Jan I Olbracht
Jan I Olbracht (Albrecht) (litvanski: Jonas Albrechtas, Krakov, 27. decembar 1459. - Toruń, 19. august 1501.) bio je jedan od vladara iz Dinastije Jagelovića, koji je nakon smrti oca vladao Poljskom kao kralj od 1492. do 1501.[1]
| Jan I Olbracht | |
|---|---|
| |
| Janov portret | |
| Poljski kralj | |
| Vladavina | 1492. - 1501. |
| Prethodnik | Kazimir IV Jagelović |
| Nasljednik | Aleksander Jagelović |
| Dinastija | Jagelovići |
| Otac | Kazimir IV Jagelović |
| Majka | Elizabeta Habsburška |
| Rođenje | 27. decembar 1459. Krakov |
| Smrt | 17. jun 1501. Toruń |
| Pokop | 1501. Wawelska katedrala |
Biografija uredi
Jan je rođen kao treći po redu sin poljskog kralja Kazimira Jagelovića i Elizabete Habsburške, u prvi plan za prijestolonasljednika izbio je jer je drugi po redu Sveti Kazimir umro 1484. a najstariji Vladislav II je već bio češko-ugarski kralj.
Dobro obrazovani Jan se dokazao i kao talentirani komandant pobijedivši Tatare u bitkama kod sela Kopistirin 1487. i Zasłav 1491. (danas u Ukrajini).[1]
Nakon očeve smrti članovi tajnog savjeta šljahte izabrali su ga za poljskog kralja. Opsjednut financijskim problemima sazvao je tajni savjet 1493. (koji se odtad zove -senat), zajedno sa novim zakonodavnim tijelom - Domom izabranih poslanika šljahte na prvi nacionalni Sejm, da mu odobri nove poreze. Zauzvrat je pristao sačuvati tradicionalne privilegije šljahte (plemstva), uz to je Sejmu dao široka ovlaštenja i bitno smanjio kraljevske prerogative.[1]
Jan je također pokušao proširiti teritorij svoje monarhije, i to tako što je neke domene kupio, a neke stekao diplomatskim putem. Na poziv moldavskog vojvode Stefana III - 1497. pokrenuo je vojnu kampanju protiv Tatara u Moldaviji. Usput se nadao da će zauzeti gradove Bilgorod-Dnjistrovski (Akkerman) i Kiliju na ušću Dnjestra i Dunava u Crno more.[1]
U međuvremenu se Stefan III predomislio, posumnjavši da ga Jan zapravo želi svrgnuti sa moldavskog trona i instalirati vlastitog brata Sigismunda Starog. Kad su poljske snage ušle u Moldaviju, naišle su na žestok otpor Stefanove vojske i pretrpjele težak poraz u Bitci kod Suceave 1497.[1]
Između 1498. - 1501. Jan je bio zaokupljen odbijanjem tatarskih napada na istočne granice Poljske.[1]
Prije same smrti pripremao se za vojnu kampanju na Prusku da smiri svog uzjogunjenog vazala, Velikog majstora Teutonskog viteškog reda Friedricha Saksonskog.[1]
