljade autobusa organizovano došlo u glavni grad iz cele Srbije.[59]

Zahtevi opozicije uredi

U znatnoj meri je ostalo nejasno šta su ciljevi i zahtevi protesta. Dana 14. decembra, posle oko dva meseca zajedničkog rada na toj platformi, velika većina opozicionih stranaka i pokreta u Srbiji je potpisala sporazum, kojim su tražili slobodne medije i poštovanje izbornog procesa.[61] Neki od njih podrazumevaju:

  • Svakodnevno informisanje javnosti na javnim servisima o aktivnostima vlasti i opozicije, i to u trajanju od najmanje 30 minuta,
  • Redovno učešće opozicionih stranaka, saveza i pokreta u informativnim emisijama javnih servisa,
  • Sprečavanje zloupotrebe biračkog spiska kroz uvođenje krivične odgovornosti resornog ministra (ako se spisak nađe kod neovlašćenih osoba), te sprečavanje zloupotrebe javnih resursa u izbornoj kampanji,
  • Promena sastava Regulatornog tela za elektronske medije, radi dosledne primene ovlašćenja tog tela u kontroli elektronskih medija.[61]

Sporazum su potpisali Savez za Srbiju, Demokratska stranka Srbije, Nova stranka, Socijaldemokratska stranka, Inicijativa „Ne da(vi)mo Beograd”, Demokratska zajednica vojvođanskih Mađara, Građanske platforme, Pokret centra i Dosta je bilo, dok je Građanski blok 381 učestvovao u izradi dokumenta, ali ga nije potpisao.[61]

Zahtevi samih organizatora, izneseni pre trećeg beogradskog protesta su dodatno uobličeni, pa je tako u dokumentu, koji su potpisali Jelena Anasonović (ispred pokreta „Protiv diktature”) i glumac Branislav Trifunović, zahtevano:

  • Pet minuta za gostovanje predstavnika protesta i da Radio-televizija Srbije u svakoj informativnoj emisiji omogući opoziciji da iznese svoje stavove,
  • Da RTS objavljuje istinite podatke o broju okupljenih građana, emituje verodostojne snimke sa protesta i objavi zahteve demonstranata,
  • Otkrivanje javnosti nalogodavca ubistva lidera Građanske inicijative SDP Olivera Ivanovića, nalogodavaca napada na lidera Levice Srbije Borka Stefanovića, kao i ko je pokušao da ubije novinara portala Žig info Milana Jovanovića i ko je to naredio.[62]

Posle održavanja ovog skupa, organizatori su od Aleksandra Vučića zahtevali i smenu ministra unutrašnjih poslova, Nebojše Stefanovića, dajući rok do subote 29. decembra u 18 časova, za kada je bio zakazan novi protest.[63] Ovaj uslov nije ispunjen u datom roku.

Na protestu 19. januara, govornici i pojedini učesnici su kao zahtev istakli i ostavku Aleksandra Vučića, ali i to da opozicija preuzme političku odgovornost za dešavanja na ulicama, te da precizno formuliše sopstvene zahteve.[64]

Narednog dana, reagujući na ovaj zahtev, Savez za Srbiju je predložio okupljanje celokupne opozicije, sindikata i predstavnika građanskih udruženja zarad kreiranja zajedničke platforme, plana i preciziranja političkih ciljeva demonstracija.[65]

Hapšenje Dragoljuba Simonovića uredi

Dana 25. januara je uhapšen predsednik opštine Grocka i član predsedništva SNS-a, Dragoljub Simonović, zbog osnovane sumnje da je naredio napad na novinara Milana Jovanovića. Ovu vest je zvanično saopštio predsednik Srbije Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare kojoj je prisustvovao i ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović. Mada je predsednik republike istakao kako "nikoga neće štititi njegova partijska knjižica", Vučić nije referisao na ovo hapšenje kao na neki od ispunjenih zahteva samih protesta.[66] Interesantno je da je tri dana ranije predsednik Srbije u Davosu na Svetskom ekonomskom forumu učestvovao u panelu posvećenom medijskim slobodama, gde je izjavio kako nije zadovoljan stanjem medija u Srbiji, ali je istakao da je nalogodavac napada na Jovanovića uhapšen, baš kao i čovek koji je osumnjičen.[67] Simonovićevo hapšenje su pozdravili OEBS i organizacija Reporteri bez granica.[66]

