Jadran film
Jadran film je poduzeće za proizvodnju i distribuciju filma koje je osnovano 1946. godine u Zagrebu.
| Jadran film | ||
|---|---|---|
| ||
| Vrsta | d.d. | |
| Osnovana | 1946. Zagreb,  , Hrvatska Jugoslavija
| |
| Sjedište | Oporovečka 12 | |
| Sjedište | Zagreb,  Hrvatska
| |
| Ključne osobe | Vinko Grubišić | |
| Djelatnost(i) | proizvodnja i distribucija filmova | |
| Proizvodi | proizvodnja filmova, videofilmova i televizijskog programa | |
| Usluge | trgovina | |
| Broj zaposlenih | 80 | |
| Web stranica | www.jadran-film.com | |
Povijest uredi
Već iduće godine (1947) Jadran film je proizveo svoj prvi igrani film Živjeće ovaj narod, Nikole Popovića.
1956. godine, proizvodni pogon Jadran filma iz Dubrave, izdvaja se iz poduzeća i postaje samostalno pod imenom Dubrava film (poduzeće je ponovno okupljeno 1962. godine). Te iste godine Ivo Vrhovec postaje direktor Jadran filma, i na toj funkciji ostaje do 1969. Zlatne godine Jadran filma bile su za direktorovanja Sulejmana Kapića, koji je velikog pomoćnika imao u producentu Branku Lustigu.
Jadran film je u periodu 1960-ih do 1990-ih bio jedan od najvećih i najpoznatijih filmskih studija u srednjoj Europi. U tom razdoblju u Jadran filmu je snimljeno oko 145 međunarodnih koprodukcija i 124 domaća filma. Jadran filma je ugostio neke od najvećih filmskih, redateljskih i glumačkih zvijezda tadašnjeg filma. U Jadran filmu snimale su ekipe iz SAD-a, Italije, Češke, Rusije, Njemačke, Švedske i Austrije. U najbolja vremena paralelno se snimalo i po nekoliko filmova, na raznim lokacijama. U studijima Jadran filma i njegovih koperanata građene su kulise novih gradova, koji su predstavljali Rim, Jeruzalem ili američki Divlji zapad.
Prvi inozemni filmovi snimljeni u pogonima Jadran filma bili su talijanski, to se već zbivalo potkraj 1950-ih. Početak je bio s biblijskim filmovima B produkcije poput Davida i Golijata koji je bio iznimno popularan i u Americi. Talijani koji su često snimali u Hrvatskoj, pomogli su Jadran filmu da nauči filmski posao, i organizira čitav niz potrebnih službi i specijalista za potrebe snimanja; kaskadere, konje, scenografe, statiste, ukratko sve što treba. Jadran film je bio u stanju izgraditi stari rimski grad, vikinško selo, Egipat. U to doba i okružje je išlo na ruku Jadran filmu, tako su hoteli bili znatno jeftiniji nego drugdje po Europi, a bili su dobri.
U studijima Jadran filma snimljeni su i neki Oscarom nagrađeni filmovi poput američkog filma Sofijin izbor, redatelja Alana Pakule za koji je glumica Meryl Streep dobila Oscara, kao i njemački film Limeni bubanj Volkera Schlöndorffa koji je 1979. osvojio Oscara za najbolji strani film. U Zagrebu je 1962. snimljena i ekranizacija Kafkina Procesa koju je režirao poznati američki redatelj Orson Welles.
Najpoznatiji koprodukcijski serijal koji je rađen u Jadran filmu je saga o Winnetou , ukupno deset filmova (od 1962.), u kojim su manje uloge odradili mnogi domaći glumci i lokalni stanovnici. U Zagrebu su snimljena i dva nastavka američke serije Dvanaestorica žigosanih, te dio filma Noć lisice, i neke epizode nagrađivane tv serije Vjetrovi rata, te dio serijala Rat i sjećanja.
Nekako s početkom rata u Hrvatskoj, počele su nevolje Jadran filma, - sve ono što je nekada predstavljalo prednost koju je Jadran film imao u odnosu na konkurentske zemlje (Slovačka, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska...) istopilo se na brzinu. Studiji Jadran filma su opustjeli, od 300 ljudi, spalo se na svega 80 - vanjski suradnici su se razbježali, oprema, pogoni i inventar kuće počeo se raspadati i rastakati. Na to je došla pretvorba i privatizacija, koja je još više gurnula Jadran film prema dnu.[1][2]
Velik teren u Dubravi, na kojem su se nekad gradile kulise (koje su glumile povijesni Rim ili tatarsko selo) prodano je investitorima koji tamo grade shopping-centar. Oko prodaje tog zemljišta izbila je afera u koju je upleten novinar Denis Kuljiš, koji je prije prodaje bio predsjednik Nadzornog odbora Jadran filma, i koji je po nekim tvrdnjama zemlju rasprodao na sumnjiv način.[3]
Kako vrijeme ide tako se Jadran film sve više osipa, i slabi, danas više i nema kapacitete za velike koprodukcije kakve su se nekad snimale. Zato nije čudo da je Jadran film produkcijsko-filmski studio, zabilježio u prvoj polovici 2007. godine 3,9 milijuna kuna gubitka što je za tri milijuna kuna više nego godinu dana ranije.[4][5]
Izvori uredi
- ↑ Što je sporno u privatizaciji Jadran filma? - tportal.hr (Datum objave: 14.12.2010 11:05)
- ↑ Odbijena HRT-ova tužba radi zabrane 'Latinice' - Lider - Arhiva[mrtav link] (Lider, 9. svibnja 2011. 12:04)
- ↑ „Kad je Zagreb bio Hollywood, Objavljeno u Nacionalu br. 677, 2008-11-03”. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-22. Pristupljeno 2012-10-28.
- ↑ Bankamagazin: Jadran film povećao gubitke, Objavljeno 4.1.2008.[mrtav link]
- ↑ Jadran film d.d. - javna opomena Arhivirano 2013-08-23 na Wayback Machine-u (Zagrebačka burza, 17.5.2012 15:08:35)