Istorija slobodnog zidarstva

Istorija slobodnog zidarstva od početka XVIII veka nije sporna. No, pojedini slobodni zidari (Najt i Lomas) su istraživali razvoj svetske istorije sa masonskog aspekta i došli do neverovatnih zaključaka. Oni su rituale i legende, koji se praktikuju u masoneriji, uočavali u razvoju ljudskog društva.

Stari Egipat uredi

3200. p. n. e. - zna se da postoji tajna egipatska ceremonija postavljanja hrama. Ona oslikava priču o Setovom ubistvu Ozirisa i tome kako je Izida oživela Ozirisovo telo, a zatim s njim dobila sina Horusa. Horus je u mučnom okršaju savladao Seta i postao kralj Egipta. Ot tada je svaki sledeći kralj smatran inkarnacijom Horusa, „božjeg sina“. Kada bi kralj umro stopio bi se sa Ozirisom (božjim ocem). Kraljević bi postojao novi Horus, živi bog-kralj. Egipćani su poštovali koncept Maata-pravičnost, koji poštuju i masoni (osnovani 1717), ali se za ovaj koncept saznalo tek 1799. otkrićem kamena iz Rosete, pomoću kojeg je moguće čitati hijeroglife (dešifrovani 1828).
Zatim, faraon se predstavlja kao Jutarnja zvezda, što je veoma važan deo masonske cerimonije uzdizanja. Hijeroglif za Jutarnju zvezdu je ista zvezda sa pet krakova koja simboliše masonsko drugarstvo trećeg stepena.
Svaki masonski hram ima dva stuba. U Severnom Egiptu u Anu nalazi se jedan obelisk, a drugi u Južnom Egiptu u Tebi. Ovako raspoređeni omogućavaju „ulazak“ Suncu u Egipat.
3000. p. n. e. Prvi egipatski hijeroglifi (sveto pismo)
1780. p. n. e. Avram putuje iz Ura da bi posetio Egipat
1573. p. n. e. Faraon Sekenemre Ta ubijen u hramu na isti način na koji legenda opisuje smrt Hirama Abifa. Dokaz za to je i njegova mumija sa jasno vidljivim ozledama na čelu, te slepoočnicama. Ovu mumiju je otkrio Emil Brugš 1881. sa mumijom Ramzesa II. Pronađeno je i telo jednog od faraonovih ubica. Izgled te mumije prikazuje da je osoba umrla u agoniji, što odgovara masonskoj priči o Jubelu - jedan od ubica Hirama Abifa, koji je kastriran i živ sahranjen. Ruke spomenute mumije drže mošnice, a usta su razvaljena od bola i u potrazi za vazduhom, pošto je živa obmotana i sahranjena. Treba napomenuti da izgled ovih mumija pronađenih krajem XIX veka odgovara ličnostima iz masonskih legendi s početka XVIII veka.

Judaizam uredi

U periodu 1450-1500. p. n. e. došlo je do Izlaska Jevreja iz Egipta. Predvodio ih je Mojsije, koji je odrastao na faraonovom dvoru te stoga je verovatno i znao o tajnama uspostavljanja egipatskih vladara. On je bio sledeća karika u prenošenju poruke.
972. p. n. e. godine Solomon stupa na presto Izrailja i zida Hram za Jehovu.

Hram je uništen 586. p. n. e. U Hramu se nalazila najvažnija predstava o snazi egipatske monarhije - simbol dva stuba - Voas i Jahin - Kralj i Sveštenik - Država i Crkva - pod kapom Nebeskom.

