Istočni sivi klokan
Istočni sivi klokan (Macropus giganteus), veliki tobolčar i vrsta klokana koji nastanjuje otvorene šumske oblasti južne i istočne Australije, te Tasmaniju. Znanstveno ime ove vrste je pomalo zbunjujuće - ukazuje na njegovu veličinu, iako je najveći predstavnik zapravo crveni klokan.
| Istočni sivi klokan | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Podrazred: | Marsupialia |
| Red: | Diprotodontia |
| Porodica: | Macropodidae |
| Rod: | Macropus Shaw, 1790 |
| Vrsta: | M. giganteus |
| Dvojni naziv | |
| Macropus giganteus Shaw, 1790. | |
| |
| Rasprostranjenost vrste | |
Izgled uredi
Ovi klokani imaju gusto krzno izrazito sive boje koje postepeno prelazi u braon nijanse, sa bijelim trbuhom, nogama i krajem repa. Klokani koji nastanjuju prostore oko obala su uglavnom svjetlije obojeni od onih iz unutrašnjosti zemlje. Odlikuje ih mala glava, velike uši, kao i svijetla traka koja se prostire duž njuške između nozdrva. Iako manji od crvenog, istočni sivi klokan obično je teži od svog rođaka. Mogu narasti od 85 do 140 centimetara u dužini, a težina mužjaka iznosi 55-66 kilograma. Kao i ostali klokani, imaju snažne zadnje noge i kratke prednje udove. Posjeduju također mišićav rep koji prelazi dužinu od 100 centimetara.
Ponašanje uredi
Istočni sivi klokani žive u grupi koju predvodi mužjak i sastoji se od mlađih mužjaka i ženki sa svojim mladima. Noćne su životinje, dok danju ljenčare i spavaju. Kada nanjuše opasnost, početi će lupati o zemlju kako bi informirali ostale iz grupe. Imaju odlično čulo mirisa i vrlo pokretljive uši koje detektiraju i najmanje zvukove.
Mogu se kretati veoma brzo - najveća izmjerena brzina iznosila je 64 kilometara na sat kod odrasle ženke.
Nastanjuje više pošumljene oblasti istočne Australije i Tasmanije.
Ženka je trudna oko 35 dana. Poslije 300 dana provedenih u tobolcu, mladunče počinje izlaziti i samo se kreće. Najčešće ih majka hrani 18 mjeseci nakon čega potpuno napuštaju tobolac.
Sadašnja populacija istočnih sivih klokana broji na desetine milijuna jedinki, a u uspoređivanju sa populacijom od prije europskih osvajanja, vjerovalo se da ih je bilo skoro stotinu milijuna.