Izraelski filharmonijski orkestar
Izraelski filharmonijski orkestar (kolokvijalno i Izraelska filharmonija; heb. התזמורת הפילהרמונית הישראלית; engl. Israel Philharmonic Orchestra) vodeći je orkestar u Izraelu. Dom orkestra je koncertna dvorana Fredric R. Mann (engl. Fredric R. Mann Auditorium) u Tel Avivu.
Izraelski filharmonijski orkestar התזמורת הפילהרמונית הישראלית Israel Philharmonic Orchestra | |
|---|---|
 Izraelski filharmonijski orkestar i dirigent Zubin Mehta na svečanom koncertu povodom 70. obljetnice orkestra | |
| Muzički rad | |
| Period aktivnosti | 1936—danas |
| Osnivanje | 1936. u Tel Avivu Tel Aviv, Izrael |
| Žanr | ozbiljna glazba |
| Članovi | |
| Trenutni članovi | Doživotni šef dirigent Zubin Mehta Glavni tajnik Avi Shoshani |
| Ostalo | |
| Nagrade | |
| Službene stranice | www.ipo.co.il |
Povijest uredi
Bronisław Huberman, poljski violinist židovskoga podrijetla, utemeljio je 1936. u Tel Avivu Palestinski filharmonijski orkestar. Prvi članovi tog orkestra bili su židovski glazbenici koji su u to doba rastućeg antisemitizma gubili svoja namještenja u tada najznačajnijim europskim orkestrima. Naslutivši strahote holokausta, Huberman ih je pozvao da se presele u Palestinu.[1] Palestinski filharmonijski orkestar je svoj prvi koncert održao 26. prosinca 1936. u Tel Avivu. Na programu su bile skladbe Carla Marie von Webera i Johannesa Brahmsa, a izvedbama je ravnao slavni Arturo Toscanini.[1]
Zbog tragičnih događaja u t.zv. Kristalnoj noći i protužidovskih pogroma u Njemačkoj u studenome 1938., ali i zbog antisemitskih napisa Richarda Wagnera[2] te činjenice da je i Adolf Hitler bio veliki obožavatelj njegove glazbe, Bronisław Huberman odlučio je u koncertnim programima orkestra ne izvoditi Wagnerova djela.
Kada je 1948. proglašena Država Izrael, Palestinski filharmonijski orkestar promijenio je ime u Izraelski filharmonijski orkestar.[1] Bojkot Richarda Wagnera i njegove glazbe u Izraelu prekinut je 1981. kada je Zubin Mehta je na kraju jednog koncerta s Izraelskim filharmonijskim orkestrom najavio da će kao dodatak izvesti uvertiru operi Tristan i Izolda: nazočnima u publici prepustio je odluku o tome hoće li ostati u dvorani ili ju napustiti.[3]
Izraelski filharmonijski orkestar najbolji je promotor izraelske kulture. Mnogobrojne turneje i koncertna gostovanja u Japanu, Argentini, Poljskoj, Mađarskoj, Rusiji, Kini i Indiji od velikog su značaja za promicanje izraelskoga kulturnog naslijeđa, ali i ugleda izraelske države u svijetu. Za Izraelski filharmonijski orkestar često kažu da ima »više srca i topliji zvuk« od bilo kojeg drugog orkestra, zbog čega je vrlo cijenjen i na međunarodnoj glazbenoj sceni.[4]
Za iznimna glazbena postignuća orkestar je 1958. nagrađen Državnom nagradom Izraela, najvećim izraelskim državnim priznanjem.
Glazbeni savjetnici, ravnatelji i dirigenti uredi
Sve do 1968. godine Izraelski filharmonijski orkestar nije imao stalnoga glazbenog ravnatelja. Tu dužnost do tada su kao glazbeni savjetnici obavljali William Steinberg (1936. – 1938.), Leonard Bernstein (1947. – 1949.; od 1988. – 1990. počasni šef-dirigent, engl. Laureate Conductor), Paul Paray (1949. – 1951.), Bernardino Molinari, Jean Martinon (1958. – 1960.). Zubin Mehta je od 1968. do 1977. bio savjetnik i šef-dirigent: 1977. imenovan je glazbenim ravnateljem, a 1981. i doživotnim glazbenim ravnateljem Izraelskoga filharmonijskog orkestra.
Pod ravnanjem Zubina Mehte orkestar je za diskografsku kuću Decca Records snimio izvedbe djela mnogih skladatelja, posebice Mozarta, Beethovena, Brahmsa i Dvořáka. Leonard Bernstein je često ravnao izvedbama i praizvedbama vlastitih djela, a neka od njih je s orkestrom i snimio. Osim svojih skladba, s orkestrom je snimao i djela Mendelssohna, Stravinskog i Mahlera. Izraelski filharmonijski orkestar je snimao i glazbu japanske skladateljice Yoko Kanno za anime Makurosu Purasu (jpn. マクロスプラス ; engl. Macross Plus). Kurt Masur je 1992. imenovan počasnim gost-dirigentom. Osim već spomenutih dirigenata, orkestrom su kao gosti-dirigenti do danas ravnali i Josef Krips, Dean Dixon, Gary Bertini, Mendi Rodan, Herbert Blomstedt, Carlo Maria Giulini, Christoph von Dohnányi, Daniel Barenboim, Yoel Levi, Gianandrea Noseda, i Gustavo Dudamel.
AFIPO uredi
American Friends of the Israel Philharmonic Orchestra (skraćeno AFIPO, hrv. Američki prijatelji Izraelskoga filharmonijskog orkestra) neprofitna je udruga čiji je glavni cilj prikupljanje financijskih sredstava za pomoć i osiguranje postojanog djelovanja Izraelskoga filharmonijskog orkestra. Zbog nedostatne novčane potpore izraelske vlade, ali i drugih financijskih problema u poslovanju orkestra, Zubin Mehta i Fredric R. Mann su 1981. u Americi utemeljili udrugu, kako bi orkestru omogućili sigurnu materijalnu budućnost. Sjedište udruge je u New Yorku, a novac koji udruga prikupi uplaćuje se zakladi koja potpomaže operativno djelovanje orkestra i njegove obrazovne programe diljem Izraela.[4]
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Povijest Izraelskog filharmonijskog orkestra Arhivirano 2013-01-14 na Wayback Machine-u, pristupljeno 16. travnja 2013.
- ↑ biografija.net – Richard Wagner (životopis), pristupljeno 18. travnja 2013.
- ↑ Deutsche Welle – Kultura: »Richard Wagner ostaje u Izraelu tabu«, pristupljeno 18. travnja 2013.
- ↑ 4,0 4,1 AFIPO – IPO History, pristupljeno 19. travnja 2013.
Vanjske veze uredi
- Službene stranice Izraelskog filharmonijskog orkestra Arhivirano 2011-06-17 na Wayback Machine-u (en) (hebr.)
- Proleksis enciklopedija Online – Izraelski filharmonijski orkestar (sh)
- pbs.org – ORHESTRA OF EXILES: The First Concert of the Palestine Symphony Orchestra (en)
- jweekly.com – Steve Cohen: »Adversity brings out the best in the Israel Philharmonic« (en)
- AFIPO - American Friends of the Israel Philharmonic Orchestra (en)
- Ostali projekti
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Izraelski filharmonijski orkestar |