Reakcije uredi

Reagovanje vlasti uredi

Reagujući na informacije o izbijanju protesta protiv njega, predsednik Srbije, Aleksandar Vučić je odbacio zahteve opozicije i izjavio:

Hoćete izbore? Šta hoćete? Ja da vam nešto popuštam, tim vašim glupostima i za šta se zalažete, neću. Nisam ni četiri meseci kada su šetali. Unapred vam kažem da mi ne pada na pamet... Može pet miliona da vas se skupi, možete samo da dobijete izbore i onda ispunjavajte ono što je narodu obećano. Ja pod pristiscima neću da radim i po tome se razlikujem od svih drugih.[68]

Nekoliko nedelja kasnije, pak, Vučić je donekle ublažio svoj stav i izjavio kako je spreman da sasluša nezadovoljne građane koji protestuju na ulici i podlegne njihovim pritiscima, ali da neće podleći pritiscima „lažova iz opozicije”.[69]

Gostujući na RTS-u, premijerka Vlade Srbije, Ana Brnabić je prokomentarisala kako su protesti legitimni, ali da joj nisu jasni:

Protestuju ljudi koji su 2006. godine mnogo više izmenili Ustav nego mi danas i to bez javne rasprave, bez mišljenja Venecijanske komisije. U radnoj grupi za izradu Medijske strategije tada je bio jedan predstavnik medijskih i novinarskih udruženja, a strategija je usvojena na telefonskoj sednici vlade, toliko je bila važna. Narodni muzej je 10 godina bio zatvoren, naša zemlja je bila poptuno devastirana, pa da li za to protestujemo?[70]

Stav opozicije uredi

Vučićev komentar je isprovocirao dodatne tvrdnje opozicionih političara o njegovoj diktaturi, pa je tako predsedavajući Saveza za Srbiju u decembru 2018, Nebojša Zelenović, izjavio:

Danas se oglasio i Aleksandar Vučić sa tvrdnjom da neće ispuniti nijedan zahtev, makar nas bilo i pet miliona na ulici. Jedini zahtev protesta je bio da prestane nasilje, i Aleksandar Vučić nam je jasno rekao da taj zahtev ne prihvata… Nijedan diktator nikada nije bio jači od svog naroda, pa neće ni Aleksandar Vučić.[71]

Posle incidenta u Kruševcu, tadašnji predsednik Pokreta slobodnih građana i Građanskog bloka 381, Saša Janković je uzeo učešće na zajedničkoj konferenciji za novinare opozicije, te je osudio ovaj čin.[72] Ipak, PSG i GB381 nisu učestvovali u prva tri protesta, za šta su davani različiti razlozi, od kojih je najznačajniji bila promena govornika na prvom protestnom skupu u Beogradu, kada se, između ostalog, odustalo od ideje da među govornicima bude glumica Mirjana Karanović (videti sekciju kontroverze).[73] Narednih dana, brojne poznate ličnosti, među kojima i neki od potpisnika „Apela 100” (kojim je Janković podržan kao kandidat za predsednika Srbije prethodne godine) su ovo komentarisali u veoma negativnoj konotaciji, što je dovelo do toga da 17. decembra Saša Janković objavi da se povlači iz politike, te da podnosi ostavke na sve funkcije u PSG-u i GB 381.[74] Jedan dan uoči trećeg beogradskog protesta, 21. decembra, Pokret slobodnih građana je pozvao svoje pristalice da se pridruže demonstracijama.[75]Demokratska stranka Srbije je, slično PSG-u, uzela učešće na zajedničkoj konferenciji za novinare opozicije posle prebijanja Borka Stefanovića, te, štaviše, učestvovala protestu u Kruševcu. Ipak, kada je glumica Mirjana Karanović najavljena kao jedan od govornika na prvom skupu u Beogradu, oni su uskratili podršku demonstracijama.[76] Pošto je već na tom skupu spisak govornika izmenjen, DSS je promenio odluku i priključio se protestu već od naredne subote.[77] Proteste je podržao i lider Nove Srbije i Nacionalnog centra, Velimir Ilić.[78] Srđan Šajn, predsednik Romske partije, takođe je podržao proteste.[79]

