Jat (slovo)

Ne poistovećivati sa polumekim znakom (Ҍ).

Jat (starosl. ѣть) je glas staroslovenskog jezika koji se u kasnijim slovenskim jezicima razvio u različite izgovore, te čini osnov razlike između dijalekata. Jat se u staroslovenskoj glagoljici označavao slovom Ⱑ, a u ćirilici Ѣ (malo slovo ѣ).

U praslovenskom jeziku jat je bio dugačak samoglasnik. Pretpostavlja se da je izgovarano kao zvuk [æ:]. U različitim slavenskim jezicima, kao i u srpskohrvatskim govorima, jat je prešao u druge glasove, najčešće /je/, /i/, /ie/, /e/, ali ponekad i /a/. Ta pojava se naziva "odraz jata". Po tome se slavenski jezici mogu podijeliti na različite skupine, kao i srpskohrvatski govori.

Slovo jat se na latinicu trasnkribuje kao ě, što je preuzeto iz češkog jezika, u kome se najčešće čita kao je.

U ruskom jeziku slovo se koristilo do 1917. godine, a u bugarskom do 1945. godine.

Izgovor jata u slovenskim jezicima

Jatova granica u srpskohrvatskom jeziku.

Različiti izgovor jata je glavni kriterij za razlikovanje ikavskog, ijekavskog i ikavskog izgovora u srpskohrvatskom jeziku. U slovenskim jezicima i dijalektima postoji više varijanti zamene ovog slova u izgovoru i pisanju:

• e — srpskohrvatska ekavica, makedonski jezik, slovenački jezik, ruski jezik i zapadni bugarski govori
• je i ije — srpskohrvatska ijekavica, slovački, poljski
• i — srpskohrvatska ikavica, ukrajinski jezik
• ja — bugarski jezik (na primer: bjal, mljako) i poljski (npr. biały)

Vidi još

• Jatova granica
• Glagoljica
• Staroslovenska ćirilica
• Ě

Spoljašnje veze

Jat (slovo) na Wikimedijinoj ostavi