Kumrani uredi

Najraniji pomen o ovoj zajednici je iz 187. p. n. e. Kumrani su bili verska zajednica usredsređena na istinu, poštenje, ljubaznost, pravdu, iskrenost, skromnost i bratsku ljubav. Vođa Kumranske zajednice je smatran za duhovnog potomka zidara Solomonovog hrama (Hiram). Sveti Jakov Pravednik, Hristov brat, je bio vođa ove zajednice. Sv. Jovan Preteča i Krstitelj je u ovoj zajednici bio označen kao sveštenički mesija, a Isus Hristos kao carski mesija. Nakon Jovanovog pogubljenja, Hristos je prihvatio na sebe obe uloge. Ali Isusov brat, Jakov je smatrao da on treba da bude novi sveštenički mesija „sin Božji“ iliti Isus Varava dok Ješua ben Josif treba da nastavi ulogu Kralja Jevreja. Kada se biralo koga osloboditi za praznik Pashu, narod je odabrao Varavu, Jakova, jer im je on bio poznatiji kao vođa Kumrana, a nisu odabrali Isusa, manje poznatu osobu. Spisi Kumranske zajednice su poznati pod imenom Svici sa Mrtvog mora. Otkriveni su 1947, a njihova (prerađena) sadržina je dostupna javnosti od 1991.

Smatra se da je kreator današnje crkve Salve iliti sv. Pavle, koji nije razumeo bit Kumranske zajednice. Današnje hrišćanstvo stoga potiče od Pavlove revizije 60. godine. 70. su uništeni Jerusalim, Kumran i Irodov hram.

Sveto Trojstvo i Vaskrsenje uredi

Kumrani su smatrali da se uskrsnuće odigrava za života, a ne posle smrti. Masonske inicijacije se odvijaju od sumraka do svitanja. Zora predstavlja novi život - Uskrsnuće, dan kada se postaje mason. Božansku prirodu Isusa osporavaju, pored nazorejskih svitaka i gnostička jevanđelja. Ovi spisi ne napadaju Isusa Hrista, već ljude koji su njega iskoristili kao sredstvo za manipulaciju; napada se i stanovište: Uskrsnuće posle života podrazumeva da se ljudi ne bune protiv vlasti ako žive loše, jer ih čeka život večni posle smrti. U Kuranu stoji da je neko drugi mesto Isusa razapet na krstu.

Red siromašnih vitezova hramovnika uredi

Ig de Pejen je osnovao Red siromašnih vitezova hramovnika, poznatijih pod imenom templari 1118. Misli se da su dve godine kasnije templari pronašli nazorejske svitke i blago Jevreja, zakopano pre rušenja hrama. To je razlog njihovog brzog bogaćenja. Templari su preuzeli masonske tajne Isusa i Jakova, inspirisane principom Maat. 1292. Žak de Mole je postao vođ templara.

Francuskom kralju Filipu IV je bio potreban novac za rat protiv Engleske te je 1306. opljačkao templare.

Na prevaru je pozvao templare i pohapsio ih i opljačkao na petak 13. oktobra 1307. Optužbe protiv templara bile su: tajni savez sa Saracenima, pljuvanje krsta, ubijanje osoba koje žele da napuste red, učenje žena da pobace, preziranje pape i autoriteta crkve, sklonost razvratu, smatranje da porok nije greh, osculum infame - poljubac srama.

Žak de Mole je spaljen na lomači, pošto je odbio da prizna optužbe koje su mu stavljane na teret od strane inkvizicije[1].

Jedan deo templara otišao je u La Meriku (zapadna zvezda koja skriva Novi svet), drugi u Škotsku. Po verovanju nekih istraživača, 1398. templari su došli do Amerike, Masačusets. Od 1440. do 1490. trajala je gradnja Roslinske kapele, Škotska, na kojoj su prikazani oblici za koji neki tvrde da predstavljaju kukuruz i aloju, iako ove biljke nisu bile poznate pre (zvaničnog) otkrića Amerike 1492.

Sjedinjene Američke Države uredi

30. aprila 1789, Džordž Vašington podneo zakletvu kao prvi predsednik republike Velikom majstoru na masonskoj bibliji, koja predstavlja Sveti zakon lože Svetog Jovana. 13. oktobra 1792. Vašington je položio kamen temeljac za „veliki dom“, Belu kuću. Dolar je usvojen kao valuta iste godine. Simbol dolara je latiničko slovo S sa dvema crtama - stubovi Boaz i Jakin. 18. septembra 1793. položen kamen temeljac za Kapitol, Vašington i ostali prisutni obučeni kao masoni.

Literatura uredi

  • Kristofer Najt i Robert Lomas: Hiramov ključ, „Kairos“, 2000, Novi Sad

Izvori uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-19. Pristupljeno 2012-06-26. 

Eksterni linkovi uredi