Ivan Banjavčić
Ivan Banjavčić (Barilović, 29. svibnja 1843. – Heidelberg, 7. listopada 1913.), hrvatski političar i dobrotvor. Podupirao je književnost i obrtništvo.[1] U izvorima ga se spominje i pod imenom Ivan Banjavčević.
Gorljivi pristaša Ante Starčevića, u Karlovcu je slovio kao vođa tamošnjih pravaša, a njegova odvjetnička kancelarija, u kojoj je neko vrijeme radio i književnik Ante Kovačić, također pravaš.[1] davala je više od tri desetljeća pečat pravaškom političkom životu u tom gradu. Od 1877. do 1906. karlovački je zastupnik, kao pravaš, u Hrvatskomu saboru. Četiri je puta uzastopce biran u Hrvatski sabor.[1]
Banjavčić je bio prvi načelnik grada Karlovca proširenog upravnim općinama – Banijom i Švarčom. Bio je gradonačelnik grada Karlovca,[2] u razdoblju kad su pravaši bili uspješni u Karlovcu. Od 1896. do 1920. pravaši su Karlovcu dali četvoricu gradonačelnika.[3] Banjavčić je obnašao gradonačelničku dužnost od 1. ožujka 1903. do 9. srpnja 1908.[1] Njegovom zaslugom grad dobiva 1908. električnu centralu na Kupi kod Ozlja, takozvanu Munjaru grada Karlovca.[1] Po tom je pothvatu Karlovac dobio prije glavnog grada Zagreba električnu struju.[1] Zatim je za njegova mandata izgrađen suvremeni vodovod u karlovačkom predgrađu, izgrađena je regulacijska osnova grada, te velika kanalizacijska mreža.
Demisionirao je s dužnosti karlovačkog gradonačelnika 1908. zbog potpore omraženom hrvatskom banu Pavlu Rauchu. Banjavčić je bio voljan ugostiti bana kad je ovaj u srpnju 1908. prolazio kroz Karlovac odnosno kad je želio nazočiti ukidanju državnih mitnica (malta) u Mostanju i Dugoj Resi. Još u lipnju u Zagrebu su bile održane demonstracije protiv Raucha 18. lipnja 1903. Na karlovačkim demonstracijama prosvjednike su vodili karlovački oporbenjaci iz saborskih klupa Edo Lukinić, Božidar Vinković i Gustav Modrušan. Banjavčić je dolio ulje na vatru oslovivši bana Raucha "najhrvatskim banom poslije Mažuranića". Oporba je ovu izjavu ocijenila narodnom izdajom i zahtijevala ostavku. Banjavčić je to i učinio. Na njegovo mjesto došao je povjerenik Gjuro Horvat.[4]
Umro je 1913. u Heidelbergu, a oporučno je svoj veliki imetak podijelio hrvatskim društvima, đacima, seljacima i obrtnicima.
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Pravaštvo u Karlovcu Arhivirano 2014-07-10 na Wayback Machine-u, Pravaši, nacionalni pravaški glasnik
- ↑ Irena Turk Vukić: Kukuljevićeva ulica, KAfotka
- ↑ Karlovački HSP-ovci obilježili 118 godina pravaštva u Karlovcu Arhivirano 2014-06-19 na Wayback Machine-u, KAportal, 13. travnja 2014.
- ↑ Mira Kolar-Dimitrijević: Ban Pavle Rauch i Hrvatska u njegovo vrijeme, Povijesni prilozi, str. 257.