Kako bi pružili dodatnu podršku protestima, svi opozicioni poslanici (sa izuzetkom članova LDP-a, LSV-a, SDA i SRS-a) su, počev od posebne sednice Narodne skupštine Republike Srbije 28. januara, na kojoj je govorio predsednik Slovenije, Borut Pahor, otpočeli bojkot parlamenta.[80] Prethodno su pojedini poslanici Demokratske stranke Pahoru uručili dokumentaciju o napadima vlasti na opoziciju i medije.[80]

Akademska i strukovna podrška uredi

Dana 18. januara 2019. godine, više medija je prenelo pismo javnosti sto pet profesora, penzionisanih profesora, emeritusa, docenata i predavača Filozofskog fakulteta, kojim su podržali proteste, ističući kako u ponašanju aktuelne vlasti prepoznaju znake diktature.[81] Dana 21. januara, podršci su se pridružili i gotovo svi nastavnici i saradnici Fakulteta političkih nauka.[82] Ubrzo je formiran i zajednički spisak svih akademskih radnika u Srbiji, koji je do kraja te sedmice (27. januara) potpisalo preko pet stotina nastavnika sa svih državnih i izvesnog broja privatnih univerziteta.[83] Nekoliko dana ranije, sličan proglas je potpisalo i stotinak advokata.[84]

Stav verskih zajednica uredi

Patrijarh srpski Irinej je izjavio da ne vidi korist za narod od podsticanja na proteste, pozivajući se na aktuelnu političku krizu oko rešavanja statusa Kosova i Metohije (cit.): "Socijalni problemi i nezadovoljstvo koje postoji kod nekih slojeva društva ne treba da cepaju narodno biće, posebno imajući u vidu osnivanje još jedne albanske vojske, sprečavanje snabdevanja srpskih ustanova, bolnica, škola i drugog na Kosovu i Metohiji" [85] Patrijarh je, takođe, doveo u vezu sporadične proteste u Banja Luci (zbog ubistva momka Davida Dragičevića) sa onima u Srbiji.[86] Komentarišući to, protođakon Ljubomir Ranković, urednik radija "Glas crkve" je istakao da je reč o patrijarhovom ličnom stavu (na koji on ima pravo kao političko biće), te da samo Sveti arhijerejski sabor iznosi zvaničan stav SPC.[86]

Kontroverze uredi

Govornici uredi

Prve ozbiljnije kontroverze u vezi sa protestom su nastale 8. decembra, kada se održavao prvi beogradski skup. Naime, putem društvenih mreža je najavljeno da će govoriti glumica Mirjana Karanović, košarkaški trener Duško Vujošević, te glumac Branislav Trifunović. Ovo je izazvalo negodovanja pojedinih desničarskih i građansko-liberalnih krugova, pri čemu su prvi bili nezadovoljni izborom Karanovićke, a drugi Vujoševića.[87] Tih dana je često citirana emisija, u kojoj je glumica čitala tekst, kojim se navodno veliča bombardovanje Srbije 1999. godine,[88] dok je Vujošević označen nepodobnim jer je prisustvovao na nekoliko skupova u organizaciji Srpske napredne stranke.[89] Organizatori su zato nekoliko minuta pre početka protesta odlučili da na skupu govori samo Trifunović, dok su Karanović i Vujošević samo učestvovali u šetnji.[87]

Medijsko izveštavanje uredi

Jednu od većih kontroverzi u vezi sa protestima je izazvalo izveštavanje televizije „Studio B”, sa skupa od 8. decembra. U večernji program, koji vodi glavna urednica ove televizije, Ivana Vučićević, uključila se mlada reporterka Barbara Životić i o protestu izvestila:

Nalazimo se na platou ovde ispred Filozofskog fakulteta, jako mali broj ljudi je okupljen, daleko manje nego očekivano. Zapravo je sve bilo mirno, sem tog incidenta gde su se ljudi gurali i udarali kišobranima. Kao što si rekla (Ivana Vučićević), naravno da se to očekivalo na ovakvom protestu. Navodno je to trebalo da bude spontani, mirni protest pobunjenih građana protiv nasilja. Naravno da se iza tog protesta nalazi glavni finansijer lider opozicije Dragan Đilas, koji je finansirao sam taj protest i organizovao i okupio navodne vanstranačke ličnosti kako bi se okupio što veći broj građana. Daleko malo (sic) ljudi je prisustvovalo protestu. Pre toga, žalili su se penzioneri sa Starog grada da su im stizale poruke upravo od Dragana Đilasa kako bi oni prisustvovali protestu u što većem broju. Žalili su se da su ih uznemiravali u kasnim satima i odakle njima zapravo njihov broj telefona pošto oni svoje podatke nigde nisu ostavljali. Kako sam navela, protest je organizovan protiv nasilja pod parolom “Stop krvavim košuljama”, što je veliko, ali veliko licemerje zbog toga što upravo ti ljudi koji su organizovali protest pozivaju na linč, silovanje, nasilje, državni udar i to smatramo jako, jako, jako licemernim. Pogotovo u ovoj situaciji kada u našoj državi treba biti mirna situacija i stabilna zbog čitavog dešavanja na Kosovu i Metohiji, naravno oni organizuju proteste.[90]

Ovo je izazvalo salvu komentara na društvenim mrežama i u medijima, te se Životić — kako u stručnom, tako i u privatnom smislu — našla na meti brojnih javnih ličnosti, poput Sergeja Trifunovića i Ivana Ivanovića, dok su joj podršku pružili Ivana Vučićević, te sam Aleksandar Vučić.[91] Istovremeno, muzičar Milan Stanković, poznatiji pod nadimkom SevdahBABY je napravio elektronski muzički remiks njene reportaže, iz čega je nastala popularna pesma.[92]

