Slova srpskohrvatske abecede
A
a
B
b
C
c
Č
č
Ć
ć
D
d

Đ
đ
E
e
F
f
G
g
H
h
I
i
J
j
K
k
L
l
Lj
lj
M
m
N
n
Nj
nj
O
o
P
p
R
r
S
s
Š
š
T
t
U
u
V
v
Z
z
Ž
ž

J je 14. slovo srpskohrvatske abecede. Označava palatalni aproksimativni sonantni suglasnik. Znači i:

  • u SI sistemu džul, jedinicu za energiju (J)
  • međunarodnu automobilsku oznaku za Japan

Historija uredi

              
Proto-semitsko I Feničko yod Grčko jota Etruščansko I Rimsko I Rimsko J Moderano Jj

Pravila pisanja uredi

J se piše:

1. na početku riječi ispred svih otvornika, ispred kojih može doći

jačina, ječam, još, jučer...; nejakost, prejak...

2. u nesloženim riječima između dvaju otvornika, i to:

i-a, i-e, i-i, i-u, u-i, u-u;

kutija, Azija, Marija; žirija, Verdija, studija

dijeta, higijena, orijent; žirijem, Leopardijem, Poncijem

čiji, drukčiji, svačiji; žiriji, glasniji

trijumf, špijun; žiriju, umiju, studiju

bruji, zuji

kuju, snuju

3. pridjevi od imenica na -ija

Andrijin, kantonalni...

4. oblici

pij, pijte, ne ubij...

5. strane riječi

epopeja, ideja, turneja... dijabetičar, dijalekt...

J se ne piše:

1. između otvornika i-o

bio, činio, mio, mislioca..., sociologija, patriot, violina...

2. složenice na i

antialkoholičar, arhiepiskop, antiimperijalistički, niotkud, nadriumjetnički...

3. između otvornika, kojima prvi nije i

kontraadmiral, dvanaest, arhaizam, aorist, autentičan, idealan, neegoističan, kaleidoskop, teologija, euharistija, kroatist, poezija, doista, crnook, bjelouška, akcentuacija, pirueta, poluidiot, poluotok...