Incidenti uredi

U toku decembra i na prvim skupovima u januaru nisu zabeleženi ozbiljniji fizički incidenti. Na gotovo svim protestima, desničarski aktivista Simo Spasić je verbalno, putem megafona vređao organizatore skupa.[93] Mediji bliski vlasti su u izrazito negativnom tonu preneli informaciju da su demonstranti na drugom skupu u Beogradu, 15. decembra, gađali snežnim grudvama zgradu Radio-televizije Srbije, te novinare TV „Pink”.[94] Pojedini LGBT portali su preneli informaciju da su gađane i prostorije Prajd info centra u ulici Kralja Milana.[95]
Na protestu 19. januara 2019. godine, došlo je do verbalnog obračuna Dragana Đilasa i članova studentske marksističke organizacije "Marks21". Aktivisti ove grupe su narednog dana optužili Đilasa za "autoritarni, mizogini i homofobni istup".[96] Prema navodima same organizacije, oni su otvoreno prozivali Đilasa da njegova politika predstavlja kontinuitet sa Vučićevom, skandirajući „Vučić, Đilas, ista govna”. Prema njihovim tvrdnjama, Đilasa je naljutilo što su ga prozivali u prisustvu njegove dece, te ih je izrazito vulgarno vređao, viknuvši u jednom trenutku „jebem li ti mater pedersku”, posle čega je produžio u društvu svog telohranitelja. Reagujući na to, Đilas je priznao da se burno ponašao zbog toga što su ga aktivisti vređali pred decom, kajući se zbog toga što je psovao članove "Marksa21".[96] Članica predsedništva SNS-a, Biljana Popović Ivković je osudila ovaj čin, optužujući SZS za nasilje.[97]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 „N1: “Borko Stefanović napadnut u Kruševcu””. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-15. Pristupljeno 2019-02-05. 
  2. 2,0 2,1 Danas: „Protestna kolona možda i ispred predsedništva”
  3. „N1: “Trifunović: Protesti već uspeli, prerasli stranke i narod se oslobodio straha””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-26. Pristupljeno 2019-02-05. 
  4. 4,0 4,1 Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; predsednički izbori 2. april 2007. godine. OEBS. 2017. 
  5. Observation of the presidential election in Serbia (2 April 2017). Savet Evrope. 2017. 
  6. Izveštaj CRTA, posmatračke misije „Građani na straži”; predsednički izbori 2017. CRTA. 2017. 
  7. Gavrilović, Zoran; Mijatović, Marina; Pavlica, Dražen (2017). Mediji, izbori i javnost 2017. BIRODI. 
  8. „Serbia 2018 Report”. Evropska komisija. 17. 4. 2018.. 
  9. „Razvoj demokratije u Srbiji koče Vlada i politička kultura”. Demostat. 19. 1. 2019.. 
  10. „Freedom in the World 2019”. Freedom House. January 5, 2019. Pristupljeno 5 February 2019. 
  11. „Fridom haus: Srbija pala iz grupe slobodnih zemalja u grupu delimično slobodnih”. N1. 5. februar 2019.. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-07. Pristupljeno 5. februar 2019. 
  12. „A Cry for Help from Serbia’s Independent Media”. Freedom House=7. oktobar 2017.. 
  13. Serbia: Still Failing to Deliver on Human Rights: Amnesty International Submission for the UN Universal Periodic Review. Amnesty International. januar 2018.. 
  14. Human Rights Watch, World Report 2018. Human Rights Watch,. 9. 1. 2018.. 
  15. „Media Ownership Monitor Serbia”. Reporters Without Borders. Pristupljeno 18. 12. 2018. 
  16. „Medijska udruženja poslala dopis međunarodnim organizacijama”. Danas. 20. 10. 2018. Pristupljeno 25. 1. 2019. 
  17. Bieber, Florian (July 2018). „Patterns of competitive authoritarianism in the Western Balkans”. East European Politics 38 (3): 337-54. DOI:10.1080/21599165.2018.1490272. 
  18. Günay, Cengiz; Džihić, Vedran (October 2016). „Decoding the authoritarian code: exercising ‘legitimate’ power politics through the ruling parties in Turkey, Macedonia and Serbia”. Southeast European and Black Sea Studies 16 (4): 529-549. DOI:10.1080/14683857.2016.1242872. 
  19. „A Serbian Election Erodes Democracy”. The New York Times. 9. 4. 2017. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  20. „Thousands march against Serbian president’s autocratic rule”. The Washington Post. 8. 12. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-10. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  21. Eror, Aleks (9. 03. 2018.). „How Aleksandar Vucic Became Europe’s Favorite Autocrat”. Foreign Policy. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  22. „Freedom in the World 2018”. Freedom House. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  23. Verseck, Keno (2. 4. 2017). „Vucic, der Allmächtige” (German). Der Spiegel. Pristupljeno 5. 1. 2019. 
  24. Robelli, Enver (31. 03. 2017.). „Serbie: une présidentielle pour asseoir l'emprise de Vucic” (French). Le Parisien. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-14. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  25. Milovanović, Ivan (3. 2. 2018). „Vladavina neobuzdanog autokrate” (Serbian). Danas. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-14. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  26. Mihajlović, Branka (30. 05. 2017.). „Vučićeva ostavka na mestu premijera i predsednička mapa 'bolje' Srbije” (Serbian). Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 12. 12. 2018. 
  27. Mrvica pravde za Olivera Ivanovića („Politika”, 21. april 2017)
  28. „Zapaljen automobil Olivera Ivanovića u Kosovskoj Mitrovici (N1, 28. jul 2017)”. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-30. Pristupljeno 2019-02-05. 
  29. „Nova stranka: Glasajte za Olivera Ivanovića; Kossev, 19. oktobar 2017)”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-11. Pristupljeno 2019-02-05. 
  30. Srpska lista: Jasno je ko čini antisrpsku koaliciju na izborima na KiM Informer, 16. oktobar 2017)
  31. Nacionalni dnevnik (Pink, 16. oktobar 2017)
  32. „Ivanović: Protivnik mi bila cela Vlada Srbije (Mondo, 23. oktobar 2017)”. Arhivirano iz originala na datum 2018-10-30. Pristupljeno 2019-02-05. 
  33. Upucan Oliver Ivanović preminuo u bolnici
  34. „Ubijen Oliver Ivanović“, 16. 1. 2018, pristup 16.1.2018
  35. Ubijen Oliver Ivanović („Politika”, 16. januar 2018)
  36. „N1: “Vučić: Informacije o ubistvu Ivanovića za dve nedelje””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-26. Pristupljeno 2019-02-05. 
  37. „MONDO: “"Ima napretka u istrazi ubistva Ivanovića"””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-26. Pristupljeno 2019-02-05. 
  38. „24 sata info: „Opozicija: Vučić kriv za atmosferu u kojoj se napadaju oni sa drugačijim stavovima””. Arhivirano iz originala na datum 2018-11-25. Pristupljeno 2019-02-05. 
  39. 39,0 39,1 Danas: „Tribina 'Stop krvavim košuljama': 'Stvoreni smo da ne budemo podanici'”
  40. Blic: „Protestna šetnja opozicije u Kruševcu”
  41. 41,0 41,1 NSPM: "Opozicija nije samo „Savez za Srbiju“, opozicija su svi oni koji ne podržavaju ovu i ovakvu vlast - protesti su način da se građani oslobode straha"
  42. 42,0 42,1 Desetak hiljada na protestu u Beogradu, sledeći skup 16. januara
  43. „N1: „Protest u Beogradu pod sloganom 'Jedan od pet miliona'””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-26. Pristupljeno 2019-02-05. 
  44. Financial Times/NSPM: „Fajnenšel tajms: Desetine hiljada građana Srbije u antivladinom protestu; Zapadne diplomate smatraju da su Beograd i Vučić okosnica stabilnosti Zapadnog Balkana”
  45. Slobodna Evropa: Stefanović – „Na protestu u Beogradu bilo 5000 ljudi”
  46. „N1: „Protest 1 od 5 miliona u Beogradu””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-30. Pristupljeno 2019-02-05. 
  47. Ozonpress.net: „Podržimo Milana Jovanovića, novinara kome je zapaljena kuća”
  48. kursumlijabezcenzure.com: „BRAVO HRABRI LJUDI KURŠUMLIJE!!! POČELO JE…”
  49. Danas: „Na protestu u Kuršumliji sutra će govoriti novinar Srđan Škoro“
  50. „N1: „U Kraljevu održan skup podrške protestima u Beogradu””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-31. Pristupljeno 2019-02-05. 
  51. Danas: „Požega — Lokalna vlast nezakonito potrošila petinu budžeta”
  52. „N1: „Građanski protesti i u Nišu, Kragujevcu, Požegi i Novom Sadu””. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-07. Pristupljeno 2019-02-05. 
  53. Danas: „Građanski i opozicioni protesti se šire Srbijom“
  54. „N1: “Protestni skup i šetnja za Olivera Ivanovića u Beogradu“”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-31. Pristupljeno 2019-02-05. 
  55. „N1: "Ibarski marš stigao do Beograda"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-19. Pristupljeno 2019-02-05. 
  56. „N1: "Poseta Vladimira Putina Beogradu"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-07. Pristupljeno 2019-02-05. 
  57. „N1: "Skup za Putina analitičarima liči na kontramiting, SNS odbacuje takve ocene"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-07. Pristupljeno 2019-02-05. 
  58. Blic: "'Hvala na prijateljstvu', Putin obišao radove na unutrašnjosti Hrama Svetog Save"
  59. 59,0 59,1 „N1: "Zastoj u Beogradu zbog Putina, pristigli autobusi sa svih strana"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-22. Pristupljeno 2019-02-05. 
  60. Alo: "Lider Rusije sleteo u Beograd, Vučić ga dočekao na aerodromu"
  61. 61,0 61,1 61,2 Glas Amerike: „Opozicija traži slobodne medije i poštovanje izbornog procesa”
  62. „N1: „Organizatori protesta '1 od 5 miliona' traže pet minuta u Dnevniku RTS””. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-23. Pristupljeno 2019-02-05. 
  63. Danas: „Organizatori protesta 'Jedan od pet miliona' traže od Vučića da smeni Stefanovića”
  64. Glas Amerike: "Novi protest u Beogradu, jedini zahtev - ostavka Aleksandra Vučića"
  65. Danas: "SZS: 'Građani očekuju da predstavimo plan, prihvatamo tu odgovornost'"
  66. 66,0 66,1 Danas: "Uhapšen predsednik Opštine Grocka Dragoljub Simonović"
  67. „N1: "Vučić u Davosu: 'Nisam ponosan na stanje u medijima u Srbiji'"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-27. Pristupljeno 2019-01-27. 
  68. „I pet miliona da se skupi, nijedan zahtev neću ispuniti”. B92 9.12.2018. Pristupljeno 16. 12. 2018. 
  69. Danas: "Vučić — 'Spreman sam da idemo na izbore u svakom trenutku'
  70. „Brnabić: Formiranje kosovske vojske i izjava portparola KFOR-a izvrgivanje ruglu svih sporazuma”. Insajder 24.12.2018. Pristupljeno 24. 12. 2018. 
  71. „Zelenović: Vučića ne interesuje stav pet miliona građana Srbije"”. Danas 9.12.2018. Pristupljeno 16. 12. 2018. 
  72. Medija centar: "Prebijanje Borka Stefanovića, predsednika Pokreta Levica Srbije i osnivača Saveza za Srbiju i još dvoje aktivista koji se dogodio 23.11. u Kruševcu
  73. Espresso.rs: „Sramota me je što sam Vas podržavao bar jedan dan. Brat Sergeje Trifunovića raspalio po Saši Jankoviću”
  74. „N1: „Saša Janković se povlači iz politike””. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-18. Pristupljeno 2019-02-05. 
  75. "Tvit" kojim je Pokret slobodnih građana podržao proteste
  76. Blic: „DSS ne učestvuje na sutrašnjem protestu opozicije”
  77. Danas: „DSS se priključuje protestu opozicije 15. decembra”
  78. „N1: "Velimir Ilić podržao proteste u Beogradu"”. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-18. Pristupljeno 2019-02-05. 
  79. Beta (26. 12. 2018). „Romska partija podržava zahteve organizatora protesta u Beogradu”. Danas. Pristupljeno 25. 1. 2019. 
  80. 80,0 80,1 Insajder: "Opozicija složna u bojkotu sednice Skupštine: 'Ne želimo da dajemo privid demokratije'
  81. „Nedeljnik: "Nastavnici i saradnici filozofskog fakulteta podržali proteste"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-19. Pristupljeno 2019-02-05. 
  82. Talas: "FPN podržao proteste"
  83. Peščanik: "Podrška protestima"
  84. „N1: "Podrška protestima stigla od nastavnika, univerzitetskih saradnika i advokata"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-01-28. Pristupljeno 2019-02-05. 
  85. „N1: "Patrijarh Irinej — 'Ne vidim koristi za narod od podsticanja na proteste'"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-01. Pristupljeno 2019-02-05. 
  86. 86,0 86,1 „N1: "Ocena patrijarha o protestima - lični, ili stav SPC?"”. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-01. Pristupljeno 2019-02-05. 
  87. 87,0 87,1 Insajder: „Karanović – Političke struje su bile protiv toga da Vujošević i ja govorimo na protestu”
  88. Espresso: „Dobro je da je NATO bombardovao Srbiju. Glumica Mirjana Karanović šokirala svojim stavom”
  89. PET GODINA SNS Vučić: Nek ustane Arena da pozdravi predsednika Nikolića! | Vesti | Kurir
  90. „Sve manipulacije jedne Barbare”. Raskrikavanje 11.12.2018. Pristupljeno 16. 12. 2018. 
  91. Danas: „Ivanović — Istina na prvom mestu”
  92. „N1: „SevdahBABY izveštaj novinarke Studija B Barbare Životić pretvorio u plesni hit””. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-12. Pristupljeno 2019-02-05. 
  93. Naslovi.net/Beta: „Završena protestna šetnja 'Stop krvavim košuljama'”
  94. Alo: „Đilasovi simpatizeri napali novinare na protestu”
  95. Gayecho.com: „Napadnut prajd info centar”
  96. 96,0 96,1 Danas: "Marks21: 'Homofobni napad Đilasa; Đilas: Nije trebalo da psujem '"
  97. Danas: "Članica predsedništva SNS optužila opoziciju za raspirivanje nasilja u društvu"